Priče s ruba Ruskog Carstva koje su odredile današnju Europu: Što su to Potemkinova sela? Zašto gradovi kao što su Sevastopolj i Mariupolj imaju grčke nazive? Tko je na životu držao Bolesnika s Bospora? I je li neo-Bizant imao šanse?
Vjeruje se da je ruski car Nikola I. prvi sredinom 19. stoljeća Otomansko Carstvo nazvao "Bolesnikom Europe" (ili varijacija - "Bolesnik s Bospora"). Tad je nastalo u europskoj diplomaciji i tzv. Istočno pitanje, odnosno što učiniti s Otomanskim Carstvom. Naime, bile su to godine kada je nekoć moćno carstvo već bilo na vidljivom putu prema ponoru i do sredine 19. stoljeća je u Europi to svima bilo jasno, ali što učiniti ako toliko carstvo propadne? Što će biti s teritorijem? Sferama utjecaja? Kako će se posložiti druge velike sile i što to znači za njih?
Tada još nisu mogli znati da će početkom idućeg stoljeća buknuti Prvi svjetski rat koji će "riješiti sve dileme" oko Istočnog pitanja, ali su svakako još u 19. počeli intenzivno razmišljati o mogućim ishodima.
Otomani su pak bili na vrhuncu svoje moći još 1683., odnosno silazak počinje kada su te godine izgubili gotovo dva mjeseca dugu Bitku za Beč. Zanimljivo je da je mirovni sporazum potpisan dosta kasnije, tek 1699. godine, a Otomansko Carstvo tad se moralo odreći svojih posjeda u centralnoj Europi. Bio je to trenutak u kojem je zaustavljeno daljnje širenje Otomanskog carstva prema zapadu. Nikad više Otomansko Carstvo nakon toga nije predstavljalo ozbiljnu prijetnju Austriji koja je postala dominantna sila u ovom dijelu Europe.
No, pravo Istočno pitanje zapravo počinje u vrijeme Krimskog rata u periodu između 1853. i 1856. Ovo je rat na koji se često vraćamo govoreći o novijoj povijesti Europe. Zašto je toliko bitan? Odmah nam je jasno čim znamo sudionike - Rusko Carstvo ratovalo je protiv alijanse koji su činili Otomansko Carstvo, Britanija, Francuska, Kraljevina Sardinija, a alijansi je ograničeno pomogla čak i Austrija.
Bitka za Beč 1683.Ali zar nije Otomansko Carstvo bilo prijetnja centralnoj Europi i svim ovim zemljama? Jest, u 17. stoljeću, ali puno toga se promijenilo, kao što i vidimo, do 19. Sada je glavni cilj postao kako zaustaviti rusku ekspanziju, odnosno spriječiti da na ruševinama Otomanskog Carstva stasa još moćnije Rusko Carstvo. Drugim riječima, zemljama kao što su Britanija i Francuska bilo je u interesu održavati "Bolesnika s Bospora" što duže na životu kako bi bili barijera prema Europi, odnosno da se Rusi ne probiju prema zapadu.
Ruska carica Katarina II. Velika Cijela ova današnja priča vodi negdje, ali moramo se vratiti nešto unatrag, ostaviti za sada 19. stoljeće i Krimski rat, te odlazimo u "preskočeno" stoljeće, 18. Naime, tada je ruska carica Katarina Velika predložila potencijalno rješenje za Istočno pitanje (prije no što se Europa udružila s Otomanima protiv Rusije, dakako). Predložila je tzv. "Grčki plan" ili "Grčki projekt". Što je to bilo? To je bila ideja podjele Otomanskog Carstva između Rusije i Austrije. No, što je možda najvažnije, Katarina je tražila da se zatim obnovi i Istočno Rimsko Carstvo, odnosno Bizant, s (jasno) sjedištem u Konstantinopolu. Čak je i predložila da prvi car tog obnovljenog Bizanta bude njezin unuk, prikladnog imena - Konstantin.
Jasno, za Rusko Carstvo uvijek je bilo bitno pravoslavlje (te su poticali i pobune na prostoru Otomanskog Carstva), ali u geopolitičkom smislu ovo bi Rusiji dalo slobodan pristup Mediteranu kroz Bospor (kojeg su tada, kao i danas, kontrolirali Turci).
Ruska carica je organizirala i tajni sastanak s tadašnjim carem Josipom II. (u to vrijeme još postoji Sveto Rimsko Carstvo koje će se za vrijeme Napoleonskih ratova, početkom 19. stoljeća raspasti na Austrijsko Carstvo, Prusiju i druge zemlje). Sastali su se tajno u Mogiljevu (grad na istoku današnje Bjelorusije). Kasnije, kroz niz pisama, detaljno dogovaraju kako će podijeliti međusobno Otomansko Carstvo te obnoviti Bizant. Sve je naizgled dogovoreno, a u svibnju 1781. i formalno je stvorena austro-ruska alijansa.
Rusko-turski ratoviPoštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
