Tijekom nedavnog sastanka ministara vanjskih poslova Šangajske organizacije za suradnju (SCO) kineska diplomacija istaknula je kako organizacija 'aktivno podupire regionalnu suradnju'. Naglašena je 'politika prijateljstva i partnerstva sa susjednim zemljama' tzv. 'Šangajski duh' koji 'karakterizira uzajamno povjerenje, uzajamnu korist, jednakost, suradnju, poštovanje raznolikih civilizacija i zajedničkog razvoja'. Najzanimljivije i najvažnije od svega, raspravljalo se o punom uključivanju Indije, Pakistana i Irana u Šangajsku organizaciju, pošto spomenute zemlje imaju tek status promatrača. Neki od temeljnih postulata Šangajske organizacije su međusobno poštivanje neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta, međusobno nemiješanje u unutrašnje odnose, isključivanje međusobnih prijetnji i korištenja sile.
NATO i unipolarnost – Šangajska organizacija i bipolarnost
Za razliku od NATO saveza gdje Sjedinjene Američke Države vode glavnu riječ i nemaju ravnopravnog partnera, Šangajska organizacija za suradnju predstavlja ravnopravno savezništvo dvije velike vojne i političke sile – Rusije i Kine. NATO savez ustrojen je na način da niti jedna država tog saveza, a niti sve one zajedno, ne mogu ugrožavati Sjedinjene Američke Države i njihove strateške interese, NATO standardi su upravo praktična primjena te zamisli. Vertikalna piramidalna struktura NATO pakta: na vrhu SAD, zatim slijede bivše kolonijalne sile Francuska i Britanija koje su zadržale ponešto od kolonijalnog pristupa, pa bi mogli izdvojiti veće (Njemačka, Italija, Turska) i manje članice (Hrvatska, Norveška, Slovačka). U Šangajskoj organizaciji za suradnju razlikuju se velike vojne i nuklearne sile (Kina i Rusija) i male saveznice (npr. Kazahstan, Kirgistan). Za razliku od NATO pakta u kojem nitko ne može biti opasan po Sjedinjene Države, niti ravnopravan sa njima, pošto su sve ostale države sateliti SAD-a, odnos između Kine i Rusije je partnerski i ravnopravan. Rusija nije satelit Kine i obrnuto. Unutrašnja struktura NATO pakta je dakle piramidalna, vertikalna, unipolarna ( SAD i sateliti), dok je struktura Šangajske organizacije za suradnju horizontalnija, bipolarna, Rusija i Kina gornje su točke piramide okrenute naglavačke, dok ostatak čine države manjeg utjecaja koje su s njima u savezu. U NATO savezu razlikuju se veći i manji sateliti SAD-a, dok u Šangajskoj organizaciji ne može biti govora o satelitima pošto ne postoji satelit koji kruži oko dva tijela.
Širenje Šangajske organizacije – prema unutrašnjoj multipolarnosti
Punopravno članstvo Indije, Pakistana i Irana u Šangajskoj organizaciji označilo bi kraj bipolarnosti te organizacije te bi Šangajska organizacija u punom smislu riječi postala multipolarna. Mnogoljudna i nuklearna Indija, nuklearni Pakistan, energentima bogat i nezavisan Iran doprinijet će daljnjoj horizontalnosti Šangajske organizacije čineći 'veliku petorku' na vrhu. Dominacija jedne sile kao što je to slučaj s NATO paktom nikako nije moguća.
Indijska vlada krajem prošle godine objavila je da se Indija sprema na puno uključivanje u Šangajsku organizaciju. Indijski političar Sanjay Singh tom je prigodom izjavio: 'Naše vodstvo je jasno izjavilo da je Indija spremna igrati veću, širu i aktivniju ulogu u Šangajskoj organizaciji kao punopravna članica, kada članice Šangajske organizacije odluče pokrenuti proces širenja. Impresionirani smo što je Šangajska organizacija postala važan regionalan forum s naglaskom na pitanjima regionalnog značaja koja su relevantna i suvremena. Šangajska organizacija igrala je konstruktivnu i vrijednu ulogu u promicanju mira i prosperiteta u našoj regiji. Ona je napravila značajne doprinose kako u regionalnom ekonomskom razvoju tako i u regionalnoj stabilnosti.'
