Prije dva dana, na Božić 2021., putem svemirskog beskraja lansiran je veliki novi projekt - James Webb svemirski teleskop (JWST) izgrađen od strane američke NASA-e u suradnji s Europskom svemirskom agencijom (ESA) te Kanadskom svemirskom agencijom (CSA). Teleskop je naziv dobio po Jamesu Webbu, NASA administratoru iz 60-ih godina koji je odigrao ključnu ulogu u slavnom Apollo programu. Svemirski teleskop JWST osmišljen je kao nasljednik poznatog Hubble svemirskog teleskopa čije fotografije dalekog svemira su zauvijek promjenile našu percepciju.
Sama ideja "svemirskog teleskopa" je fascinantna. Zapravo mogli bismo reći da je riječ o svemirskoj promatračnici nalik našim umjetnim satelitima, ali za razliku od njih koji - zbog komunikacije, fotografije, vremenske prognoze, ali i špijunaže - gledaju natrag prema Zemlji, svemirski teleskopi gledaju prema svemiru.
Prvi je ideju konkretnog svemirskog teleskopa iznio američki astronom Lyman Spitzer 1946. godine, a prvi operativni teleskop OAO-2 (American Orbiting Astronomical Observatory) lansirala je NASA 1968. godine. Uskoro se u utrku uključuju i Sovjeti koji su 1971. lansirali prvi ultraljubičasti svemirski teleskop Saljut 1. No, ako bismo išli još većim koracima natrag u povijest onda bismo mogli reći da su možda prvi koji su pokrenuli raspravu o svemirskom teleskopu bila dvojica njemačkih astronoma, Wilhelm Beer i Johann Heinrich Mädler, kada su još davne 1837. diskutirali o tome kako bi bilo dobro imati promatračnicu smještenu na Mjesecu!
Ali zašto uopće smještati teleskop u svemir? Zašto ne bi bio na površini Zemlje? Više je problema, ali najveći je svakako Zemljina atmosfera koja "kvari pogled" (pritom smeta i njena elektromagnetska radijacija). Tu je i onečišćenje svim svjetlom . U svemiru je situacija, dakako, puno pogodnija za promatranje ostatka svemira.
Hubble svemirski teleskopKoje su negativne strane svemirskog teleskopa? Jedna prije svega - njegova cijena. Izgraditi svemirski teleskop nije nimalo lako, a imajući njihovu lokaciju u vidu (svemir!) održavanje istih je također vrlo teško. U tom smislu se Hubble svemirski teleskop ističe, može ga se servisirati slanjem Space Shuttlea (u slučaju JWST-a ne postoji takva mogućnost).
Vratimo se na aktualni ambiciozni projekt. Do sad je u svemir lansirano više desetaka teleskopa (većinom su do sad već završili svoju misiju), no JWST je zamišljen kao najambiciozniji projekt do sada, onaj koji će naslijediti Hubble. Napravljen je tako da nudi bolju infracrvenu rezoluciju i osjetljivost od Hubblea. Moći će promatrati neka od najudaljenijih objekata i događaja u svemiru, recimo proces formacije prvih galaksija. Također će nam moći prikazati detaljnu atmosferu potencijalno nastanjivih egzoplaneta (planeti izvan Sunčeva sustava).
Glavno zrcalo JWST-a sastavljeno je od 18 heksagonalnih segmenata napravljenih od pozlaćenog berilija (kemijski element - prvenstveno se koristi kao dodatak za otvrdnjavanje legura). Sve skupa zrcalo ima dijametar od 6.5 metara što je poprilično više od Hubblea (2.4 metara). Zanimljivo, ukupna masa JWST-a je u isto vrijeme čak dvostruko manja od Hubblea (6 prema 11 tona).
Zrcalo Hubble teleskopa (lijevo) i JWST-a (desno)
Nadalje, JWST će promatrati svemir na drugoj frekvenciji, nižoj, što će mu pak omogućiti da vidi dalje, ali i starije objekte u svemiru no što je mogao Hubble. Sam teleskop mora biti u vrlo hladnim uvjetima kako bi mogao promatrati infracrveni prostor bez ometanja te će zbog toga biti na udaljenosti od oko 1.5 milijuna kilometara od Zemlje (otprilike 4 puta dalje no što se u prosjeku do nas nalazi Mjesec) - riječ je o tzv. L2 točki.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
