Kada na izborima u Bjelorusiji pobjedu odnese Aleksandar Lukašenko, a u parlament ne uđe niti jedan zastupnik opozicije, to zapravo više i nije vijest već kontinuitet jednog te istog političkog stanja koji u ovoj istočno-europskoj zemlji postoji još od raspada Sovjetskog Saveza. Ono što jest "vijest" je baš nedostatak vijesti o ovim parlamentarnim izborima (rezultati su stigli jučer), reakcije, eventualne osude onih koji dežurno osuđuju ovakve pojave kao što je Lukašenko koji de-facto vlada Bjelorusijom bez konkurencije već skoro 3 desetljeća.
Ako pogledamo na kartu Europe, Bjelorusija svojim položajem predstavlja izuzetno zanimljivu geopolitičku poziciju - ima veliku granicu s Rusijom na istoku, otprilike istu toliko s Ukrajinom na jugu, na zapadu graniči s Poljskom dok na sjeveru graniči s dvije baltičke zemlje, Litvom i Latvijom. Zar nije već samim time baš Bjelorusija idealan kandidat za smjene režima, narančaste revolucije, izvana inducirane nemire, i sve drugo što smo godinama imali prilike promatrati diljem svijeta? Svakako. Kako to da onda ipak nije?
Na stranu to što će neki reći kako Lukašenko, kojeg su još davno prozvali "zadnjim europskim diktatorom", vlada željeznom šakom - bilo je takvih željeznih, pa i čeličnih šaka diljem svijeta pa su svejedno srušeni na ovaj ili onaj način (Gaddafi, Mugabe, Hosni Mubarak...). To ne može biti jedini razlog zašto Bjelorusija postoji u ovom izdanju i - što je još i važnije - što joj se dozvoljava ovakvo postojanje.
Pogledajmo prema gdje su uperene strijele najžešće kritike Zapada na prostoru Europe (i malo šire) - prema Orbanu u Mađarskoj, PiS-u u Poljskoj, djelomično prema talijanskim vlastima (naročito ako je Matteo Salvini dio istih), prema Erdoganu u Turskoj (uz "klecajuća koljena" jer znaju da bi Erdogan mogao uzvratiti, a artiljerija su mu milijuni migranata), Putina u Rusiji da i ne spominjemo, njega su dežurni kritičari na Zapadu već proglasili personifikacijom zla.
Zanimljivo, Lukašenko ne dobiva takav tretman. Oni koji ga nazivaju "zadnjim diktatorom u Europi" čine to gotovo iz milja. Zašto je to tako i što se uopće događa u Bjelorusiji?
Zemlja je i dalje poprilično zatvorena i nepristupačna. Da biste došli do Bjelorusije iz ovog dijela svijeta morali biste se poprilično potruditi. Relativno jednostavno viza se može dobiti za posjet glavnom gradu Minsku, ali samo pod uvjetom da u zemlju uđete putem međunarodne zračne luke Minsk i napustite je putem iste. Zanimljiva je činjenica da putnici koji preferiraju željeznicu često iz Europe (Njemačke, Francuske...) žele ići u Moskvu vlakom. Romantično putovanje, svakako, ali potencijalno i vrlo problematično. Naime, odnosi između Rusije i Bjelorusije su, u najmanju ruku, nesređeni - do te mjere da se vlak na granici između Bjelorusije i Rusije možda neće ni zaustaviti, a putnik bi se mogao tako naći "ilegalno" u Moskvi jer je tehnički još uvijek "u Bjelorusiji" (nije dobio izlaznu potvrdu!).
Nije da se događa često, ali jedan njemački turist i njegova supruga prošle su godine prošli pravi kafkijanski pakao zbog ovih neuređenih regulativa - isti je čak napisao poduže otvoreno pismo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu (u cijelosti se može pročitati ovdje).
Što je povod za tu neuređenost, barem prema vanjskom svijetu? Naime, što mnogi možda ne znaju, Rusija i Bjelorusija su zapravo zajedno u jednoj uniji pod nazivom "Savez Rusije i Bjelorusije" - riječ je o nad-državnom entitetu koji se sastoji od Rusije i Bjelorusije, a osnovan je 1996. godine (zanimljivost: 1999. Slobodan Milošević izrazio je želju da tadašnja SRJ pristupi istom, sličnu želju izrazio je i Tomislav Nikolić 2007. godine).
Kakva je to unija? Do koje mjere su Bjelorusija i Rusija integrirane? I jesu li? Istraživajući ovu temu može se u konačnici doći do samo jednog sigurnog zaključka - nitko zapravo ne zna (isto kao što i nitko ne zna smije li putnik vlakom, recimo iz Pariza, putovati preko Bjelorusije za Moskvu - odgovor je "možda").
Zamišljeno je da se stvori novi savez po uzoru na SSSR kojem bi se eventualno pridružilo još zemalja (recimo Kazahstan i još pokoji "stan", možda Kirgistan, ali i Armenija - naime, sve tri zemlje su zajedno s Bjelorusijom i Rusijom u jednom većem entitetu pod nazivom Euroazijska ekonomska unija).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
