Jedan od ključnih razloga zašto su 'mali ljudi' širom svijeta zavoljeli Putina trebao bi biti njegov osobujan dar za iznervirati Clintonove i 'klintonovce'. Zbog toga ga je valjda zavolio i Donald Trump. No, već dugo Trump kao da ne reagira na nadražaje koji stižu iz Rusije. Putin i Trump mogli bi se sresti idućeg mjeseca na skupu G-20 u Hamburgu, a u međuvremenu nema nagovještaja da će oni pokrenuti ranije najavljeno i očekivano normaliziranje odnosa. Eventualni dijalog Trumpa s Moskvom koče američki demokrati, napadajući Putina zbog navodnog miješanja u izbore u SAD-u.
S druge strane stječe se dojam da Putinu nikada neće ponestati inspiracije kada treba odgovoriti na napade iz Demokratske stranke, a on u tu svrhu poseže za sve atraktivnijim materijalom, koji je nagomilao tijekom 'poslovanja' s Clintonovima. U dokumentarnom serijalu 'Intervjui s Putinom' američkog redatelja Olivera Stonea, koji će biti prikazan od 12. do 15. lipnja, ruski predsjednik je ispričao što se desilo kada je svojedobno predložio kolegi Billu Clintonu – da se Rusija učlani u NATO. Bilo je to u Moskvi, prilikom jednog od zadnjih susreta dvojice predsjednika.
'Rekao sam tijekom razgovora: Možda bismo mogli razmotriti varijantu da Rusija uđe u NATO?', ispričao je Putin. Prema njegovim riječima Clinton je rekao da se načelno ne protivi toj ideji, a onda je dodao da se 'čitava američka delegacija vrlo unervozila'. Nakon toga Stone je predložio Putinu da se opet prijavi za NATO, a Putin je odgovorio smijući se.
Krajem prošlog stoljeća, kada se odigrao spomenuti sastanak Putina s Clintonom, ovaj prijedlog ruskog predsjednika mogao se različito tumačiti. Bill Clinton nije mogao biti siguran da ga Putin provocira, jer mogao je vjerovati i da ga je on odista zamolio da primi u savez tada još nejaku Rusiju. Danas bez dvojbe znamo da Putin nije mogao biti ozbiljan, nego da je još tada radio ono što se danas u cijelom svijetu kolokvijalno naziva – prank (zavitlavanje).
Najstariji američki tabloid 'New York Post' piše da ruski predsjednik 's radošću' hrani paranoju američke Demokratske stranke, glede 'miješanja' Moskve u tamošnje predsjedničke izbore. 'Vladimir Putin ne samo da zna broj (telefonski) demokrata, nego ih i poziva svakodnevno. I to je, doista prank visoke kategorije', navodi NYP komentirajući Putinov nastup na proteklom Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu.
U tekstu se navodi da demokrati vjeruju u smetnje na izborima, a da 'Putin radosno pothranjuje tu paranoju, pomažući da se paralizira Washington', te se prenosi njegova izjava da Kremlj nikada nije sudjelovao u cyber napadima, no da su to mogli učiniti ruski hakeri – domoljubi, na vlastitu inicijativu.
'Hakeri su slobodni ljudi, kao umjetnici. Dobro raspoloženi, ustali su ujutro slikati. Ako su domoljubno raspoloženi kada ustanu, oni počinju doprinositi borbi protiv onih koji govore loše o Rusiji, i oni to smatraju pravilnim', prenio je američki dnevnik uz opasku da nema boljeg načina da se uzrokuje 'bijes liberala', koji iznova tvrde – on pokriva Trumpa.
Ovoga puta se čini da je jedan tabloid točnije definirao Putinovu učinkovitost, nego što su to učinili 'ozbiljni' američki mediji. Naročito točnim doima se zapažanje da Putin 'paralizira Washington'. NYP također vjeruje da je Putin izražavanjem nade za blisku suradnju s Washingtonom (pomozite nam da uspostavimo normalan politički dijalog) nakon 'rusofobne histerije' potaknuo ideju američkog 'pokreta otpora' da će Trump predati SAD ukoliko ga oni u tome ne budu spriječili.
Da je tako nekako, potvrdio je Michael Mcfaul, koji je obnašao dužnost američkog veleposlanika u Moskvi tijekom tamošnjih povijesnih 'gibanja' početkom 2012. dok je državni tajnik bila Hillary Clinton. Mcfaul je, nema razloga u to sumnjati, imao zadatak potaknuti 'snježnu revoluciju' u Rusiji i umiješati se u predsjedničke izbore na taj način da Putin ne pobjedi. Budući da se ovaj pokušaj neslavno završio po Washington, Mcfaul je postao zaštitnim licem američkog fijaska.
Prije nego se podsjetimo nekih detalja iz vremena Mcfaulovog kratkog mandata u Moskvi, pogledajmo što je on imao potrebu reći u razgovoru za televizijsku postaju MSNBC: 'On nas izaziva. U stvari kaže, da – vjerojatno smo to bili mi. I nema nikakvog odgovora. Nikakvog odgovora iz Bijele kuće, niti iz State Departmenta. Po mom mišljenju, to djeluje dosta slabo. Mi točno znamo da su Rusi ukrali podatke iz Nacionalnog odbora Demokratske stranke'.
