Prilikom putovanja u zemlje Europske unije, nije potrebno uzimati putovnicu. Dovoljno je ponijeti osobnu iskaznicu koja označava da je njezin vlasnik europski građanin. Ipak, mnogi će ponijeti upravo putovnicu sa sobom, ne 'za svaki slučaj' već više od toga - posjedovanje putovnice ima visoku simboličnu vrijednost, a sama putovnica je napravljena na taj način da odražava politički simbolizam jedne države.
Istraživati politički simbolizam je težak zadatak jer svaki vid društvene stvarnosti sadrži simboličku dimenziju, pa stoga i svo društveno i političko ponašanje ima svoje simbolične posljedice. Naravno, ako je sve u politici simbolika, onda nema razlike između politike i simbolike. Radi se o kulturnim, audiovizualnim i obrazovnim politikama koje tipično odražavaju simboličnu namjeru, Kulturalna politika je također jedan od onih pojmova koji mogu značiti gotovo sve. Većina zemalja na svijetu je stoga stvorila ministarstvo kulture, a u pojedinim zemljama postoje i odjeli vlade koji se bave isključivo baštinom. Radi se o službenoj kulturi, onoj koja odražava nacionalna obilježja.
Stoga kulturna politika uključuje svaku politiku čiji je primarni cilj odražavati neki estetski učinak, bilo da se radi o fizičkim objektima (muzeji, spomenici, slike), akustici (glazba), jeziku (književnost, poezija, rječnici, govorništvo), ili audiovizualnom sadržaju (kazalište, film, ples). Estetika se u tom kontekstu ne odnosi (samo) na standarde ljepote, već prema osjetilnoj percepciji. Na državnoj razini to može značiti da se u kulturnu politiku uvodi redizajn poštanskih maraka, izgradnja muzeja, obnova nacionalnih spomenika, sponzoriranje folklornih festivala i odredbe o korištenju jezika. Glavno je da ona odražava primarni cilj (osjetilni podražaj i estetika se može odnositi i na izgradnju zatvora). Ipak, mnoge takve akcije imaju u sebi prvenstveni politički cilj.
Takav je slučaj odabir određene zgrade koja će služiti kao parlament ili neka druga važna nacionalna ustanova. Isto se može odnositi na novac, granično znakovlje, automobilske tablice, uniforme i - putovnice. Na velikim zračnim lukama mogu se vidjeti putnici koji u rukama drže raznobojne putovnice, s grbovima zemalja i nazivom zemlje koju svi pokušavamo krajičkom oka vidjeti i odrediti otkuda ti putnici dolaze. Zanimljiva je činjenica da veličinu, dimenziju i format putovnice određuje Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO), ali boju putovnice određuju suverene države, na temelju zemljopisa, međunarodne politike, domoljublja, religije ili zasebne vladine odluke. Većina putovnica nosi jednu od idućih pet boja: plava, zelena, crvena, crna i bordo.
Nategnuta teorija da su plave putovnice vezane za države koje su na moru može se odnositi primjerice na Karipske zemlje koje često imaju plave putovnice zbog simbolizma povezanim s činjenicom zemljopisnog smještaja tih zemalja na plavom Atlantskom oceanu. Godine 1976. Sjedinjene američke države su počele izdavati plave putovnice, koje su tek 1994. dobile i službenu zakonsku odredbu plave boje. Američka je putovnica od 1926. do 1941. bila crvena, potom je od 1941. do 1976. bila zelena, a od onda plava. Argentina, Brazil, Paragvaj, Urugvaj i Venezuela imaju plave putovnice jer time pokazuju solidarnost prema Mercosuru, južnoameričkoj zoni slobodne trgovine, čija je boja plava. Hrvatska i Ukrajina imaju plave putovnice, što je djelomično odnos prema crvenoj koja je bila korištena u vrijeme Jugoslavije odnosno Sovjetskog saveza. Ima i drugih odabira. Island je, primjerice, član Unije nordijske putovnice, ali ima putovnicu plave boje iako sve druge zemlje te Unije posjeduju crvene putovnice.
Službena boja islama, zelena, ujedno označava i boju mnogih većinski muslimanskih zemalja, od Indonezije i Bangladeša do Pakistana i Saudijske Arabije. Također i zemlje Ekonomske zajednice zapadnoafričkih zemalja (Benin, Burkina Faso, Gambija, Gana, Gvineja, Gvineja Bissau, Liberija, Mali, Niger, Nigerija, Obala Bjelokosti, Senegal, Sijera Leona, Togo i Zelenortski otoci) imaju zelene putovnice, boje koja se često pojavljuje i na njihovim zastavama.
