Priča o državi koja će uskoro prestati postojati: Od stoljetnih sukoba Armenaca i Azera, Staljinove sudbonosne odluke, nemogućnosti Gorbačova da ugasi požar, do nestanka u 24 sata

Samoproglašena Republika Gorski Karabah postojala je od 1991., a čini se da će joj ova 2023. biti zadnja godina postojanja. Naime, Gorski Karabah kao samoproglašena republika prestat će postojati 1. siječnja 2024. godine, prema dekretu njenog predsjednika koji je potpisan danas. Predsjednik Samvel Shahramanyan potpisao je dekret o raspuštanju države i svih njenih institucija nakon vojnog poraza od strane Azerbajdžana. U trenutku njegove odluke već više od polovice stanovnika Gorskog Karabaha izbjeglo je u susjednu Armeniju.

Ovo je zaista povijesni trenutak, za etničke Armence itekako je ne samo da će se ovime završiti višedesetljetno postojanje Republike Gorski Karabah - iako ju niti jedna druga međunarodno priznata zemlja nije priznala - ovo će po svemu sudeći biti kraj višestoljetne armenske prisutnosti na prostoru ove regije koju armenski narod smatra svojom pradomovinom.

Već smo u više navrata pisali o uzrocima koji su doveli do ovakvog ishoda, a u povijesnoj retrospektivi glavni krivac mogao bi biti upravo aktualni armenski premijer Nikol Pašinjan koji je zahlađenjem odnosa s Rusijom "otvorio vrata" tolerancije azerske ofenzive na Gorski Karabah. U konačnici ruska mirovna misija nije učinila skoro ništa da bi spriječila napad i etničke armenske snage poražene su u svega jedan dan (opširnije: Najskuplji baršun: Kako je Armenija orijentaciju prema Zapadu platila gubitkom svoje pradomovine).

Više od 30 godina Gorski Karabah kao republika je egzistirao "u zraku", bez neke velike šanse za međunarodnim priznanjem, ali republika je svejedno postojala i bila je u praktičnom smislu posve funkcionalna i autonomna, iako je cijeli svijet u pravnom pogledu cijelu regiju smatrao sastavnim dijelom Azerbajdžana. No, malo tko je vjerovao da će ovako naglo nestati, doslovno u 24 sata. Mnogi su pretpostavljali, vjerojatno i sam Pašinjan, da će se ova situacija razvući, da će biti tu još pregovaranja, kompromisa, da neće sve nestati u jedan dan. No, za Armence se dogodio najveći šok. Njihove snage u Gorskom Karabahu su poražene i to je kraj. Teritorij postaje sastavnim dijelom Azerbajdžana.

Sve se zbilo 19. rujna, datum koji će se pamtiti u armenskoj povijesti. Azerbajdžan pokreće u ranim jutarnjim satima silovit udar raketama i dronovima na glavni grad Gorskog Karabaha, Stepanakert. Bio je to početak trećeg rata za Gorski Karabah, ali ovog puta i zadnjeg. Dobro, može se reći da su i Armenci mogli tako misliti ranih 90-ih kad su oni osvojili Gorski Karabah, ali situacija ipak nije bila ista. Naime, kako smo i spomenuli, iako su armenske snage zauzele Gorski Karabah nakon raspada SSSR-a i tamo proglasile neovisnu državu Gorski Karabah (koju de jure nije priznala ni Armenija!), nikad nisu imali priznanje, za razliku od sad Azerbajdžana koji u očima pravnog svijeta samo vraća kontrolu nad svojim teritorijem.

Sukobi su pak počeli još 1988. kad su tamošnji dužnosnici donijeli rezoluciju o namjeri da se priključe Armeniji. Kad se SSSR počeo raspadati krenule su i borbe, a u tom prvom ratu za Karabah poginut će oko 30.000 ljudi te će trajati šest godina, do 1994. kad armenska strana preuzima kontrolu nad regijom.

Godinama su se događali manji sukobi i incidenti, no idući, Drugi rat za Karabah, izbija 2020. godine i tada Azerbajdžan, naoružan od strane Turske, vraća kontrolu nad trećinom izgubljenog teritorija skoro tri desetljeća ranije. Rat je trajao svega 44 dana i završio se dolaskom ruske mirovne misije koja je imala za cilj spriječiti daljnji sukob. No, kako smo i rekli, sukob je opet buknuo 19. rujna i u manje od 24 sata etničke armenske snage bile su poražene.

Ali ovi sukobi su stariji od vremena kad se raspadao SSSR, zar ne? Itekako. Sukobi između Armenaca i Azera oko Gorskog Karabaha sežu poprilično duboko u noviju povijest. Krajem 19. stoljeća, prema popisu stanovništva iz 1897., na prostoru Karabaha živjelo je ukupno 25,656 ljudi - od toga 56.5% Armenaca, 43.2% Azeri.

Nedugo nakon, za vrijeme prve ruske revolucije 1905. godine (prostor Karabaha nalazi se pod kontrolom Ruskog carstva još od početka 19. stoljeća, točnije od 1806. kad je carska Rusija anektirala Karabaški Kanat) izbijaju žestoke borbe između Armenaca i Azera.

Velika eskalacija izbija zatim i 1920. godine kad je uvelike uništen dio grada Šuša u kojem su živjeli Armenci. Prema nekim procjenama od strane Azerbajdžana ubijeno je i do 20.000 Armenaca.

Ruševine armenskih četvrti u gradu Šuša 1920. godine

Uskoro cijeli prostor dolazi pod SSSR, a bitan dan bit će 4. srpnja 1921. kada je na plenarnoj sjednici Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza glasanjem odlučeno da će prostor Karabaha biti u sastavu Armenije. No, već idući dan, 5. srpnja, odluku poništava sam Jozef Staljin te odlučuje da će Karabah ipak pripasti Azerbajdžanu.

Do današnjeg dana mnogi Armenci smatraju kako ih je Staljin izdao. Dakako, mnogi smatraju da je to zato što je bio rođen Gruzijac. Činjenica jest da su kasnije, 1936., Berija i Staljin radili su na deportaciji Armenaca u Sibir u navodnom pokušaju da armensku populaciju svedu ispod 700.000 kako bi opravdali aneksiju Gruziji. Tisuće Armenaca prisilno su prognane, a mnogi su bili Armenci koji su stigli iz armenske dijaspore.

No, to su sve tvrdnje za koje postoje i kontra-tvrdnje, baš kao i za ovu da je Staljin 1921. "dao" Karabah Azerbajdžanu. Naime, činjenica jest da je Karabah prije ulaska cijelog prostora u sastav SSSR bio pod Azerbajdžanom te se iz te perspektive može reći da je Staljin "vratio" Karabah Azerbajdžanu. Dakako, sve ovisi koga se pita.

Ali transfer nije bio potpun - Karabahu je dat status autonomije unutar teritorija sovjetske republike Azerbajdžan. Iako autonomni, Armencima na Karabahu se to nikako nije svidjelo te smatraju da ih se sve vrijeme zapravo pokušavalo eliminirati, sad više ne direktnim sukobom, ali drugim mjerama. Tvrde da je Azerbajdžan nad njima vršio kulturalnu de-armenizaciju, da su naseljavali azerska naselja, ekonomski ih namjerno zapostavljali i na druge načine ih se pokušavali riješiti.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.