Dodatak na originalni tekst:
Nicolas Maduro pobijedio je na izborima za predsjednika Venezuele koji su održani 14.4.2013. Opširnije o pobjedi Madura: Venezuela: Nicolas Maduro pobijedio uz manje od 2% prednosti
Originalni tekst: 13.3.2013.
Dok se čeka na organizaciju predsjedničkih izbora koji će se održati sredinom idućeg mjeseca funkciju privremenog predsjednika Venezuele preuzeo je pedesetogodišnji Nicolas Maduro. Pokojni predsjednik Hugo Chavez javno je izrazio svoju želju da narod podupre Madura u slučaju bilo kakvih komplikacija. "Moje čvrsto mišljenje, jasno kao pun mjesec – neopozivo, apsolutno, totalno – jest… da birate Nicolasa Madura kao predsjednika. Molim vas to od srca. On je jedan od mladih lidera s najvećom sposobnošću da nastavi, ako ja ne mogu."
Označavanjem Madura za željenog kandidata Chavez je sveo na minimum mogućnost stvaranja blokova i struja unutar stranke. Tko god se poziva na nasljeđe Chaveza ne može osporiti Madurovu kandidaturu. Javna potpora Maduru spriječila je da dođe do krize vodstva koja bi pogodovala opoziciji i interesima stranih sila. Maduro je ovako jasan favorit da osvoji šestogodišnji mandat i da nastavi s politikom 'chavizma' nakon Chaveza.
Maduro je započeo političku karijeru kad je kao vozač autobusa u Caracasu osnovao prvi neformalni radnički sindikat u vrijeme kad je tvrtka zabranila sindikate. Početkom 90-tih postao je član civilnog krila Chavezovog pokreta istaknuvši se kao aktivist za oslobođenje Chaveza iz zatvora. U to vrijeme upoznao je svoju buduću ženu, Ciliju Flores, koja je vodila pravni tim za oslobođenje Chaveza 1994. godine. S dolaskom Chaveza na vlast Maduro je bio uključen u tim za izradu novog ustava te je služio kao zamjenik u Narodnoj skupštini do 2000. godine. Godine 2005. postao je predsjednik Narodne skupštine, a već iduće godine preselio na funkciju ministra vanjskih poslova koju je obnašao do početka ove godine. Iz dostupnih biografija spominje se bliska povezanost Nicolasa Madura sa kubanskim režimom i braćom Castro.
Drugi o Maduru
Michael Shifter, čelnik američkog 'think-tanka' za Interamerički dijalog, smatra da Maduro neće donijeti ideološke promjene već promjene u stilu vladanja. "Madurove ideje nisu različite, ali njegov stil jest. On je sindikalni vođa a ne potpukovnik u vojsci." Shifter od Madura očekuje tvrdu retoriku ali ističe i njegovu pragmatičnu crtu. "On je netko s kime SAD, a možda čak i opozicija, mogu surađivati."
Kao ministar vanjskih poslova bio je zagovornik jačanja veza s državama koje su anti-američki orijentirane – Libijom, Sirijom i Iranom. Što se pragmatične crte tiče, uvjeravao je Chaveza da treba surađivati s kolumbijskim predsjednikom Juan Manuelom Santosem da se sukob s FARC-om u toj zemlji privede kraju.
Savjetnik argentinske vlade, Agustin D'Attellis, koji je ranije surađivao s njime, smatra da "Maduro nije Chavez". On isto tako navodi da se radi o "smirenom i ozbiljnom čovjeku. Vrlo dobrom govorniku i bistrom misliocu".
Madurov poznanik iz studentskih dana i suradnik iz venezuelanskog ministarstva vanjskih poslova, Vladimir Villegas, pun je riječi hvale za svog kolegu: "Nicolás je jedan od najjačih i najbolje formiranih ličnosti koje PSUV (Ujedinjena socijalistička partija Venezuele) ima. On je bio sindikalni vođa i to mu je podarilo nevjerojatne pregovaračke sposobnosti i snažnu podršku građana."
Američki politolog Javier Corrales usporedio je Madura s dvoličnim rimskim božanstvom Janusom: "S jedne strane on je jedan od najuvjerenijih ljevičara venezuelanske socijalističke partije, anti-imperijalistički radikal, a s druge strane, može biti tih i pomirljiv. On je arhitekt izvanrednog preokreta u odnosima s Kolumbijom u posljednje dvije godine." Maduro je već pokazao zašto ga zovu radikalnim anti-imperijalistom kad je hitrom i hrabrom odlukom izbacio američke diplomate iz zemlje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