Crvena je također boja mnogih putovnica, a u komunističkom svijetu je to bila redovita boja. Danas su crvenu boju putovnice ostavili Kina, Gruzija, Latvija, Poljska, Rumunjska, Srbija i Slovenija. Bordo je boja koju su prihvatile mnoge zemlje Europske unije. Ujedno i zemlje koje nastoje ući u Europsku uniju, kao Albanija i Makedonija, imaju istu boju svojih putovnica. Zanimljivo, putovnica Islamske republike Iran nije zelena, već bordo boje.
Crne putovnice posjeduju građani mnogih afričkih zemalja, kao što su Angola, Bocvana, Burundi, Čad, Demokratska republika Kongo i Zambija. Crna je i nacionalna boja Novog Zelanda, pa i ta država ima crne putovnice. Zanimljivo, crne putovnice su ujedno putovnice američkih građana koji su diplomati ili dužnosnici s diplomatski imunitetom. Oni mogu s prikazivanjem crne putovnice prolaziti graničnim prijelazom bez zaustavljanja i ispitivanja.
I baš kao što putovnica predstavlja nacionalnu suverenost, odnosno znak državljanstva, tako je harmonizacija putovnica obilježje suradnje. No, to može biti spor proces. Godinama je nekadašnjih devet članica Europske zajednice pokušavalo dogovoriti zajednički izgled putovnice. Kada je 1976. napokon došlo do dogovora oko jedinstvenog izgleda putovnice, pobunila se Velika Britanija, jer je ona predložila lila boju. Potom su diplomati četiri godine raspravljali o boji kestena i ljubičastoj, prije nego li su se dogovorili oko bordo boje. Britanci su ustvrdili da je ta boja odabrana zbog francuskog utjecaja. Britanska putovnica je do tada bila bijela i gotovo neizmijenjena otkako je Liga naroda postavila standarde na Međunarodnoj konferenciji o putovnicama 1920. Zajednička je boja trebala napraviti odmah prepoznatljive europske putovnice, ali pošto se boja ne može patentirati, uskoro su druge zemlje počele raditi isto. Zemlje koje su pokušale ući u Europsku uniju počele su izdavati bordo putovnice. Mercosur i Caricom su se odlučile za plavu kao boju Amerike, ali i američke putovnice.
Osim boje, važan je i dizajn stranica putovnice. Odabir kakav dizajn će obilježavati stranice je važan s aspekta kulturne politike jer odražava što se smatra nacionalnom kulturom. Neke zemlje idu doista u krajnost. Grčka stvara takvu putovnicu da je svaka jedinstvena jer raspored stranica nije isti u svim putovnicama.
Genioznost dizajna putovnica odražava i potporu države određenom imidžu zemlje. Stoga nije čudno da primjerice Finska podržava tradicionalnu finsku modernu umjetnost ili dosjetke, pa tako stranice na finskoj putovnici prikazuju soba koji trči kako se stranice mijenjaju. Kanadska putovnica ima skrivene ilustracije koje se prikazuju samo pod UV zrakama, pri čemu slike oživljavaju. Slično je rješenje dala i norveška vlada. Australija je odlučila da svaka stranica predstavlja jedinstven dio australskog životnog stila i australske flore i faune. Nova filipinska putovnica priča cijelu priču o Filipinima, od Ustava države, do gradova, mjesta, prirodnih ljepota.
Neke putovnice imaju imperijalan iskaz. Tako sve države Commonwealtha sadrže poruku na prvoj unutarnjoj stranici putovnice da Njezino veličanstvo Kraljica Elizabeta II. zahtjeva da se dozvoli svakom nositelju putovnice slobodan prolaz bez zadržavanja te da mu se pruži pomoć i zaštita. Sama kraljica nema putovnicu, jer se sve putovnice u Commonwealthu izdaju u njezino ime.
Fotografije u putovnici također govore mnogo iz polja antropoloških istraživanja, te o državnom nadzoru. Fotografija na neki način zaustavlja korisnika u vremenskom i prostornom okruženju da bi održao svoj identitet pred državom i da ga država time kontrolira. Pravila fotografije na putovnici su iznimno striktna, pogotovo prema imigrantima. Ta strogoća djelomično odražava i poželjnost pojedine putovnice, zbog čega je putovnica jedna od najkrivotvorenijih stvari na svijetu.
Prema rangiranju iz 2016. dvije najmoćnije putovnice na svijetu imaju Nijemci i Šveđani, jer im omogućuje ulaz u 158 zemalja bez vize. Potom slijede Finska, Francuska, Švicarska, Španjolska i Velika Britanija (157 zemalja), te ostale. Hrvatska se nalazi u rangu 15 najmoćnije putovnice svijeta, kojim Hrvati mogu bez vize putovati u 143 zemlje. Uz Hrvatsku, tu je i Rumunjska. Najslabija putovnica je ona Afganistana (24 zemlje), Pakistana (27), Iraka (29), Sirije i Somalije (31), Južnog Sudana, Etiopije i Sudana (36), Bangladeša, Irana i Libije (37). Općenito, putovnice odražavaju moć zemalja u svijetu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
