Uvod
'Mislim, traperice su stav, a ne hlače'.
Ulrich Plenzdorf je ovom izrekom želio protumačiti da kad govori o prozi u trapericama ne misli na vrstu hlača ili sukna u koje se oblače junaci ovoga proznog tipa već je zapravo riječ o njihovom životnom stavu.
Prvenstveno ono što ističemo kao zajedničko prozi u trapericama kad kažemo da je to proza u kojoj se pojavljuje mladi pripovjedač (koji pripovijeda u prvom ili trećem licu) koji izgrađuje svoj osebujni stil na temelju govorenog jezika gradske omladine i osporava tradicionalne i postojeće društvene i kulturne strukture.
Proza u trapericama
Pojam proza u trapericama ili jeans proza nastaje u Hrvatskoj kao prozni model šezdesetih godina na granici između modernog i suvremenog romana. To je posebna vrsta urbanog romana nastala prema romanu J.D.Salingera 'Lovac u žitu'. Nastaje kao opreka snažnom problemskom intelektualizmu modernog romana.
Karakteriziraju ga mlađi glavni junak koji je netipičan, pasivan, bez ciljeva, gradski marginalac suprotstavljen svijetu odraslih. On pripada određenoj manjoj skupini, zajedno izazivaju tradicionalne vrijednosti i stvaraju vlastitu kulturu (odijevanje, glazba, jezik). U ovakvim romanima, odrasli obično slušaju klasičnu glazbu, govore standardnim jezikom kao suprotnost mladom junaku.
Traperice više nisu samo odjevni predmet, one postaju svojevrstan svjetonazor. Okolina je obično urbana zagrebačka sredina, česti su žargonizmi, to više nije filozofski govor, već govor gradske mladeži.
Početke ovakvih romana nalazimo već kod Antuna Šoljana i njegovog romana Kratki izlet, a do pravog razvoja dolazi sedamdesetih kada nastaju romani Alojza Majetića (Čangi off' gotoff, 1970.), Zvonimira Majdaka (Kužiš, stari moj , 1970.), Ivana Slamniga (Bolja polovica hrabrosti, 1972.), Branislava Glumca (Zagrepčanka, 1975.).
Salingerov Lovac u žitu postao je paradigmom proze u trapericama i u njemu su najizraženije one osobine na kojima počiva, a to su:
• opozicija svijeta mladih i odraslih
• novi tip pripovjedača (unosi suprotstavljanje dvaju jezika)
• približavanje pripovjedačeva jezika spontanom govoru
• unošenje žargona mladih ljudi
Fabula ovoga proznog modela uglavnom je linearna jer je riječ o mladim ljudima koji su u početku obdareni nekim porocima, ali ih tijekom radnoga procesa ispravljaju i na kraju postaju punopravni članovi socijalističke zajednice. Negacija tradicionalnih struktura, ali i afirmacija nekih potisnutih tradicija jedna je od bitnih pretpostavki na kojima proza u trapericama izrasta.
Na stranicama ovakve vrste proze nalazit ćemo iste ili srodne sustave vrijednosti koje mladi pripovjedači pronalaze u suvremenoj kulturi i prvenstveno u njezinim masovnim medijima kao što su film, glazba, način odijevanja i knjige. Plave traperice (blue jeans) znak su traženja imaginarnog zajedništva i zato jesu neka vrsta zaštitnog znaka ovoga proznog tipa.
U strukturi proze u trapericama postavljena je suprotnost između svijeta neodraslih i svijeta odraslih, a prikazana je u ovom obliku:
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
