Seneka i njegova brutalna priča: Od političkih intriga, gomilanja bogatstva, do spaljenog Rima - jedan od najvećih stoika nije živio u skladu sa svojim načelima, ali možda baš zato ima za nas najvažnije lekcije

Veliki filozofi iz antičkih vremena često se slave zbog svog učenja, ali i svoje pojave. Većina njih zaista su živjeli vrline koje su propagirali. Ako bi došli do zaključka da je u životu potrebno malo da bi čovjek bio istinski sretan, klonili su se materijalnog bogatstva. To vrijedi za mnoge mislioce koji su učili svoje sljedbenike da biraju "srednji put", život bez ekstrema, od Bude do Epikura. Ali što kad naiđemo na velikog filozofa čija učenja radikalno odudaraju od načina kako je živio? Može li biti cijenjen samo zbog teorije, iako ju nije pokazivao u praksi?

To je velika dilema i nema većeg utjelovljenja po pitanju te dileme nego što je bio Seneka, jedan od najpoznatijih stoika.

Ovog filozofa iz antičkog Rima povijest pamti kao velikog mudraca, čovjeka koji nam je stoicizam kao učenje i životnu filozofiju možda i najviše približio. Njegovi zapisi, većinom pisma, i danas se vrlo lako čitaju i puni su velikih ideja. Seneka je autor mudrih izreka poput "Dok god živiš, uči živjeti" i "Teškoće jačaju um kao što fizički posao jača tijelo". Bez Seneke koncept stoicizma zasigurno ne bi bio toliko razrađen, blizak i važan kao što danas jest. Čitajući samo njegove mudre izreke zamišljamo čovjeka koji je častan, umjeren, snažan, otporan na sve izazove i iskušenja. No, to nije bio Seneka.

Seneka je bio, u najmanju ruku, kompleksna osoba. Bio je ambiciozan političar, biznismen, mogli bismo čak reći i oportunist, moralno iznimno dubiozan, a povrh svega toga bio je i jedan od najbogatijih ljudi u cijelom Rimskom carstvu!

Naravno, moć i bogatstvo nisu nešto što nužno mora biti prepreka prema dosljednom životu u skladu sa stoičkim vrlinama. Dovoljno je osvrnuti se na najvećeg "filozofa-kralja" svih vremena, rimskog cara Marka Aurelija, jednog od najpoznatijih stoika u povijesti, koji je zaista živio striktno prema visokim moralnim načelima. Seneka pak, kao što ćemo uskoro i vidjeti, bio je nešto sasvim drugo.

Senekin spomenik u Cordobi Rođen je u imućnoj obitelji u Cordobi, prostoru današnje španjolske regije Andaluzija. Roditelji su mu bili doseljenici iz Rima. Otac mu je bio rimski vitez (equites) koji će se proslaviti i kao pisac, te učitelj retorike. Njegova majka Helvia također dolazi iz vrlo utjecajne obitelji.

Ne može se sa sigurnošću reći točno koje je godine Seneka rođen, no sigurno je da su on i Isus Krist bili gotovo vršnjaci, oboje rođeni u rubnim rimskim provincijama (iako na obrnutoj strani tada znanog svijeta). Većina povjesničara vjeruje da je rođen 4. godine Naše ere.

Već kao mladog dječaka obitelj ga je poslala u Rim. Dovela ga je teta, te je s pet godina već pohađao školu učeći književnost, gramatiku, retoriku, tipične predmete onog doba.

Još u ranoj mladosti susreo se sa stoicizmom, filozofijom koja je u to vrijeme bila vrlo raširena u Rimskom carstvu. Daleko od toga da je odmah "postao" stoik, ali svakako je bio upoznat s tim učenjem, kao i drugim popularnim filozofijama tog vremena.

Obitelj je pak imala velike ambicije za mladog Seneku. Pošto su imali dobre veze u Rimu, plan je bio da ga se ugura u politiku što je kao i uvijek, bio financijski vrlo perspektivan posao. Ali nije išlo sve po planu. Naime, mladi Seneka bio je poprilično boležljiv. Imao je problema s disanjem. Vjerojatno je imao astmu. Jedan poznanik mu je sugerirao da postane vegetarijanac, što je i bio oko godinu dana, ali nije mu pomoglo. Kad je imao svega 20 godina - taman kad bi se očekivalo da njegova politička karijera krene uzlazno - teško se razbolio od tuberkuloze. Poslali su ga na liječenje kod tete u Egipat (iste tete koja ga je i dovela u Rim). U Egiptu će ostati čak deset dugih godina.

Vjerovalo se da suhi i topliji zrak Egipta pomaže ljudima s respiratornim problemima. No, možda to nije jedini razlog zašto je odveden u Egipat. Naime, 30-te godine u Rimu bile su poprilično napete, naročito u politici. Dakako, politika je uvijek bila i ostala opasan "posao" gdje opstaju samo najrigidniji i opaki, a u ono vrijeme bilo je još i puno žešće. Atentati su bili česta pojava, glava se gubila lako, naročito u vrijeme autokratske vladavine cara Kaligule.

Moguće je da je obitelj odlučila skloniti mladog Seneku da ne bi i on postao jedna u nizu žrtava notornog cara. Naime, Seneka se taman tada počeo probijati u političkim vodama. Vrlo brzo je bio zapažen kao iznimno elokventan govornik. Kaliguli se pak nikako nisu sviđali takvi ljudi jer ih je smatrao prijetnjom i konkurencijom. Prema nekim izvorima čak je naredio da ubiju Seneku, ali su ga navodno uspjeli razuvjeriti, ističući da je momak slabijeg zdravlja te da očito kao takav ne predstavlja stvarnu prijetnju. Jasno, govorimo o vremenu prije dvije tisuće godine i ne može se sa sigurnošću znati svaki detalj, no ovo zvuči kao da je Seneka sklonjen u Egipat mada je zdravstveni faktor očito također igrao ulogu.

Seneka

Sam Seneka nije previše spominjao ovih deset godina u Egiptu, zapravo cijele svoje dvadesete, no može se pretpostaviti da je bilo frustrirajuće napustiti Rim, što god bio stvarni razlog.

Uglavnom, kad se situacija "stišala", Seneka se s tetom vratio u Rim. Uskoro je postao i senator, što i nije bilo odveć teško za nekog iza koga stoji utjecajna i vrlo bogata obitelj.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.