Rat, svijet i Moskva: Priča o jedina dva židovska državnika - zašto se ne podnose Zelenski i Netanyahu?
Od svih zemalja svijeta trenutačno samo u dvije na vlasti se nalaze Židovi. Očekivano, prva je Izrael, a druga je Ukrajina. No, bez obzira što bi netko pomislio da je već sama ova činjenica recept za blisku suradnju i potporu, to nije slučaj, štoviše, odnosi između Ukrajine i Izraela poprilično su loši, pogotovo ako se situacija razmotri iza kulise činjenice da su obje zemlje istaknuti američki saveznici...
Razumljivo, vjerska pripadnost ne mora biti nikakav indikator prijateljstva i savezništva. Ipak, a to nije nikakva tajna, Židovi, kojih u svijetu ima svega oko 15 milijuna, često međusobno blisko surađuju, naročito u eri nakon Holokausta. Po tom ključu Zelenski je možda bio gotovo siguran da će jednu od najsnažnijih potpora dobiti upravo od Izraela. Kako to da je stvar ispala toliko drugačija?
Valja spomenuti da je Zelenski itekako pokušavao. Nekoliko puta se obratio izraelskoj publici, uključujući njegov strastveni govor koji je dao pred izraelskim parlamentom, odnosno Knessetom. Unatoč tome - a i bez sumnje vrlo direktnom američkom pritisku da se stane na stranu Ukrajijne - bivši izraelski premijer Naftali Bennett nije, malo je reći, imao baš dobre odnose sa Zelenskim. U privatnosti (što je brzo došlo do javnosti) Bennett je kritizirao Zelenskog i njegovo javno vršenje pritiska kako bi dobio pomoć za Ukrajinu, uključujući i vojnu pomoć.
Što bi pak Ukrajina mogla tražiti od Izraela? Puno toga, ali u vojnom smislu više od svega Ukrajina bi htjela se domoći izraelskih "Željeznih kupola" (Iron Dome), odnosno izraelskog visokoučinkovitog protuzračnog sustava koji se potvrdio u mnogobrojnim okršajima između Izraela i palestinskih skupina iz Pojasa Gaze (Hamas i Islamski Džihad).
No, kada je Zelenski uvidio da Izrael jednostavno ne želi dati svoje najpoznatije oružje, nije više mogao suzdržati svoju frustraciju te je u intervjuu za francusku televiziju rekao: "Znate da u Ukrajini ima mnogo ljudi židovskog podrijetla, a u Izraelu ima puno Ukrajinaca. Kako je moguće imati ovakvo stajalište? Bio sam šokiran".
Zaista, kako to? No, možda je i Izrael već neko vrijeme šokiran Zelenskim, što po pitanju njegovog pristupa kroz vršenje pritiska, što pak glede baš činjenice da jest Židov, ali Židov koji se u isto vrijeme otvoreno druži i nastupa s pripadnicima ekstremnih desničarskih skupina kao što su Azov bojna i druge. Riječ je o skupinama koje svoje oznake jedva da dovoljno izokreću da ne bi izgledale kao kopija nacističke svastike.
Jasno, uvijek se može reći da Rusija - naročito otkako je počeo rat - pretjeruje s tvrdnjama o magnitudi pojave neo-nacizma u Ukrajini. Štoviše, neo-nacističkih i ekstremističkih skupina postoji i u Rusiji i bez problema se toleriraju od strane sistema. Ruska pak tvrdnja da se nad Ukrajinom mora provesti "de-nacifikacija" je nešto što sigurno ne prolazi kao činjenica u Izraelu.
Zapravo u Izraelu je slika poprilično jasnija od one koju Kremlj kreira za vlastitu domaću javnost ili pak od ratne propagande kojom se, očekivano, bavi Kijev. U Izraelu su svjesni stvarnosti i znaju da ista nije dobra. Znaju da u Ukrajini jest bilo progona Židova i da Volodimir Zelenski nije učinio ništa po tom pitanju jer ni ne može, on mora voditi tu i takvu Ukrajinu, sa svim njenim elementima, dobrim i lošim, u ratu protiv Rusije. No, to svejedno ne znači da je to nešto što bi se Izraelcima dopalo i što bi aktivno podupirali.
Ipak, imajući u vidu izuzetno snažnu podršku Zapada za Ukrajinu, i to od strane zemalja koje gotovo slijepo podupiru i Izrael kad god je potrebno - bilo da je riječ o izraelskom brutaliziranju Palestinaca, neprijateljstvu prema Iranu, ili pak izraelskim napadima na Siriju - pomalo je čudno da taj Izrael, ako već ne zbog Zelenskog i Ukrajine, ne pruži potporu Kijevu u znak solidarnosti s vlastitim saveznicima na Zapadu?
Ali stvar je dublja i odnosi su dublji. Izraelska povezanost s Moskvom je nešto o čemu se na Zapadu najradije ne bi diskutiralo, no sad se nameće kao neosporna činjenica.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.