Akademik Sergej Glazjev je savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Prije nekoliko dana napisao je opširni osvrt na aktualnu situaciju u Ukrajini te se fokusirao na ulogu SAD-a. Prenosimo njegov tekst u cijelosti:
Rat koji je u tijeku na Donbasu donosi velike prijetnje Rusiji, Europi i cijelome svijetu, dok nerazumijevanje istih povlači za sobom njihov automatski razvoj u regionalni, a zatim i svjetski rat. Prikaz ovog rata u svjetskim mainstream medijima kao borbe ukrajinske vlasti za cjelovitost svoje zemlje tako je daleko od njegova smisla, kao i prikaz hitlerovskog propagandnog napada na Poljsku kao zaštite Njemačke od poljske agresije. Nešto dublje tumačenje ovog rata sadržano je u ruskim MSM – kao otpor stanovništva Donbasa nacističkoj hunti koja je protupravno preuzela vlast u Kijevu.
U međuvremenu, bez razumijevanja uzroka i pokretačkih sila eskalacije oružanog sukoba, zaustaviti ga je nemoguće. O tome svjedoči neuspjeh pregovora o zaustavljanju nasilja i rješavanja ukrajinske krize koji su se dosad provodili. Pomislili bi da sve strane moraju biti zainteresirane da se zaustave ratne operacije na Donbasu. One nanose štetu Ukrajini, Rusiji, samom Donbasu i ugrožavaju Europu. Pa ipak, niti jedanput dosad zapadna strana nije ispunila svoje obveze. Nepromjenjiv rezultat svih pregovora je izravna obmana od strane SAD-a i njihovih kijevskih namještenika, koji koriste pregovore za odvraćanje pažnje i dezorijentaciju partnera.
Pregovori kao obmana
Isprva su visokopozicionirani američki i europski dužnosnici, uljuljkavši budnost Janukoviča dogovorima o neupotrebljavanju sile potaknuli naciste na njegovo nasilno svrgavanje i doveli na vlast svoju marionetsku vladu. Onda su počeli uvjeravati Putina da ne koristi silu, dok su istovremeno huškali huntu koja je pod njihovom kontrolom na represiju protiv ruskog stanovništva Ukrajine. Odmah poslije postizanja dogovora o razoružavanju nezakonitih oružanih skupina i početka općenacionalnog dijaloga potpredsjednik SAD-a Biden dolazi na Krim da bi podržao djelovanje hunte, poslije čega ona otpočinje kaznenu operaciju ukrajinske vojske protiv otpora na Donbasu. Dok su beskonačno uvjeravali ruskoga predsjednika u svoju predanost miru i pozivali na zaustavljanje nasilja, rukovodstvo SAD-a i EU dosljedno podržava intenzifikaciju terora ukrajinske vojske protiv stanovništva Donbasa. Činjenice govore o tome da su Amerikanci iskoristili pregovore isključivo radi obmane partnera. Pritom je Rusiji bilo potrebno poći u susret sporazumima o de-eskalaciji sukoba i udaljiti vojsku od ukrajinske granice, a nacistička je hunta počela naglo povećavati svoje oružane sile u zoni konflikta i koristiti avijaciju i oklopna vozila protiv stanovništva Donbasa.
Izdavajući se za mirotvorce i zaštitnike ljudskih prava, zapravo su krčili put prema nasilnom nacističkom preuzimanju vlasti, koje su zatim podržali u legalizaciji svojih boraca na vojnoj službi i potaknuli na primjenu vojne sile protiv ruskog stanovništva. Pritom masovni mediji koji su pod kontrolom Amerike i njihovih pristaša krive za sve Rusiju, marljivo stvarajući iz nje lik neprijatelja Ukrajine i strašila za Europu. Pomahnitala lažljivost i histerična rusofobija ukrajinskih i vodećih svjetskih kanala ne ostavlja sumnju u to da imamo posla s vojno-propagandnom mašinom, koja guši sve objektivne novinare i nameće ljudima osjećaj anti-ruske psihoze.
Iz ove analize slijedi da SAD od samog početka ukrajinske krize bezrezervno slijede strategiju rasplamsavanja sukoba u ukrajinsko-ruski rat, opravdavajući sve zločine nacističke hunte, financirajući i naoružavajući ju, pokrivajući ju diplomatskim putevima i prisiljavajući svoje europske saveznike na isto. Postavlja se pitanje, zašto oni to rade?
Sigurno ne radi Ukrajine, koju se tim ratom osuđuje na raskol, humanitarnu i ekonomsku katastrofu. I naravno, ne zbog apstraktnih ciljeva zaštite demokratskih prava i sloboda, koje svakodnevno bezobzirno gazi nacistička hunta masovnim ubojstvima svojih građana.
Kao što se jasno vidi po retorici i postupcima američkih političara i dužnosnika, ovaj rat SAD odvija protiv Rusije, a u njemu nacistička hunta nije ništa drugo nego oružje u rukama američkog rukovodstva; narod Ukrajine koristi se u svrhu "topovskog mesa" i istovremeno žrtve ruske "agresije". Neposredni cilj ovoga rata odvajanje je Ukrajine od Rusije, što je u svrhu važnih geopolitičkih zadaća Zapada postavio još Bismarck, a u suvremenim uvjetima – Brzezinski. Njegova rusofobna formula o tome da bez Ukrajine Rusija ne može biti velika država postala je rukovodeći lajtmotiv cijele američke politike na post-sovjetskom prostoru. Prema tom se cilju SAD kreću već dva desetljeća poslije raspada SSSR-a, uloživši u rast anti-ruske političke elite u Kijevu, po svjedočanstvu pomoćnice državnog tajnika SAD-a Nuland, više od 5 milijardi dolara.
Prema zamisli NATO stratega odvajanje Ukrajine od Rusije treba se sprovesti podvrgavanjem Ukrajine Europskoj uniji u obliku Asocijacije, preko koje Kijev predaje Bruxellesu suverena prava Ukrajine na području reguliranja vanjskih ekonomskih aktivnosti, provođenja vanjske i obrambene politike. Odbijanje Janukoviča potpisati Sporazum o pridruživanju Amerikanci su primili kao izlazak ukrajinskog rukovodstva iz podčinjenosti i kao prijetnju obnovi prirodnog procesa uspostave jedinstvenog ekonomskog prostora s Rusijom.
Upravo zato da bi spriječili ulazak Ukrajine u Carinsku uniju s Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom i da bi vratili Ukrajinu na put europske integracije bio je organiziran državni udar, odmah poslije kojega su lideri EU požurili potpisati s nelegitimnom nacističkom huntom politički dio Sporazuma o pridruživanju koji je proturječan ukrajinskom Ustavu. Smjesta nakon proglašenja Porošenka predsjednikom on je dao izjavu o spremnosti potpisivanja Sporazuma o pridruživanju u njegovom punom obliku, bez obzira na njegovu nespojivost kako s Osnovnim zakonom, tako i s nacionalnim interesima Ukrajine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
