Otkako je krenula ruska invazija na Ukrajinu krenule su i europske sankcije, no svima je jasno da one glavne još nisu pokretane. Dakako, riječ je o uvozu ruskog plina. Dosadašnje sankcije svakako imaju posljedice, iako su neke posve beznačajne (zabrana ulaska ruskim visokim dužnosnicima u pojedine zemlje - kao da bi imali namjeru u ovom trenutku ići u iste). Ali prekid kupovanja ruskog plina, to bi bio zaista veliki potez bez presedana...
U više navrata smo govorili o tome koliko je to uopće izvedivo i generalni zaključak je uvijek isti - izvedivo je, ali posljedice po obje strane bile bi jako velike. Europa bi se jednostavno morala žrtvovati u tom slučaju, a potpora za takav potez, od strane javnosti, može postojati dok se isti direktno ne manifestrira na opću kvalitetu života i stvori gospodarsku oluju na prostoru kontinenta.
Jasno, u konačnici neće se prekidati uvoz ruskog plina putem kakvog referenduma. To je nešto što će odlučiti politika, svidjelo se to narodu ili ne. Po tom pitanju definitivno u Europi postoje dvije struje, jedna koja se takvom potezu opire (ne nužno iz političkih razloga, već striktno ekonomskih) te druga koja ne mari toliko na ekonomske posljedice i želi prije svega političke rezultate. Koliko je ovoj drugoj struji stalo do ukrajinskoj naroda i same Ukrajine, to je već diskutabilno. Može se zaključiti da veći ogranak te struje primarno vidi ovaj trenutak kao idealan za raskidanje odnosa s Rusijom, a eventualno i zadavanje velikog udarca Rusiji (pod uvjetom da ona ne bude u stanju naći alternativne kupce za svoje energente, što nipošto neće biti lako, ali zato Moskva ovih dana intenzivno vodi razgovore sa zemljama kao što su Indija i Kina...).
U konkretnom smislu - bi li zaustavljanje kupovanja ruskog plina natjeralo Rusiju da prekine svoj napad na Ukrajinu? Teško je reći, a neki će reći da možda "vrijedi probati". Svakako se stvara takav narativ, a ovih dana stasala je jedna nova, pomalo zanimljiva (iako uznemirujuća situacija). Stvara se dojam kako se samo "čeka" na neki idući veliki ruski prijestup pa da bi se krenulo i u taj završni rez.
Danima se tako vrlo intenzivno spominjala mogućnost korištenja kemijskog oružja od strane Rusije. Medijski izvori predstavljali su tu mogućnost kao da će se dogoditi svakog trenutka. I u toj buci spekulacija o uporabi takvog oružja profilirao se jedan novi stav - ako Rusija to učini onda ćemo definitivno prestati kupovati ruski plin.
Malo je reći da je ovo poprilično čudna, da ne kažemo licemjerna izjava. Po toj logici bi Rusija mogla ravnati jedan po jedan ukrajinski grad, ali dok to čini "konvencionalno", posezanja za "završnim rezom" neće biti? To je uočio i ukrajinski predsjednik Zelenski koji je u jednom od svojih obraćanja kritizirao EU.
No, može se situacija gledati i na ovaj način. Spomenuli smo dvije struje u Europi, struju otpora i struju koja želi završni rez. Drugoj struji bi kemijski napad, recimo to tako, "dobro došao", jer bi mogli na taj način izbiti argumente ovoj prvoj (iako isti, ako govorimo samo o ekonomiji, i dalje stoje) i pokrenuti svoj plan. Ne treba posebno ni isticati zašto je ovo tako opasno jer kad god imamo situacije gdje se nešto "čeka da se dogodi", onda se to zna i dogoditi (a jako je puno načina da se u ratu natjera nešto "da se dogodi").
Srećom zadnjih dana o kemijskom oružju se više ne piše takvim intenzitetom. Amplituda tog neugodnog "samoispunjavajućeg proročanstva" je splasnula.
Ali tko kaže da kemijsko oružje mora biti okidač? Može biti i nešto drugo, potrebno je samo da bude dovoljno šokantno i eksplicitno. Danas smo to pak možda i dobili. Od rano jutros po mnogim stranim medijima mogu se vidjeti scene mrtvih ljudi po ulicama Buče, predgrađa Kijeva. Ukrajinska strana tvrdi kako je ruska vojska počinila veliki masakr nad civilima pred povlačenje ovog tjedna.
Jedine konkretne informacije za sad imamo s ukrajinske strane, a spominje se oko 300 mrtvih tijela. Ruska strana tvrdi da je sve to samo "provokacija" orkestrirana protiv Rusije.
U protivnom, Rusija bi time još jednom "dala" (u najbrutalnijem mogućem smislu) drugoj strani argument da krene još žešće protiv nje. Nemojmo zaboraviti na kolosalnu stratešku pogrešku samog ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je u noći pred invaziju u svom dugačkom govoru priču skrenuo u nacionalističku mitologiju i sugestije da Ukrajina kao država "nije postojala" (iz čega se može iščitati da ne bi ni trebala postojati). Sa svega nekoliko rečenica osigurao si je da će velik dio ukrajinskog naroda ovo doživjeti kao egzistencijalni rat i boriti se do kraja protiv okupacije. Da je invaziju "predstavio" kao rusko osiguranje protiv širenja NATO saveza mogao je, bez sumnje, računati i na određenu lokalnu potporu (i daleko izvan Donbasa). Putin je ovako svoje šanse za vojnim uspjehom srozao u samom početku, a to se danas jasno vidi i na samom terenu gdje Rusija, nakon 40 dana intenzivnog ratovanja, nije uspjela osvojiti niti jedan veći ukrajinski grad.
Što se točno dogodilo u Buči trebala bi nam pojasniti neka neovisna strana, ali takve u Ukrajini nemamo. Nije nemoguće zamisliti ni jedno ni drugo, ni da ukrajinska strana "sortira" mrtva tijela za strane fotoreportere - nešto što se u mnogim ratovima radilo i gotovo da je dio ratne taktike koja se stvara na principima "u ratu je sve dozvoljeno". Ne bi čak ni čudilo da tu imamo mrtvih s obje strane, ali jedna stvar je neupitna - Ukrajina je strašan rat u kojem se civili nimalo ne štede. Ako smo pak još uvijek u stanju promatrati rat nesvrstano, a trebali bismo, onda je posve nedopustivo kategorizirati sudionike ovog sukoba na one koji "bi mogli" i one koji "ne bi mogli" počiniti ratne zločine. Rat sam po sebi je zločin protiv čovječnosti.
No, kako smo i sugerirali, "završni rez" moguć je samo uz veliku dozu šoka, a masakr u Buči ima sve karakteristike.
Ukrajinska vojska ispred Kijeva, u Buči, 2. travnja 2022. (izvor: AP Photo/Vadim Ghirda/Guliver Image)Pogledajmo prve konkretne reakcije. Večeras se oglasila njemačka ministrica obrane, Christine Lambrecht. U razgovoru za javnu televiziju ARD poručila je kako Europska unija sad mora započeti razgovor o "zabrani uvoza ruskog plina", referirajući se specifično na masakr u blizini Kijeva. "Mora biti odgovora. Ovakvi zločini ne smiju proći bez odgovora", rekla jer.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
