Saveznik koji nije izdržao: Poljska razmatra potpuno zatvaranje granice s Ukrajinom iako je transport preko nje neophodan za ukrajinski opstanak - ovo je veleizdaja Ukrajinaca koje će se ostaviti da ginu u ratu koji više ne mogu dobiti

Poljski premijer Donald Tusk rekao je da njegova Vlada razmatra "privremeno" zatvaranje granice s Ukrajinom za robu, usred napetosti oko jeftinog ukrajinskog žita. "Razgovaramo s ukrajinskom stranom o privremenom zatvaranju granice, o općem prekidu trgovine", rekao je Tusk u komentaru koji zvuči kao da je to nešto o čemu bi Ukrajina bila voljna razgovarati. Naravno, ovo je nešto što Kijevu nikako nije po volji, ali čini se da ponestaje opcija iako je na vlast u Poljskoj došla administracija koja bi trebala biti više naklonjena ukrajinskim interesima nego prethodna.

Aleksandar Kubrakov, potpredsjednik ukrajinske Vlade, rekao je: "Ukrajina neće zatvoriti svoje granice s Poljskom. Nitko s ukrajinske strane o tome ne pregovara. Naš narod se bori za svoju egzistenciju u ratu s ruskim agresorom. Za nas je stabilna granica pitanje opstanka".

Potpuno razumljivo. Ukrajinska granica s Poljskom je široka životna linija Ukrajine. Preko ove granice ne samo da prolazi velika većina oružja koje Ukrajina dobiva sa Zapada (dobro, nije se ni razgovaralo o prekidu tog transfera već samo o komercijalnim proizvodima) već je ovo jedan od zadnjih načina kako Ukrajina može ekonomski opstati, a ekonomski mora opstati ako misli nastaviti ratovati, naročito u vrijeme kad sve slabije dobiva financijsku pomoć sa Zapada (a čini se da iz Amerike možda više ni neće).

Na početku rata Europska unija poduzela je konkretne mjere kako bi Ukrajini maksimalno olakšali da se nosi s ruskom invazijom. Između ostalog to se odnosilo i na mjeru ukidanja carina i drugih restrikcija na uvoz robe iz Ukrajine. Podsjetimo, Ukrajina je (uz Rusiju!) jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača na svijetu. Za Europu je od esencijalne važnosti da nastavi primati ukrajinske poljoprivredne proizvode jer zbog same dostupnosti hrane (od velike važnosti ukrajinska hrana je i za druge dijelove svijeta kao što su Afrika i Bliski istok).

No, u ovom slučaju put u ekonomski pakao popločan je dobrim namjerama. Naime, rušenje trgovinskih barijera dovelo je do poplave znatno jeftinijih proizvoda iz Ukrajine, a to je sad ponuda s kojom se europski proizvođači jednostavno ne mogu nikako nositi. To je ujedno i jedan od razloga zašto je buknula velika pobuna poljoprivrednika diljem Europe - naročito u Poljskoj!

Državne vlasti poput aktualne u Poljskoj voljele bi da mogu gnjevnim poljoprivrednicima reći da se trebaju "žrtvovati za Ukrajinu", ali im je jasno da to više neće proći. Europljani su se na razne načine žrtvovali za Ukrajinu, a Europa je na razini kontinenta izgubila ogroman novac podredivši se ukrajinskim ratnim interesima, no vremenski okvir kad bi se obični ljudi solidarizirali zatvoren je. Više je razloga za to.

Prvi je svakako vrijeme. Možemo to usporediti s početkom globalne Covid-19 pandemije. Inicijalno su gotovo svi bili voljni slijediti mjere poput distanciranja, nošenja maski itd. No, kako je vrijeme prolazilo sve veći broj ljudi je počeo pružati otpor. Slično je sad i s ratom u Ukrajini. U prvoj godini rata Europljani su bili velikom većinom na strani Ukrajinaca te su nastojali pomoći na razne načine. Ali sad, kad je rat već ušao u treću godinu, ta potpora opada. Europljani su i dalje čvrsto na ukrajinskoj strani, to nema dileme, ali količina koliko su spremni žrtvovati se za njihovu borbu znatno je pala. Jedan od razloga je vjerojatno i činjenica da se rat u Ukrajini "stabilizirao" na rat između dvije vojske. Ne dolazi pretjerano do civilnih žrtava, a samim time ni javnost nije voljna pretjerano se zalagati za to. Naročito kad se usporedi rat u Ukrajini s izraelskim ratom u Gazi gdje se na dnevnoj bazi ubija i po preko 100 civila što izaziva snažnije reakcije javnosti u Europi.

Ankete pokazuju da je većina Europljana zainteresirana za sporazumno rješenje rata u Ukrajini, odnosno za mirovne pregovore između Kijeva i Moskve. U takvoj situaciji jako je teško, zapravo nemoguće tražiti od jedne direktno afektirane skupine, kao što su poljoprivrednici, da se "dodatno solidariziraju". Zato poljske vlasti ni ne pokušavaju ići tom linijom već najavljuju gore spomenuto, totalno zatvaranje ukrajinske granice, tako da ništa ne može ući iz Ukrajine u Poljsku (i EU). Dakle, moglo bi samo ići obrnuto, iz Poljske u Ukrajinu, a išlo bi primarno oružje.

Poprilično opaki plan Donalda Tuska. Na taj način bi se Ukrajinu na neki način pretvorilo u ratni stroj za mljeveno meso koji bi bio osuđen na propast i poraz, ali bi u procesu pokušao maksimalno oslabiti Rusiju koje se Poljska skoro pa paranoično boji i to bez obzira koja strana političkog kompasa se nalazi na vlasti. S druge strane ta averzija prema Rusiji je ono što je zbližilo Varšavu i Kijev, iako u redovnim vremenima nema ljubavi između njih (vidi: Poljaci i Ukrajinci: Priča o dva naroda koji su činili sve da ovi drugi nestanu - od borbi nakon pada velikih carstava, zatiranja identiteta u međuratnom razdoblju, do zastrašujućeg masakra Poljaka od strane ukrajinskih nacionalista).

To je najgori razvoj događaja koji se Ukrajini mogao dogoditi, ali mogli su ga i očekivati, dovoljno je bilo čitati između redaka još od samog početka rata. Zapad je cijelo vrijeme promatrao rat u Ukrajini kao sukob protiv Rusije koji bi trebalo voditi "do posljednjeg Ukrajinca". Jedino je pitanje hoće li sami Ukrajinci pristati da im se nametne takva sudbina? Jer ako im Poljska zatvori granicu to je najdirektniji čin izdaje - doslovno im se poručuje da mogu slobodno izginuti s druge strane, ali poraz je neminovan jer neće ruska vojska čak ni morati srušiti Ukrajinu, ona će implodirati iznutra.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.