Kada su revolucionarna istraživanja u dešifriranju genoma počela transformirati farmaceutsku industriju, u američkoj farmaceutskoj tvrtki Eli Lilly and Company shvatili su da bi njihov opstanak mogao ovisiti o sposobnosti hvatanja koraka s tom naglom promjenom. Stoga je 2001. godine spomenuta kompanija pokrenula korporativni fond rizičnog kapitala da bi se mogla udružiti s modernim biotehničkim tvrtkama koje su tek započinjale s radom. Do 2013. novoosnovana firma Lilly Ventures bila je uključena u više od 30 takvih suradnji, od kojih su mnoge matičnoj tvrtki omogućile neprocjenjiv uvid u znanost o razvoju lijekova analizom bioloških podataka.
Korporativni fond rizičnog kapitala, poput spomenutog, može se razvijati brže, fleksibilnije i jeftinije u odnosu na tradicionalno istraživanje i razvoj, a sve da bi pomogao tvrtki u reakciji na tehnološke promjene poslovnih modela ili u poticanju potražnje za vlastitim proizvodima.
Već desetljećima, velike su tvrtke oprezne kad je riječ o korporativnom poduzetništvu. Neki su gledali kako njihovi poduzetnički pothvati propadaju i prije nego su započeli, dok je još više njih prebrzo odustajalo. Srednji životni vijek programa korporativnog poduzetništva tradicionalno je trajao oko godinu dana. Čak su se i tvrtke s uspješnim fondovima ponekad borile da bi iskoristile znanja stečena na temelju ulaganja u nove tvrtke. Mlade tvrtke koje su izašle na burzu nakon što ih je osnovao najmanje jedan ulagač korporativnog rizičnog kapitala nadmašile su one osnovane isključivo neovisnim rizičnim kapitalom.
Korporativni interes
Tijekom zadnja dva desetljeća, private equity etablirao se na razvijenim tržištima kao ključna alternativa ulaganju u tradicionalne vrijednosne papire, te danas predstavlja jednu od nezaobilaznih komponenti imovine institucionalnih investitora na razvijenim tržištima.
U svojoj suštini rizični kapital (eng. private equity) povezuje višak sredstava na tržištu kapitala (investitore) s potrebama za kapitalom (investicijama - tvrtke i/ili projekti s visokim ekonomskim potencijalom). Osnovna distinkcija je u tome što takve investicije, uobičajeno, nisu dostupne investitorima putem burze, odnosno u tome što poduzetnici/tvrtke ne mogu osigurati ovu vrstu potrebnog vlasničkog kapitala u banci ili putem otvorenih investicijskih fondova ili mirovinskih fondova.
Private equity, kao klasa imovine, sastoji se od niza 'investicijskih tehnika', strategija i klasa imovine, koje su sve komplementarne ulaganju u tradicionalne vrijednosne papire putem uređenih tržišta/burzi. U praksi se pojam 'private equity' ponekad koristi u označavanju samo 'buy-out' i 'buy-in' transakcija/investicija. S druge se strane pojam 'venture capital', u Europi no ne i u SAD-u, koristi za sve oblike transakcija, dakle kao sinonim pojma 'private equity'. U SAD-u pojam 'venture capital' odnosi se samo na investicije rane faze i razvoja kompanije. Kako bi se izbjegla pomutnja, pojam 'private equity' koristimo u opisivanju industrije kao cjeline, obuhvaćajući i 'venture capital' i 'private equity' u najširem smislu.
Nasuprot tome, u prošlosti, korporativni interes u stvaranju poduzetničkih fondova imao je trend slabljenja i nestajanja u skladu s općom klimom vezanom uz rizični kapital. Valovi aktivnosti korporativnog poduzetništva vezanog uz korporativne fondove rizičnog kapitala - kasnih 60-tih, sredinom 80-tih i krajem 90-tih godina - odgovarali su procvatu ulaganja rizičnog kapitala te početnim javnim ponudama koje su podržali poduzetnici. No danas smo suočeni s naletom korporativnog poduzetništva čak i u lošim vremenima za tradicionalni rizični kapital.
U prvoj polovici 2011., kada su se neovisni fondovi borili za podizanje kapitala u svjetlu globalne financijske krize, više od 11 posto rizičnog kapitala došlo je upravo iz fondova korporativnog poduzetništva – razina kakva nije viđena od pojave dot-com mjehura. Ova nova aktivnost može ukazivati na to da tvrtke, čiji su istraživački odjeli suočeni sa zahtjevima da se smanje troškovi i poveća produktivnost, vape za alternativnim načinima učenja i inovacija. Svestrane tvrtke poput Google-a, BMW-a ili General Millsa nadopunjuju tradicionalno istraživanje i razvoj udruživanjem s drugim investitorima, a da bi uložile novac u obećavajuće nove tvrtke.
Dajući unutarnji uvid u nove tehnologije, kao i put do mogućeg vlasništva ili korištenja novih ideja, korporativno poduzetništvo može omogućiti da brzo reagira na tržišne promjene. Lilly Ventures je samo jedna od nekoliko korporativnih poduzetničkih inicijativa iz 90-tih i 2000-tih godina koje su pomogle farmaceutskim kompanijama da uhvate korak s brzim napretkom u bioznanosti. U studiji provedenoj na 71-oj poduzetničkoj inicijativi biofarmaceutskih tvrtki od 1985. do 2005. godine, Hyunsung Daniel Kang i Vikram K. Nanda iz tvrtke Georgia Tech utvrdili su da su tvrtke koje su provele financijski uspješna ulaganja doživjele i veći uspjeh u razvoju lijekova. Vrlo je vjerojatno da bi samostalan razvoj stajao farmaceutske kompanije mnogo više i trajao bi duže.
