Putem stagnacije ili tržišne liberalizacije: Promjenama koje se događaju u kineskoj ekonomiji morat će se prilagoditi cijeli svijet
Nešto se događa s kineskom ekonomijom i na samom kraju 2023. potrebno je detaljnije se osvrnuti na te procese jer će isti bez dvojbe imati globalni utjecaj. Naime, kineska ekonomija je već neko vrijeme glavni faktor globalnog ekonomskog rasta. Drugim riječima - bez rasta kineske ekonomije cijela globalna ekonomija bila bi u ozbiljnom problemu. Zašto? Zato jer je ekonomski model, bez obzira na finese (Kina je formalno "komunistička" zemlja!), koncipiran na način da mora biti ovisan o stalnom rastu, na globalnoj razini, ili u suprotnom ulazi u krizu. Moglo bi se puno govoriti o tome koliko je takav model opasan, zapravo po cijelo čovječanstvo i opstanak same planete, ali u ovom trenutku ne izgleda da itko nudi alternativu iako iste svakako postoje (vidi: Alternative modernom kapitalizmu koje idu dalje od "zelene ekonomije": Održiva ekonomija kroz namjerno smanjenje proizvodnje - zašto ne prigrliti pad BDP-a ili ga čak i poticati?). U takvom svijetu, gdje je ekonomski rast imperativ, usporavanje kineske ekonomije je veliki problem, a 2023. godina nije bila dobra. U ovoj godini se očekivao veliki kineski ekonomski oporavak (nakon pandemije), no to se ipak nije dogodilo.
Puno se piše o kineskoj ekonomiji i često u negativnom smislu, ali zašto? Po svemu sudeći kineska ekonomija će ove godine ostvariti prognozirani rast od oko 5%. Problem mnogi vide u tome što je to i dalje manje od perioda prije Covid-19 pandemije kad je Kina na godišnjoj razini redovno imala rast veći od 6%. Možda ovo zvuči kao minorno smanjenje rasta, no zapravo nije. Problem je i trend koji se sad počinje nazirati, na pomolu je možda velika stagnacija koja bi, prema nekima, mogla potrajati i desetljećima.
Kako je to moguće imajući u vidu kojom brzinom se, primjerice, razvija kineska tehnologija? Ali već smo imali takav primjer i to u Aziji - Japan. Japan je velika, globalna ekonomija, zemlja koja je poznata po sofisticiranoj tehnologiji, inovacija, ali su svejedno upali u duboku i dugotrajnu stagnaciju.
Kina pak ima i druge probleme koji se počinju gomilati. Jedan od većih je stanje na tržištu nekretnina, tu se zapravo već stvara ozbiljan kriza. Nadalje, u Kini naglo raste stopa nezaposlenosti među mladima.
Neki smatraju da će se Kini dogoditi "zamka srednjih prihoda" - riječ je o ideji da nadolazeće ekonomije brzo rastu, odnosno brzo izlaze iz siromaštva, ali nailaze na blokadu prije no što se uspiju razviti do zemlje s visokim prihodima.
Dakako, oni koji vide Kinu u ovakvoj situaciji drže da je jedino rješenje za nju (dodatno) otvaranje njenog tržišta. Jasno, ako bi Kina otišla tim pravcem to bi otvorilo vrata za njenu veliku transformaciju iznutra, a to je pak nešto što bi se uskoro moglo pokazati kao posve nekompatibilno s jednostranačkom vlašću Komunističke partije Kine. Slobodno tržište inzistiralo bi na demokraciji, a to je nešto što KPK neće dozvoliti.
Kina se po prvi put otvorila svijetu nakon što je u jeku svađe sa SSSR-om pristala na partnerski odnos s dojučerašnjim ideološkim neprijateljem, SAD-om, kasnih 70-ih godina. Činjenica jest da je to po Kinu djelovalo pozitivno ekonomski. Od onda je Kina jedna od najbrže rastućih velikih ekonomija svijeta, a od 1991. do 2011. njena je ekonomija u prosjeku rasla čak 10.5% godišnje.
Zanimljivo je da značajno usporavanje stiže 2012. kad zemlju preuzima Xi Jinping. Za njega se tvrdi da je najmoćniji kineski vladar još od Mao Ce-tunga. Vjerojatno i jest, ali očito ta činjenica ne ide dobro uz ekonomski prosperitet. Zašto? Možda zato što je Xi Jinping autoritarniji vladar od brojnih njegovih prethodnika kojima se mnogi izvan Kine više ni ne sjećaju imena. Činjenica je da je Kina tijekom nešto više od dva desetljeća djelovala kao dobro podmazana jednostranačka korporacija koja je djelovala u simbiozi sa SAD-om. Dolaskom Xija to se mijenja i Kina počinje tražiti više za sebe. Je li se to odrazilo na njen ekonomski rast? Možda, a možda je bilo i nemoguće očekivati da Kina unedogled drži rast od preko 10% godišnje.
U desetljeću od 2011. do 2021. rast je usporio na 6.7% godišnje u prosjeku.
Ali usporavanje je sad tendencija. Tržište nekretnina i demografski pad važni su faktori koji će eskalirati tu tendenciju. Prema procjeni MMF-a kineska ekonomija će ove godine rasti 5.4% te će se do 2028. smanjiti na 3.5%.
Kako je došlo do ove situacije?
Prethodna administracija predsjednika Hu Jintaoa preplavila je gospodarstvo likvidnošću 2009. tijekom velike globalne financijske krize kako bi potaknula rast. Xijeva administracija nije bila voljna obuzdati zaduživanje nakon dolaska na vlast 2012., što je uzrokovalo nagomilavanje strukturnih problema.
Financijski sustav zemlje jednostavno neće moći generirati iste razine rasta kredita koje je imao prethodnih godina stoga će Peking imati daleko manju kontrolu nad smjerom svog gospodarstva nego što je imao u prošlosti.
Ono što je pogoršalo stvari svakako su bile i politike strogih karantena za vrijeme Covida. To je bio udarac za kinesku ekonomiju, no u isto vrijeme takvim pristupom svakako se spasilo i puno života.
Kriza nekretnina se u isto vrijeme produbila. Pad prodaje nekretnina gurnuo je neke zdrave velike kompanije poput Country Gardena na rub propasti. Kriza se prelila na golemi bankarski sektor uzrokujući neplaćanje obveza i izazivajući prosvjede diljem zemlje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