Istaknuo bih dvije važne točke zbog kojih Indija teži punom članstvu u Šangajskoj organizaciji. Kao prvo, ulasku u Šangajsku organizaciju teži i Pakistan, stoga bi indijsko zaostajanje moglo poremetiti balans u regiji pošto bi Pakistan mogao koristiti svoje puno članstvo u organizaciji protivno interesima Indije. Logično je stoga da će obje zemlje istovremeno biti primljene u organizaciju da se izbjegnu nesporazumi takvog tipa te da se krene u rješavanje indijsko-pakistanskih trzavica na jednoj višoj razini. Kao drugo, provedba indijskog plana povezivanja sa Središnjom Azijom moguća je samo uz tijesnu suradnju sa Šangajskom organizacijom koja bi Indiji garantirala željeno povećanje političkih, ekonomskih i međuljudskih odnosa sa spomenutim prostorom. Država od najvećeg značaja za Indiju je Afganistan. Indija je jedan od najvećih međunarodnih donatora u Afganistanu sa preko dvije milijarde dolara pomoći. Osim toga, treba spomenuti i dobre veze između indijske i afganistanske vojske, Indija obučava i opskrbljuje Afganistansku nacionalnu armiju te bi Indija mogla postati najvažniji saveznik Afganistana nakon povlačenja zapadnih snaga.
Prošle godine je pakistanski predsjednik Asif Ali Zardari obznanio da Pakistan teži punom članstvu u Šangajskoj organizaciji. Pakistan je zainteresiran za 'veću suradnju u jačanju regionalnog povezivanja putem zraka, željeznica i cestovnih veza te za izgradnju mega-energetskih cjevovoda koji će obaviti cijelu regiju'. Logično, s obzirom na energetske i ekonomske probleme koje ta zemlja ima zbog nerazvijene infrastrukture i lošeg iskorištavanja geografskog položaja. U analizi 'Pakistan i Šangajska organizacija' dr. Zahid Ali Khan, pakistanski ekspert za međunarodne odnose piše: 'U prošlosti, Pakistan je bio u potpunosti ovisan o Zapadu zbog ekonomske i vojne pomoći što je loše utjecalo na oblikovanje njegove slobodne i nezavisne vanjske politike. Članstvo u Šangajskoj organizaciji ponudit će mu alternativu.' Ulaskom Pakistana u Šangajsku organizaciju ojačala bi osovina Peking-Islamabad i oslabio bi utjecaj SAD-a na Pakistan. Osim toga, ulaskom bi Pakistan mogao uvelike popraviti odnose sa Rusijom i Indijom, povezati se čvršće sa Srednjom Azijom i odigrati konstruktivnu ulogu po pitanju normalizacije Afganistana.
Punopravno uključivanje Irana u Šangajsku organizaciju predstavlja 'vrući krumpir' evolutivnog procesa organizacije zbog međunarodnih sankcija pod kojima se Iran nalazi. Različita viđenja iranskog nuklearnog programa velika su prepreka punopravnom članstvu pošto bi u tom slučaju Šangajska organizacija morala zaoštriti odnose sa Zapadom.
Evo kako Mahmoud Ahmadinejad vidi Šangajsku organizaciju: 'Mi želimo da se ova organizacija razvije u moćno tijelo utjecajno u regionalnoj i međunarodnoj politici, ekonomiji i trgovini, da služi za blokiranje prijetnji i protupravnih nasilničkih miješanja iz raznih zemalja.' Odlazak Ahmadinejada i preuzimanje predsjedničke funkcije od strane Rohanija mogao bi biti veoma produktivan u iranskom približavanju punopravnom članstvu. No, signali iz Rusije govore kako Iranu neće biti dodijeljeno punopravno članstvo u organizaciji sve dok se zemlja nalazi pod međunarodnim sankcijama. Veoma zanimljivo viđenje ulaska Irana u Šangajsku organizaciju dao je američki profesor David Wall, koji smatra da bi s Iranom organizacija postala 'OPEC s bombama', ciljajući na velike naftne i plinske rezerve prije svega Rusije i Irana udruženo s nuklearnim i raketnim potencijalima organizacije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
