Povodom nedavne Putinove kolumne u njemačkom listu Die Zeit argumentirali smo kako je ideja ruskog predsjednika za "prostor suradnje od Atlantika do Pacifika" jedino izvediva u slučaju da Europa pristane na takav aranžman, ali za to će prvotno biti potrebno odobrenje SAD-a (vidi: Prostor suradnje i sigurnosti od Atlantika do Pacifika: Putin ne odustaje od svoje vizije, ali zašto ovog puta misli da je može i ostvariti?). No, nakon iznenađujuće "smirenog" susreta između Putina i Bidena u Ženevi puno opcija se otvaraju, barem potencijalno. Nadalje, Bidenovo iznenadno popuštanje oko projekta Sjeverni tok 2 također se može interpretirati kao "otvaranje prozora" oprezne mogućnosti.
Danas pak imamo jednu novu, vrlo zanimljivu situaciju koja se direktno nadovezuje na tu priču. Naime, dvoje najutjecajnijih lidera Europske unije - njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron - sugerirali su kako žele oporavak odnosa između Europe i Rusije. Nije baš da to nazivaju "resetom" u odnosima - jer već i ovaj mali nagovještaj oporavka u odnosima nailazi na žestoki otpor nekih članica - ali je svejedno korak naprijed.
Za vrijeme današnjeg summita lidera EU u Bruxellesu francuski predsjednik Emmanuel Macron poručio je kako je bitno pokrenuti "zahtjevni dijalog" s Rusijom kako bi se u tom procesu "zaštitili interesi Europljana". Očekivano, pritom je spomenuo nedavni susret Bidena i Putina u Ženevi i činjenicu da su tada lideri Rusije i SAD-a također konstatirali kako unatoč razlikama postoje određeni prostori na kojima Rusija i SAD mogu i trebaju surađivati.
Drugim riječima, Europa - ili barem dio nje - registrirao je signal iz SAD-a kojeg su interpretirali kao svojevrsnu nepisanu dozvolu da se smije približiti Moskvi, do određene razine, dakako.
Tom pozivu za unapređenje odnosa između Europe i Rusije pridružila se i dugogodišnja njemačka kancelarka Angela Merkel koja ove godine odlazi u političku mirovinu - i samim time može malo otvorenije iznositi neke stavove bez straha od posljedica.
Za vrijeme sastanka Merkel je poručila: "Prema mom mišljenju, mi kao EU moramo tražiti direktan kontakt s Rusijom i ruskim predsjednikom". Pritom se i ona osvrnula na nedavni susret Bidena s Putinom. "Nije dovoljno da samo američki predsjednik Joe Biden razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ja njihov susret svakako pozdravljam, ali i Europska unija mora kreirati format za razgovore ovdje... Jer nema drugog načina da se riješe konflikti".
Dan prije ovih izjava nešto o ovim planovima već su iz svojih izvora načuli u listu The Financial Times te su objavili kako se naročito Merkel zalaže za stvaranjem formata po uzoru na sastanak Biden-Putin u Ženevi. Jasno, iako će je neki brzo prozvati za "preblagi stav" prema Putinu (baš kao što su i dan nakon Ženeve, zapravo već i na samoj press konferenciji, prozvali Bidena), ovdje se zaista i radi o europskim (samim time i njemačkim) interesima, a ne nekakvom "podilaženju Kremlju".
Europa je itekako upoznata s činjenicom da SAD od njih prečesto traži interesno žrtvovanje dok sami igraju drugačiju igru i uvijek polaze od vlastitih (ekonomskih) interesa (vidi: Prijatelji po mazutu i jeftina predstava za naivnu Europu: Američki uvoz ruske nafte je na rekordnim razinama, uvoze je čak više nego iz Saudijske Arabije, zašto?). No, Europa je i dalje u političko-ekonomskom stisku Washingtona i nema previše manevarskog prostora iako i unutar EU-a svakako imamo jedan određeni diverzitet.
Zapravo mogli bismo reći da postoji nekoliko "vrsta" EU članica kad govorimo o odnosu prema Rusiji. Dvije vodeće, Njemačka i Francuska, žele otprilike isto što i Rusija - predvidljiv odnos, na jednoj "srdačnoj distanci", realizaciju ekonomskih interesa. Zatim imamo zemlje koje su "prkosne" i kreću prema odnosu s Rusijom bez obzira što znaju da će biti kažnjavane zbog toga - primjer je recimo Mađarska (a i određeni kadrovi u Češkoj i Slovačkoj, iako je tu situacija dosta kompliciranija). Zašto Mađarska to čini, zbog "ljubavi" prema Rusiji? Naravno da ne. Kao što i znamo, povijest rusko-mađarskih odnosa je sve samo ne idealna! Budimpešta, točnije Orban, izračunali su da im se takva suradnja isplati, u doslovnom smislu, čak i kad se odbiju neminovna kažnjavanja.
Zatim imamo skupinu zemalja koje bi rado krenule mađarskim putem ekonomskih interesa, ali im se kazne čine prevelike. Tu imamo zemlje poput Austrije, Slovenije, ali i Hrvatske. Možda djelomično čak i Italije.
Na kraju tu je i čvrsti "anti-Rusija klub" koji broji dosta članica poput Nizozemske, Danske, Belgije, Švedske (dok recimo Finska, koja nije u NATO-u, ima osjetno bolje odnose s Moskvom), Estonije, Litve, Latvije (možda je Riga malo blaža od Tallinna i Vilniusa, ali malo), Poljske... Jasno, na ovaj popis, u sam vrh, zasjela bi i Velika Britanija, ali nje više nema u EU, što zapravo uvelike i omogućava ovu inicijativu koju sad pokreću Merkel i Macron.
Imaju li Merkel i Macron dovoljno utjecaja da "preskoče" ovaj spomenuti klub? Neće biti lako jer ono što zaista predlažu jest itekako značajno. U suštini to je "reset" koji bi odnose između Europske unije i Rusije vratio u vrijeme prije "velikog raskola", odnosno ruske aneksije Krima nakon čega je EU službeno obustavio održavanje daljnjih summita s Rusijom. Jasno, to ne znači da će EU odjednom priznati Krim kao "sastavni dio ruskog teritorija" - to se možda i nikad neće dogoditi, ali se može dogoditi da se to "manje spominje" (što bi, dakako, bio jako loš scenarij po Ukrajinu).
Koji je idući potez? Moglo bi se reći da je ovo donekle "probni balon" kojeg su pustili usklađeno Macron i Merkel (koja se prije neki dan telefonski čula s Putinom, a tema razgovora bila je baš njegov nedavni sastanak s Bidenom u Ženevi). Očekivano, ideji bilo kakvog smirivanja odnosa odmah su se usprotivile Poljska i baltičke zemlje koje tvrde kako se Rusija sprema na "agresiju". No, cilj ni nije promjeniti njihove stavove već ove neke "mekše", recimo Benelux potencijalno...
Bit će zanimljivo vidjeti gdje ovaj proces vodi jer upravo je krenuo, a mogao bi se i pretvoriti u zadnji veliki politički poduhvat Željezne kancelarke koja je već i ranije u nekoliko navrata smirila napetosti između Rusije i Zapada kada su iste pretjereno eskalirale - jer opet, na kraju krajeva, Njemačka zna da eskalacija između Zapada i Rusije njoj definitivno nije u interesu, bar ne više.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
