Noam Chomsky (rođen 7. prosinca, 1928) je svjetski poznati američki lingvist, filozof, povjesničar i politički aktivist. Preko 50 godina radi kao profesor na sveučilištu MIT (Massachusetts Institute of Technology) u odjelu za lingvistiku i filozofiju. Stručnjaci ga često nazivaju "ocem moderne lingvistike". Također je značajna ličnost na polju analitičke filozofije. Njegov rad značajno je utjecao, između ostaloga, na polja informatičke znanosti, matematike i psihologije.
Chomsky je također svjetski priznati autor na području politike i geo-politike.
Ideološki se identificira s anarho-sindikalizmom i libertarijanskim socijalizmom. Poznat je po svom kritičnom stavu prema vanjskoj politici SAD-a i modernom kapitalizmu. Jedno od izuzetno bitnih i utjecajnih djela iz njegove duge karijere bila je kritika medija koji je iznio u svojoj knjizi "Proizvodnja pristanka: politička ekonomija masovnih medija" (1988).
U svojoj karijeri izdao je preko 100 knjiga i jedan je od najcitiranijih živućih naučnika.
Izabrati pojedino djelo za analizu iz tako velikog i značajnog opusa je uistinu težak zadatak, no odlučili smo se fokusirati na njegovo predavanje o iznimno važnoj temi - korporativizaciji sveučilišta.
Slijedi djelomični transkript predavanja koje je Noam Chomsky održao na sveučilištu "University of Toronto" 29. travnja 2011 (video snimka predavanja nalazi se na dnu teksta).
Za opširni pregled novijih i starijih tekstova, predavanja i drugih materijala preporučamo stranicu www.chomsky.info na kojoj se nalazi velika arhiva.
Noam Chomsky: akademska sloboda i korporativizacija sveučilišta
Prije nekoliko mjeseci sam posjetio Meksiko kako bi održao govor na Nacionalnom Sveučilištu, UNAM. To je jedno impresivno sveučilište - stotine tisuća studenata, predani studenti, odlično nastavničko osoblje. I sve je besplatno. Zapravo, prije desetak godina Vlada je pokušala uvesti minimalnu školarinu nakon čega su odmah izbili studentski prosvjedi i Vlada je morala odustati. Štoviše, jedna od zgrada u sklopu sveučilišta još uvijek je pod okupacijom studenata i danas se koristi kao glavni centar za organizaciju aktivističkog djelovanja diljem grada.
U gradu također postoji još jedno sveučilište koje, ne samo da je besplatno, već daje i kompenzacije onima kojima to treba. Bio sam i tamo, impresivna razina obrazovanja, studenti, profesori itd. Tako je to u Meksiku - siromašnoj zemlji.
Odmah nakon toga bio sam u Kaliforniji, možda najbogatijem mjestu na svijetu. Tamo sam također održao niz govora na sveučilištima. U Kaliforniji, glavna sveučilišta - Berkeley i UCLA - su zapravo vrhunac privatnih sveučilišta, kolosalne školarine od više desetaka tisuća dolara, velika zaduženja studenata itd. Uskoro bi sva ta sveučilišta trebala postati privatizirana, takav je generalni stav trenutačno. Jako dobar javni sistem, jedan od najboljih na svijetu, svesti će se uskoro samo na tehničko uvježbavanje ili nešto slično.
Privatizacija, naravno, znači privatizacija za bogate i to se upravo događa diljem zemlje. Od iduće godine, sveučilišta u Kaliforniji - koja su imala jedan od najboljih javnih sustava - po prvi puta će biti više financirana od samih školarina nego od strane države.
U većini saveznih država SAD-a, školarine danas čine preko polovice fakultetskog budžeta. Uskoro će samo pučka učilišta - najniža grana sistema - biti financirana od strane države u pravom smislu te riječi. No, čak i ona su danas pod napadom. Analitičari se generalno slažu, citiram: "era četverogodišnjeg javnog studiranja kojeg su si, uz potporu države, mnogi mogli priuštiti, vjerojatno je gotova".
To je jedan način na koji se nastoji uvesti politika indoktrinacije među mladima. Ljudi koji su u dugovima imaju jako malo opcija. Ta politika socijalne kontrole je sveprisutna, ona je ujedno i regularna stavka međunarodne politike - vi koji ste upoznati s politikom MMF-a i Svjetske Banke, dobro znate o čemu govorim.
Kao što vidimo iz komparacije Meksiko-Kalifornija, razlozi zbog kojih se uništava javno obrazovanje diljem svijeta nisu ekonomske naravi.
Ekonomist Doug Henwood istaknuo je kako bi se besplatno obrazovanje vrlo lako moglo postići. U SAD-u tvori manje od 2% državnog BDP-a, toliko Pentagon potroši u samo 3 mjeseca.
To je manje od 4 mjeseca administrativnih troškova koje stvara privatizirano zdravstvo, što je međunarodni skandal.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
