Poziv zadnjim posrednicima, prije nego bude prekasno: Hoće li Erdogan, Orban, Trump i Musk spašavati svijet?

Turski ministar vanjskih poslova, Mevlut Cavusoglu, poručio je danas u razgovoru za medije kako su se "nažalost obje strane udaljile od diplomacije", komentirajući eskalaciju sukoba u Ukrajini. Pod diplomacijom misli na sastanak ukrajinskih i ruskih predstavnika u Istanbulu u ožujku ove godine.

Ali taj ožujak bio je davno, zapravo na samom početku rata. Tada se još nije ni znalo u kojem će pravcu rat ići, odnosno postojala je još uvijek nada da će to biti kraći okršaj koji će se stišati pod angažman međunarodne diplomacije. Nažalost, to se nije dogodilo, a sam rat postaje sve veći i veći.

Ipak, postoji nada da ovo još uvijek nije opći rat koji se može završiti tek potpunim porazom jedne strane. Posrednika je malo, ali ih još ima. Turska sebe i dalje vidi kao relevantnog aktera po tom pitanju. Izvori navode da bi se Putin i Erdogan trebali sastati ovog tjedna, a turski MVP također poručuje: "Primirje se mora uspostaviti, što prije tim bolje. No, kako se rat u Ukrajini nastavlja tako i situacija postaje sve kompliciranija i teža".

Cavusoglu nije rekao što bi se moglo učiniti da se mirovni proces obnovi, ali je istaknuo da su ruski raketni napadi "ugrozili diplomatske napore".

Moglo bi se pitati - koje diplomatske napore? Jer osim ako se nešto značajno ne odvija u sjeni, čini se kako diplomacija mnogima više uopće ni nije na agendi. Turska se predstavlja kao relativno neutralni akter koji je još uvijek u redovnom kontaktu s Putinom, no njihovi (navodni) napori ne daju rezultata. Za početak Turska, ako već ima takvih ambicija, trebala bi otvoreno reći gdje se nalaze veće prepreke, s ruske ili ukrajinske strane? Ili su obje strane podjednako nezainteresirane za mirovni proces?

Gledajući pak javne izjave jedino Rusija spominje diplomaciju tvrdeći kako ukrajinski saveznici, prvenstveno SAD, "ne dozvoljavaju" Ukrajini da se bavi mirovnim pregovorima. Možda i jest tako, ali ni ne mora biti direktno već posredno. Jasno je da Kijev neće imati neku želju pregovarati ako im SAD obećava gotovo beskonačni priljev novca i oružja. Biden isto nema problema s time - američka vojna industrija zadovoljna je, za njih je to izvor dobre zarade, a i građani, barem prema anketama, generalno odobravaju američko podupiranje Ukrajine oružjem.

Sve u svemu, Rusija je ta koja diplomaciju barem spominje, ali Ukrajina je sve snažnije odbacuje. Ukrajinski predsjednik Zelenski čak je potpisao i dekret kojime se zabranjuje bilo kakvo pregovaranje s Rusijom dok je tamo Putin na vlasti (vidi: Verzije Zelenskog - dobar, loš i zao: Od mirotvorca i propale Steinmeierove formule, promjene glavnih upravitelja, do današnjeg militarističkog dekreta protiv pregovora kojime se svijet uzima za taoca).

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov danas je potvrdio kako će se Putin i Erdogan sastati uskoro, prekosutra, u glavnom gradu Kazahstana. Iz Kremlja pak sugerirjau da bi tema razgovora mogla biti i potencijalni pregovori između Rusije i Zapada. No, ni ovog puta u Astanu se ne stiže baš s tom namjerom već se još jednom dvojica sastaju na marginama regionalnog summita. Prošlog mjeseca to je bio summit Šangajske organizacije za suradnju (SCO), a ovog tjedna Putin i Erdogan dolaze na Konferenciju o interakciji i izgradnji mjera pouzdanja u Aziji (CICA).

Jasno, centralna tema razgovora Putina i Erdogana bit će situacija u Ukrajini, u to nema sumnje. Postoji li neka konkretna agenda, saznat ćemo uskoro, no i bez toga ova pozicija Turske trenutačno je bitna. Ona kao NATO članica ima izravnu komunikacijsku liniju s Moskvom, to je jedna od zadnjih takvih linija u vrijeme dok sukob postaje sve opasniji.

Drugi akter koji bi mogao biti posrednik je svakako mađarski premijer Viktor Orban koji ima dobre odnose s Putinom, a čini se da su ti odnosi opstali unatoč ratu u Ukrajini.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.