Lakše distanciranje
Još jedna korist od korporativnog poduzetništva, usko vezana uz brže reakcije na promjene, je da se rukovoditelji mogu lakše distancirati od ulaganja u kojem ne vide buduću korist. Poznato je da mnoge tvrtke teško odustaju od inovacija koje nisu dovoljno dobre, a ponekad poteku iz internih laboratorija. Ti se projekti mogu razvijati godinama i opirati obustavi ulaganja. Klasičan je primjer inzistiranje tvrtke Nokia na razvoju telefona koji koriste operativni sustav Symbian, a koje je završilo potpunim neuspjehom. Odnos koji se zasniva na nepristranosti između tvrtki i njihovih poduzetničkih fondova prednost je u slučajevima kad treba prekinuti bezizglednu inicijativu.
Povećanje učinka investicija
Kombinirajući svoj kapital s ostatkom rizičnog kapitala, korporativno poduzetništvo može povećati učinak svojih investicija. Dobar je primjer iFund, koji je podržao Apple, a 2008. pokrenula poduzetnička tvrtka Kleiner Perkind Caufield & Byers, kada je vanjskim programerima prvi put dopušten rad na aplikacijama za iPhone. Fond vrijedan 100 milijuna dolara, koji se naknadno udvostručio, uložio je u tvrtke koje su se bavile razvojem igrica i alata. Tako je Apple ubrzano stvarao aplikacije za svoj novi telefon uz izuzetno male troškove. S obzirom na uspjeh iFunda, ne čudi da je slično pokušao i Facebook, koji se udružio s Kleinerom, Amazonom, Zyngome i ostalim tehnološkim divovima da bi utemeljili sFund za promociju tvrtki koje rade s društvenim mrežama.
Povećana potražnja
Spomenuti iFund služi kao primjer različitih vrsta ulaganja s posuđenim kapitalom. Poticanjem razvoja tehnologija koje se oslanjaju na platformu matične tvrtke, rizična ulaganja mogu povećati potražnju za proizvodima te tvrtke. Intel Capital je preuzeo taj pristup krajem 1998., kada je osnovao fond koji će ubrzati ulazak nove generacije Intelovih poluvodičkih čipova na tržište. Menadžeri fondova uložili su u brojne proizvođače softvera i hardvera, često se radilo o Intelovim konkurentima, čiji su proizvodi uspjeli zahvaljujući snazi novog čipa. Ta su ulaganja ubrzala uvođenje čipa za nekoliko mjeseci i potvrdila korist korporativnog poduzetništva.
Veći prihodi
Konačno, tu je i čisto financijski aspekt poduzetništva. Cilj neovisnog rizičnog kapitala je zarađivati, a cilj fondova korporativnog poduzetništva je zadobiti stratešku prednost. Dobit od poduzetništva obično nije toliko značajna da bi nešto predstavljala u odnosu na konačnu bilancu matične tvrtke. Etablirane tvrtke donose puno vrijednosti u startup tvrtke u koje ulažu svoju reputaciju, resurse, te vojsku prodavača. Također, mijenjaju i način na koji vanjski investitori gledaju na budućnost mlade tvrtke. Privatni i javni ulagači često predviđaju da će mladu tvrtku iza koje stoji poduzetnički pothvat na kraju kupiti tvrtka koja je uložila u nju – po atraktivnoj cijeni, odražavajući strateške prednosti koje poduzetnički pothvat može ponuditi novom vlasniku. Stoga ne čudi da poduzetnički pothvati koje podrže velike kompanije mogu privući pozornost jakih igrača na tržištu, od investicijskih banaka do institucionalnih investitora, za razliku od tvrtki koje se temelje na neovisnom rizičnom kapitalu. U prve tri godine od izlaska na burzu, kako su utvrdile neovisne agencije za istraživanje tržišta, tvrtke potpomognute fondovima korporativnog poduzetništva pokazuju u prosjeku bolju cijenu dionica od onih koje su potpomognute tradicionalnim poduzetničkim grupama. Studija o poduzetničkim povratima provedena na više od 30 tisuća ulaganja u poduzetničkim tvrtkama pokazala je da su korporativni poduzetnički fondovi uspješniji ako se fokus matične tvrtke i poslovanje udjelne tvrtke preklapaju. U usporedbi s novim tvrtkama koje nisu povezane s ciljevima matične tvrtke, manje je vjerojatno da će se dobro usklađene tvrtke u razvoju zatvoriti, a više je vjerojatno da će izaći na burzu, kao i proizvesti veći broj patenata unutar četiri godine javnog rada te postići bolju cijenu dionica.
Europske razlike
U Europi, izuzev dvadesetak najuspješnijih i najvećih venture capital fondova, većina ostvaruje premale neto povrate naspram rizičnosti ulaganja. Za razliku od SAD-a, gdje se povrati na ulaganja mjere dvoznamenkastim ciframa, u Europi možemo reći da povrati na ulaganja koje ostvaruje prosječan fond (izuzev najuspješnijih) ne zadovoljavaju rizičnost ulaganja. Stoga, državne intervencije i programi dijeljenja rizika s paradržavnim tijelima i regionalnim/ EU programima, su potrebni da bi se razvila Europska industrija rizičnog ulaganja. Istraživanja su pokazala da 0,1 posto BDP godišnje uloženo u fondove rizičnog kapitala, pridonosi povećanju stope rasta gospodarstva od 2 do 4 posto. Toliko su dakle veliki ti katalitički efekti na ekonomiju koje je nemoguće samo obuhvatiti privatnim investitorima. Primjer zemlje koja je uspješno razvila spomenutu industriju je Estonija – od kuda potječe Skype.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
