Visoki nacistički dužnosnik Reinhard Heydrich, i danas, nakon više od 70 godina, predstavlja intrigantnu tamnu figuru u još tamnijem razdoblju ratne povijesti.
Kao desna ruka Himmlera, Heydrich se smatra jednim od najvažnijih arhitekata Holokausta i nesumnjivo bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Nacističkoj Njemačkoj. Iznimno inteligentan, nemilosrdan i talentiran, brzo se popeo na ljestvici moći te je od 1939. vodio RSHA ( Glavni Sigurnosni Ured Reicha), moćno ministarstvo koje je ujedinilo sve sigurnosne i policijske službe Trećeg Reicha. Naime, u službi direktora Heydrich je kontrolirao Sicherheitsdienst (tajnu službu SS-a i nacističke stranke) i SIPO (Sigurnosnu policiju) koja se pak djelila na Gestapo (tajnu policiju) i KRIPO (Krim policiju). Imajući sve policijske i tajne službe pod kontrolom, Heydrichov utjecaj je bio gotovo neograničen.
Imenovan od strane samog Hitlera, koji ga je nazvao "čovjekom sa željeznim srcem", Heydrich je bio viši dužnosnik SS-a koji je služio kao Reichsprotektor Češke gdje je imao gotovo neograničene ovlasti. Također u jednom trenutku je bio vladajući predsjednik Međunarodne komisije za kriminalističku policiju, danas poznatu kao Interpol, čije je sjedište 1942. premješteno u Berlin. Iznimno sposoban i brutalan, Heydrich je tijekom konferencije u Wannseeu u siječnju 1942. nadzirao konačne planove za genocid židovskog stanovništva u Europi što ga je učinilo jednim od najvećih organizatora 'Židovskog Pitanja'.
Mladost
Heydrichov otac bio je Richard Bruno Heydrich, talentirani skladatelj i operni pjevač. Njegova majka, sama pijanistica, predavala je studentima na Konzervatoriju Halle za glazbu i kazalište, koju je osnovao Heydrichov otac. Zbog ovog umjetničkog odgoja, došao je u dodir s glazbom u ranoj dobi te je bio zainteresiran za sviranje violine. Njegov talent i ljubav prema glazbi impresionirali su mnoge elite društva u kojem je njegova obitelj odrasla i upravo je ta ljubav prema umjetnosti to što na neki način iznenađuje, budući da se radi o čovjeku koji će kasnije pokazati veliku mržnju, okrutnost i mračne ideje o svijetu oko sebe.
I dok je ljubav prema glazbi i umjetnosti naizgled stvorila sretnu atmosferu u obiteljskoj kući, Heydrich je odrastao sa strogim ocem. Zajedno s njegovim bratom Heinzom bio je potican, od strane oca, prakticirati mačevanje kako bi razvio strategiju i sportsku sposobnost te su mu usađene patriotske i nacionalističke vrijednosti. I dok je Heydrich bio inteligentan i posvećen student, bio je zlostavljan od strane druge djece što ga je činilo sramežljivim i nesigurnim. Posebno je bio nezadovoljan zbog svog visokog glasa, te su mu se drugi učenici često rugali zbog navodnog židovskog podrijetla - čimbenik koji je potencijalno izazvao mržnju prema svim onima židovskog podrijetla.
Heydrich se odlučio za karijeru u mornarici gdje je služio devet godina te je brzo napredovao kroz redove i stekao divljenje od svojih kolega časnika. 1930. upoznao je Linu von Osten, članicu nacističke stranke u koju se zaljubio i s kojom se nedugo potom zaručio i ostao zajedno do svoje smrti.
Međutim, navodno je Heydrich već bio uključen u zaruke s drugom ženom, te ih prekinuo zbog nove zaručnice Line. Taj se čin smatrao više nego nedoličnim ponašanjem, te je 1931. godine optužen je za "ponašanje neodgovarajuće časniku i gospodinu" od strane njemačke Mornarice. Otpušten je u travnju iste godine, što je bio poražavajući udarac njegovoj inače karijeri u usponu.
Vrativši se u politiku, dok je Himmler planirao osnivanje tajne službe SS-a bio je uvjeren od prijatelja Heydrichove zaručnice da intervjuira Heydricha za taj projekt. Na početku je Himmler otkazao sastanak, ali je Lina zanemarila tu vijest i poslala Heydricha na upoznavanje. Himmler je pristao na intervju i odmah ostao impresioniran Heydrichom koji je unajmljen te se još jednom brzo počeo penjati na ljestvici moći. Toliko se talentiran pokazao da ga je Himmler, za vjenčani dar, promaknuo u časnika SS-a.
Naime, Heydrich je bio ideal SS-ovca u Himmlerovoj viziji arijevske rase; visok, plav, dobre fizičke građe, talentiran, oštrouman i fanatično lojalan.
1936. Hitlerova stranka odlučila je koristiti Olimpijske Igre u Berlinu kao sredstvo za propagandu te je poslala ambasadore dobre volje da promiču nacističke politike, poput antisemitizma. Međutim, anti-židovski osjećaj ostao je potisnut za vrijeme Igra. Unatoč tome, Heydrich je nagrađen za svoj rad u organizaciji te je dobio njemačku dekoraciju olimpijskih igara kao priznanje za svoje napore.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.