Sad su na redu veliki potezi: Danas nafta, sutra plin? Slijedi priprema za konačno polaganje karata

Prije tjedan dana mađarske vlasti na čelu s premijerom Viktorom Orbanom proglasile su izvanredno stanje u zemlji ističući kako žele na taj način dobiti mogućnost bržeg donošenja odluka imajući u vidu da se u njima susjednoj Ukrajini vodi rat, ali i opće napeto ekonomsko stanje u Europi također navode kao razlog. Orbanovi kritičari tvrde kako samo koristi situaciju za dodatno jačanje vlastite moći te kako time umanjuje važnost nacionalnog parlamenta. U tome možda ima istine, ali Orbanova moć manifestirala se jučer i puno dalje od Budimpešte.

Tijekom jučerašnjeg dana EU lideri donijeli su odluku o zabrani kupovine ruske nafte, no ono što je bilo zamišljeno kao oštro pokazivanje jedinstva i odlučnosti prema Moksvi na kraju je ispalo donekle mlohavo i to upravo zbog Orbana. Naime, EU odredba predviđa potpuno odustajanje od ruske nafte do kraja ove godine, ali to se ne odnosi na sve članice jer su neke dobile izuzeće - Mađarska, Slovačka i Češka. To izuzeće je ishodio upravo Orban i to kao kompromisno rješenje, u suprotnom bi Mađarska, kako su već ranije i najavili, uložila veto, a 6. EU paket sankcija protiv Rusije djelovao bi puno mršavije. Dobro, uz naftu izbacili su i ruski Sberbank iz SWIFT sustava, no to je nešto što su u Sberbanku svakako već dugo vremena očekivali (SWIFT je, kako je to netko slikovito opisao, nešto kao "WhatsApp za bankare", kroz njega kolaju financijske informacije - banka izbačana iz SWIFT-a i dalje može poslovati, ali joj to otežano, odnosno za međubankarsku komunikaciju mora koristiti "rudimentarnije" tehnologije kao što su e-mail, faks...).

Orban je pristao na to da će Mađarska imati izuzeće od odustajanja od ruske nafte do, vjerojatno, kraja 2023. godine. Znači li to da se i Mađarska mora početi pripremati za situaciju gdje više ne može kupovati rusku naftu? Možda, osim ako Orban ne računa s time da će do kraja 2023. i rat u Ukrajini biti gotov (što je veliko pitanje) pa će se situacija donekle normalizairati (i to je veliko pitanje).

Prije nego se osvrnemo na to kakve će sve biti posljedice jučerašnje odluke, valja se vratiti tjedan dana unatrag, na proglašenje izvanrednog stanja u Mađarskoj, jer Orban je pritom govorio o općoj situaciji u kojoj se trenutačno nalazi njegova zemlja, ali i cijela Europa.

"Vidjeli smo kako su rat i sankcije iz Bruxellesa dovele do velikog ekonomskog poremećaja i drastičnog porasta cijena. Svijet se nalazi na rubu ekonomske krize. Mađarska mora ostati izvan ovog rata te zaštititi financijsku sigurnost svojih obitelji", rekao je Orban.

Naizgled to zvuči kao tipični Orban, slično kao što je zvučao i kad nije dozvolio da Mađarska postane migrantska ruta, također govoreći o zaštiti mađarskog stanovništva. No, u ovoj njegovoj izjavi potrebno je osvrnuti se na dva detalja. Kao prvo, on i Moskvu (rat) i Bruxellesu (sankcije) krivi zbog nastale situacije. Kao drugo, ističe kako Mađarska "mora ostati izvan ovog rata". Misli li pritom na ekonomski rat kojeg Europa vodi protiv Rusije ili pak na konkretan rat koji traje s druge strane granice? Možda misli na oboje, što zapravo i ne bi bila pretjerana izjava. U svakom slučaju, na tom narativu je Orban osvojio i izbore prošlog mjeseca, četvrte u nizu.

Uz mađarski zahtjev da bude izuzeta iz obustave kupnje ruske nafte prislonile su se i Češka i Slovačka. A što je s ostatkom Europske unije, svi pristaju na neminovne ekonomke i energetske udarce koji će slijediti iz ovog poteza? U načelu da. Odluka se još treba ratificirati (no iz Bruxellesa poručuju kako se to može očekivati već sutra). Što pak ako neka članica u međuvremenu, recimo kroz mjesec ili dva, odluči da ipak ne želi pristupiti toj odluci? Nije baš precizno definirano. Vidjet ćemo kad to vrijeme dođe, jer svakako nije ista stvar isključiti se s ruske nafte odmah, danas, ili tek do kraja godine.

Valja spomenuti da smo često znali viđati velike konsenzuse oko poteza koje bi trebalo realizirati u budućnosti. Uzmimo kao primjer odluke oko klimatskih promjena, od sporazuma u Kyotu do sporazuma u Parizu. Kad se treba na nešto obvezati skoro svi su spremni, ali kad dođe vrijeme za realizaciju kreće kolebanje.

Puno toga je sad u igri, ne samo rat u Ukrajini. Prema studiji Međunarodnog instituta za održivi razvoj (IISD), bogate zemlje bi trebale već do 2034. prekinuti s korištenjem nafte i plina ako se žele ostvariti ciljevi ucrtani sporazumom o klimi u Parizu.

Jasno, nije samo spas planeta jedina stvar na pameti relevantnih vlasti. Neki u tzv. zelenoj ekonomiji vide svoju priliku i za veliki prosperitet, ali najčešće su mišljenja podijeljena. Uzmimo Njemačku kao primjer. Prethodna njemačka administracija svakako je vidjela projekt Sjeverni tok 2 kao važnu stvar, nešto što će im dugoročno osigurati energetsku stabilnost. Nova pak administracija, u kojoj Zeleni imaju vrlo važnu riječ (drže ministarstva gospodarstva i vanjskih poslova, a čak ni financije nisu u rukama socijal-demokrata već FPD) jedva je dočekala situaciju gdje se od Sjevernog toka 2 može odustati, a ako mogu riješit će se i Sjevernog toka 1.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.