Rock 'n' Roll bajka koja se stvarno dogodila: Kad je Mark Knopfler ušetao u dućan s gitarama na 48. ulici tamo je bio Jack Sonni kojem će se ostvariti najveći san

Prije kojih dva tjedna, 30. kolovoza 2023., u 68. godini života preminuo je Jack Sonny. Tko je on? Zvali su ga "onaj drugi gitarist iz Dire Straitsa". Da, bio je član legendarnog britanskog benda, relativno kratko, od 1984. do 1988., ali u periodu kada su bili na apsolutnom vrhuncu slave, kada su pokorili svijet svojim albumom "Brothers in Arms", a osim naslovne pjesme gotovo da je bilo nemoguće u proljeće 1985. upaliti radio bez da s njega kroz vrlo kratko vrijeme krenu uvodni riffovi mega-popularne "Money for Nothing" (i podjednako prepoznatljivi a cappella uvod koji je pjevao Sting, no o tome nešto kasnije).

Dire Straits bili su pravi londonski bend, osnovan 1977. od strane braće Marka i Davida Knopflera na gitarama, Johna Illsleya na basu te Picka Withersa na bubnjevima.

Za razliku od mnogih bendova, većine zapravo, koji su upornim trudom gradili svoju slavu, za što im je nekad trebalo i nekoliko albuma (pokušaji i pogreške), Dire Straits su sami sebe katapultirali među zvijezde ne samo prvim albumom već prvim singlom s tog albuma! Naravno, govorimo o neponovljivoj pjesmi "Sultans of Swing" koja je u to vrijeme (1978.) u vrijeme punka, sve tvrđeg rocka, glama i metala, bila nešto sasvim novo. Marka Knopflera se odmah usporedilo s Dylanom, a glazbeni aranžman bio je... kao da velemajstor cijelu kronologiju korištenja gitare kao instrumenta komprimira u 5 minuta nudeći zvuk na koji publika jednostavno nije navikla, ali je odmah prihvatila. Završni solo je pak još uvijek jedan od najboljih ikad (naročito verzija uživo na koncertnom dvostrukom albumu Alchemy).

Dire Straits su nastavili nizati uspješnice, ali spomenuti "Brothers in Arms", njihov pretposljednji album, bio je svakako vrhunac karijere, barem po popularnosti. Osobno najviše volim njihov treći album "Making Movies" s dugačkom uvodnom "Tunnel of Love".

I gdje su u tu priču uklapa Jack Sonni? Uklapa se kao u neki film o rock 'n' rollu, ali sve je bila istina! Naime, u vrijeme kad su Dire Straits s druge strane svijeta postajali sve popularniji (inicijalno u SAD-u nisu bili tako veliki), Sonni je radio u poznatom dućanu za second-hand gitare, Rudy’s Music Stop, na 48. ulici u New Yorku.

S vremenom Rudy’s je postalo kultno mjesto u koje su zalazili i brojni poznati glazbenici, ne samo da bi pronašli kakvu unikatnu gitaru već da bi se tamo družili, pričali o glazbi, vjerojatno i više od toga - sam Sonni ističe da je običaj nakon zatvaranja bio provesti noć na alkoholu.

I kao u nekoj rock 'n' roll bajci jednog dana u dućan ulazi Mark Knopfler. Sonni ga je, naravno, odmah prepoznao, ali Sonni je bio lik kojeg se ne može slavom do te mjere očarati da počne mucati pred svojim idolom. Prvi susret je bio u stilu "bok Mark, kako ide?". Knopfleru se to očito svidjelo, što ovaj s njim priča nekako "jedan na jedan". I zapričali su se o gitarama, pojačalima, Sonni mu je rekao da i on sam pomalo svira iako razmišlja o tome da se vrati na faks gdje je imao namjeru studirati književnost. Zapravo prvi san mu je bio da postane književnik, ali se tom snu nametnula ideja da bi radije bio rock zvijezda kad je uživo vidio neke od svojih idola kao što su bili Rolling Stonesi i drugi.

Vjerojatno nije ni slutio da mu se ulaskom Marka Knopflera u dućan ovaj drugi san upravo ostvaruje!

Mark Knopfler i Jack Sonni u mladim danima

Pričali su dugo, pozdravili se i Sonni mu je poželio sreću na ostatku turneje. I to je trebalo biti to, mislio je. No, jednog dana, možda pola godine kasnije, zvoni telefon. Mark Knopfler je. Eto, odlučio se javiti, nastaviti razgovor od ranije.

Bio je to početak jednog dobrog prijateljstva. Kad god bi Mark došao u New York posjetio bi Sonnija, a druženje se nerijetko nastavilo dugo u noć u kafićima po njujorškom Hell Kitchenu. Nakon duge noći Mark bi i prespavao kod Sonnija u njegovom malom podstanarskom stančiću. Iduće jutro trijeznili su se svirkom. Marku se svidjelo kako Sonni drži ritam na gitari.

Došla je i 1984. Tadašnji ritam gitarist Dire Straitsa, Hal Lindes, napustio je bend, a turneja je već bila u planu. Jednog dana, u rano jutro, Mark zove Sonnija. "Što kažeš na to da dođeš i sviraš s nama?". Ovaj još nije siguran je li sanja te zvekne par puta slušalicom o stol ne bi li se uvjerio da je ovo stvarno istina.

Svirati za Dire Straits, ići na turneju s bendom koji je u tom trenutku jedan od najvećih na svijetu. Bilo je to ostvarenje svih snova. Naravno da želi, ali što će s dućanom? Morat će šefu objasniti da ima "drugu gažu". Mark kaže da ništa ne brine jer on mu je već zvao šefa i sve dogovorio s njim. Ne samo šefa već i Sonnijeve roditelje, koje je poznavao pošto je bio par puta kod njega doma na ručku.

Jack Sonni, student na pauzi iz Indiane, čiji je dosadašnji doseg u rock snu bio rad u dućanu s gitarama i povremeno muziciranje s lokalnim bendovima, sad postaje novi gitarist Dire Straits. Amerikanac u engleskom bendu koji osvaja svijet.

Pridružio im se na Karibima kako bi završili album "Brothers in Arms". Već to bilo je iskustvo kakvo nikad još u životu nije imao. Odjednom se i njega tretiralo kao zvijezdu, novinari su ga slikali, htjeli pričati s njim. Sve to bilo je potpuno nadrealno. U studiju je pak upoznao brojne poznate glazbenike, a jednog dana navratio je i popularni Sting. Sonni se prisjeća kako ga je Mark pitao, skoro pa u šali, bi li možda snimio uvod za našu pjesmu. "Trebaš samo pjevati 'I want my MTV'". Sting kaže da nema problema. Upalili su mikrofone i sve je snimljeno u prvom pokušaju, a Sonni je svemu posvjedočio.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.