Mcfaul međutim ne pruža nikakve dokaze za ono što tvrdi da 'točno zna'. Osim ako ne smatra dokazom ono što je Putin rekao američkoj novinarki Megyn Kelly na Forumu u Sankt Peterburgu. Ona se pozvala na 'javnu verziju' izvještaja američkih tajnih službi koje su istraživale 'rusku intervenciju' u američke izbore, te je tražila od Putina, ukupno sedam puta, da objasni rusku ulogu u hakiranju elektronske pošte Demokratske stranke.
Prije nego je upitao ima li netko u sali 'tableticu' protiv ruske histerije dati Megyn Kelly, ruski predsjednik je nasmijao prisutne kada joj je rekao da u 'javnoj verziji' izvješća ne piše ništa, ali da je on pročitao (kompletno) izvješće. 'Znači niste čitali. A ja sam čitao. Čitao sam te izvještaje. U njima nema ničeg konkretnog, samo pretpostavke i zaključci na bazi pretpostavki', kazao je pored ostalog Putin, a NYP je ocijenio ovaj njegov 'trolling' najvišom ocjenom.
Treba vjerovati da je ruski predsjednik 'tableticu' prepisao za Hillary Clinton, prije nego za Kelly, koja se tu zadesila u ulozi glasnogovornika te iste politike Demokratske stranke. Prema ruskim medijima povici na Rusiju i Putina, zapravo najviše pogađaju Donalda Trumpa kojem su praktički vezane ruke za bilo kakav pokušaj normaliziranja odnosa s Moskvom. Iako Trump nije pokazao znakove nervoze zbog Putinovih riječi, niti njemu ne bi trebalo biti posve ugodno. Ipak bi u konačnici svaki Putinov 'prank' prema Americi trebao biti upućen na adresu Bijele kuće. Makar je ranije uvijek bilo tako.
Kada se Hillary Clinton prije pet godina umiješala u ruske predsjedničke izbore, ona je, pored ostalog u Moskvu poslala Mcfaula. Te zime Washington je to radio na manje sofisticiran način, takozvanim spinovanjem javnosti. Poznat je slučaj kada su vodeći zapadni mediji, a i poneki manje ugledni ruski, izvijestili da su gledatelji na jednom boks meču u Moskvi izviždali Putina kada je ušao u salu. Snimka ovog događaja, kojom su mediji ilustrirali vijest iz prepunog Olimpijskog centra u Moskvi, načinjena je mobitelom, visoko s tribine. Na njoj se vidjelo da publika ustaje kada je ušao Putin, a čula se zaglušujuća buka, psovke i zvižduci za Putina.
Tek kada su i neki drugi gledatelji 'zakačili' svoje snimke na internet, vidjelo se manje više isto to, ali čuli su se aplauzi. Nije bilo teško razumjeti da je jedna grupa koja se okupila oko mobitela psovala i zviždala, te da je baš njihova snimka završila u velikim zapadnim medijima. Tako je ovaj 'speen' brzo razotkriven, a u Moskvu je nedugo nakon toga stigao Mcfaul. S njegovim dolaskom koincidirao je (politički) performans koji je u crkvi Krista spasitelja u Moskvi izvela ženska skupina 'Pussy riot', ruski pank bend za koji nitko do tada nije čuo.
Nakon što su 'umjetnice' uhićene, sudilo im se za huligansko ponašanje motivirano vjerskom mržnjom (tri su osuđene na po dvije i pol godine, a ostale su pobjegle) zapadni mediji su intenzivno izvještavali o narušavanju ljudskih prava i umjetničkih sloboda, ne otvarajući pitanje da možda ipak ima stvari koje se jednostavno ne rade. Isti mediji nas danas podučavaju da ipak ima stvari koje se ne rade, a jedna od njih je valjda miješanje u američke izbore. Istodobno, Putin govori o hakerskoj umjetničkoj slobodi. Dosita, izgleda da su uloge zamijenjene, samo nitko od hakera nije u zatvoru.
Osim što se pozivaju na 'službene verzije', kojima podgrijavaju tezu da su Rusi, odnosno Putin, izvršili ključni utjecaj na izbornu pobjedu Trumpa, neki kao Slobodna Europa, javljaju da je 'Kelly razljutila predsjednika', dodajući da će Putinu Forum ostati u sjećanju po 'ratovanju' s novinarkom, koja je inače bila moderator skupa. To se čini besmislenim, jer bi Putin trebao biti zadovoljan kako je prošao s Kelly. Dokle god demokrati budu igrali na kartu ruskog hakiranja, Putin će im rado dolijevati ulje na vatru. Njega bi valjda najmanje trebala smetati paraliziranost Washingtona.
Čini se da ipak postoji jedna logička nit u svemu tome. Tko je povjerovao Putinu da doista želi Rusiju u NATO, taj treba vjerovati i da je on hakirao poštu demokrata, da je poslije čitao povjerljiva izvješća, te da ga je Kelly svojim pitanjima konačno satjerala do zida. Oni manje vjerujući mogu pomisliti da je ovdje riječ o klasičnom pranku visoke kategorije. No, jednu stvar su demokrati zasigurno u pravu, bilo bi vrlo zanimljivo čuti – što na sve ovo ima reći Trump? I što Putin doista misli o njegovoj šutnji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
