Invazija na Afganistan, Irak, agresija na Libiju, intervencija u Siriji, napadi dronovima po Somaliji i Jemenu, gomilanje vojske i oružja na granicama Rusije i Kine - sve to su bitne i vrlo zabrinjavajuće značajke američke vanjske politike u 21. stoljeću. Svi zabrinuti zbog istih su itekako pozdravili Trumpovu politiku "Amerika na prvom mjestu" jer je ista, barem prije dvije godine, zaista zvučala pozitivno izolacionistički.
Da ne bi bilo zabune, čovjek koji je sada predsjednik SAD-a nije nudio čitanje između redaka - vratimo se samo malo unatrag, ovo je dio iz Trumpovog govora o vanjskoj politici 27. travnja 2016. godinu, u jeku predsjedničke kampanje: "Samo iznova radimo pogreške, od Iraka preko Egipta do Libije, do Obaminih linija u pijesku u Siriji. Svi ovi potezi samo su doveli do toga da se regija pretvori u još veći kaos, a iz toga je nastao i ISIL. To je jako loše. Sve je počelo s vrlo opasnom idejom da možemo nametnuti zapadnjačku demokraciju zemljama koje nemaju niti iskustva niti volje postati zapadnjačka demokracija".
Imajući u vidu popis agresija i intervencija koje smo nabrojali na početku teksta, nije li ovakav stav (bio) razlog za barem oprezni optimizam? Svakako. Što je pak po pitanju opasne eskalacije napetosti kada je riječ o američkom odnosu prema Rusiji i Kini? Ovako istog dana govoraše Trump: "Žudimo za mirom i prijateljstvom s Rusijom i Kinom. Prema ovim zemljama imamo ozbiljne razlike, i trebamo ih sagledati otvorenih očiju, no nije nam suđeno da budemo neprijatelji. Trebamo stremiti prema zajedničkom prostoru temeljenom na interesima koje dijelimo. Primjerice Rusija, ona je također osjetila strahote islamističkog terorizma. Ja vjerujem u smanjenje napetosti i popravljanje odnosa s Rusijom iz pozicije snage, to je moguće, apsolutno je moguće. Zdrav razum nam govori da ovaj začarani krug, užasan začarani krug neprijateljstva mora prestati i idealno bi bilo da prestane što je prije moguće. To će biti dobro za obje zemlje".
Zvuči li ovo kao izjava koju bi se moglo tretirati s opreznim optimizmom? Još jednom - svakako. Sve spomenute zemlje to su i učinile, možda ponajviše Rusija. Kako i ne bi? Alternativa je bila Hillary Clinton koje ne samo da je najavljivala zaoštravanje prema Rusiji, jačanje američkog vojnog intervencionizma u svijetu, već je u svemu tome i aktivno sudjelovala nekoliko godina ranije kao državna tajnica za vrijeme Obamine administracije.
Promjeni opasne američke vanjske politike nije se nadala samo Rusija, tome se nadao i sav miroljubivi svijet, uključujući i velik broj američkih glasača koji su birali Trumpa upravo zbog takvih njegovih stavova. Da je kojim slučajem Trump nastupio s istim stavom kao i Clinton, kao jedan od "jastrebova", danas bi u Bijeloj kući sjedila predsjednica.
Što se pak promijenilo u ove dvije i po godine? Nažalost puno toga. Jedna stvar je itekako potvrđena - ranije spomenuti optimizam uistinu je trebao biti oprezan jer se u potpunosti pokazao kao prazna nadanja.
Danas imamo apsurdnu situaciju da se neki "bivši oprezni optimisti" s pravom pitaju - bi li možda bilo bolje da je ipak Hillary Clinton pobijedila? Nije ih teško razumjeti iako bi vjerojatno situacija bila identična, ili tek nešto bolja, a možda i gora.
Sve u svemu, danas je bitan dan da se ponovno osvrnemo na američku vanjsku politiku jer ona nas doslovno poziva da to učinimo. Naime, danas je američki državni tajnik Mike Pompeo objavio nešto vrlo značajno, jedan konkretan i velik zaokret u prethodno isticanoj "Amerika na prvom mjestu" politici. Poručio je, sasvim direktno i konkretno, kako Trumpova administracija sada kreće s "oblikovanjem novog liberalnog svjetskog poretka" i to s ciljem "blokiranja loših aktera kao što su Rusija, Kina i Iran". Drugim riječima, sve one gornje Trumpove citate sada možemo komotno zaboraviti - to je ono što nam danas u suštini poručuje Pompeo. Da je još samo mrvicu iskreniji otvoreno bi rekao kako je to bila samo predstava za američki i globalni auditorij, a tek sada na red stiže stvarna politika sa stvarnim agendama.
Kakav to "novi svjetski poredak" planira SAD? Pompeo pojašnjava, u jučerašnjem govoru pred GMF-om (German Marshall Fund) u Bruxellesu - "U najboljoj tradiciji naše velike demokracije oslanjamo se na časne nacije da izgrade novi liberalni poredak koji sprečava rat i ostvaruje veliki prosperitet. Djelovat ćemo kako bismo sačuvali, zaštitili, i napredovali otvoren, pravedan i transparentan svijet suverenih zemalja".
Dakle, riječ je ponovno o svijetu - nije više "Amerika" na prvom mjestu, sada je opet svijet, pod vodstvom Amerike i njene "velike demokracije", dakako. Zanimljivo je i korištenje termina "liberalan" svjetski poredak, tako da svima bude jasno o čemu je riječ - "liberalan" je dakako u ekonomskom smislu, svjetski poredak koji maksimalno pogoduje krupnom kapitalu i stalnoj "liberalizaciji" tržišta (znači da ništa više ni od Trumpove navodne kritike trans-nacionalnih ugovora o slobodnoj trgovini, isti će se samo prilagoditi da još više pogoduju SAD-u).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
