Putovanje u samo srce ukrajinskog otpora: Avdivka i njena tvornica koksa su najveći simboli obrane od ruske invazije, veći i od Bahmuta i Mariupolja, ali ni napad ni obrana ne mogu potrajati još dugo...

Grad Donjeck s okolicom ima oko 2 milijuna ljudi. Za razliku od velikih dijelova ukrajinske ratne zone i okupiranih prostora, ovdje ruske snage drže kontrolu još od pro-ruske pobune 2014. godine, znači skoro cijelo desetljeće. I iako je sam grad Donjeck, kao i većina istoimene regije, čvrsto pod kontrolom ruskih snaga, sama fronta vrlo je blizu, sve ovo vrijeme...

Ako se uzme da je krajnji sjever grada Donjecka prostor oko Partizanske avenije, gdje se nalazi nekoliko srednjih škola, prodajni centar, svega oko 1 kilometar dalje prema sjeveru naići ćemo na prvo prigradsko naselje u ovom pravcu, Spartak. Ima oko 2000 stanovnika, prema popisu prije rata. Pod ruskom je kontrolom.

Ali samo još 3 kilometra sjevernije i dolazimo do prvog novog grada, s istim je Spartak bio povezan nekoć tramvajskom linijom, no ista ne vozi još od 2003. godine... I iako je linija slabija, grad je tu. Industrijski grad, s predratnom populacijom od oko 31.000 stanovnika. Negdje na ulazu je jednom stajala i tabla, danas je vjerojatno više nema jer malo toga još stoji u ovom gradu, ali na njoj je pisalo: "Dobrodošli u Avdivku".

Ono što je bio Mariupolj, a zatim Bahmut, možda nešto ranije i Soledar, to je sad svakako Avdivka - ovaj grad je poprište trenutačno najveće i najteže bitke od početka rata u Ukrajini. O magnitudi u usporedbi s navedenima teško je govoriti jer ruska vojska malo govori o stanju na terenu. Zapravo većinu informacija dobivamo od strane ukrajinske vojske i njenih zapadnih saveznika koji tvrde da ruska vojska ovdje trpi ogromne gubitke u nastojanju da zauzme grad. Koliko ima istine u tome teško je reći jer ukrajinska strana se i ranije pred gubitak važnih položaja koristila tvrdnjom da su to sve ruske pirove pobjede, odnosno da Moskva gubi daleko više vojnika no što su planirali. To može i ne mora biti točno, no ako i jest svakako stoji da i Ukrajina ima jako velike gubitke u ljudstvu.

No, prije nego Avdivku još jednom doživimo kao ratište, važno je doživjeti je i kao grad koji je sad teško prepoznatljiv, ali i dalje je tamo kao i njegova povijest.

Iako je ovaj prostor naseljavan od davnina, prvi povijesni zapis o prisutnosti današnjeg grada datira iz 1770. godine. Osnovali su ga kmetovi u bijegu koji su stigli iz regija Kursk i Voronež. Navodno grad dobiva ime po prvom doseljeniku koji se zvao Avdivka.

Grad je počeo razvoj u drugoj polovici 18. stoljeća te su se tada stanovnici (na prijelazu stoljeća bilo ih je oko 500) bavili primarno poljoprivredom. Plodna zemlja privlačila je sve više doseljenika s vremenom, kao i činjenica da se Avdivka nalazila na važnoj trgovinskoj ruti koja povezuje dva grada (čije smo tragične sudbine u ovom ratu već spomenuli) - Mariupolj i Bahmut.

Do 1861. godine broj stanovnika narastao je na 2.300.

Krajem 19. stoljeća izgrađena je Katarinina željeznica, koje ime dobiva po moćnoj ruskoj carici - u Avdivki je izgrađen novi željeznički kolodvor i grad još i više dobiva na važnosti.

Na prijelazu stoljeća Avdivka dobiva i svoj prepoznatljiv industrijski imidž - 1900. godine izgrađena je tvornica cigle. Pet godina kasnije tvornica je proširena i na proizvodnju pločica.

Škola u Avdivki 1912. godine

Grad se sad već ubrzano širi. 1908. godine ima 5475 stanovnika.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata grad je okupiran od strane nacista, od 21. listopada 1941. do 8. rujna 1943. kada je oslobođen od strane Crvene armije.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.