Shir Hever, radikalni izraelski ekonomist je nedavno napisao članak koji postavlja pitanje: "Zašto Izrael i dalje okupira Palestinu?" To je također jedno od glavnih pitanja u njegovoj zadnjoj knjizi "The Political Economy of Israel's Occupation: Beyond Mere Exploitation", koja predstavlja ambiciozni rad na temu političke ekonomije okupacije.
Hever je akademik i aktivist na izraelskoj ljevici s konzistentnom kritičkom perspektivom o izraelskoj državi. Kao istraživač u Alternativnom Informacijskom Centru, sa sjedištem u Jeruzalemu, imao je pristup velikom broju dokumenata za ovaj iznimno dobro informirani prikaz ekonomske dinamike izraelske okupacije. Radi se o knjizi koja pruža neprocjenjivu povijesnu perspektivu, prateći događaje od 1967., kada je Izrael masivno proširio okupaciju na palestinske zemlje. Iako je možda iznenađujuće s obzirom na temu, Heverova knjiga vrlo je razumljiva i svima onima koji nisu po struci ekonomisti.
Njegova analiza baca svijetlo na važna pitanja: zašto Palestinci na okupiranim područjima žive u takvom akutnom siromaštvu? Ima li Izrael koristi od palestinskog siromaštva, i ako da, kako?
Velika vrijednost analize leži u izbjegavanju pojednostavljanja, a fokus je stavljen na gospodarske aspekte odnosa između izraelske vlasti i okupiranih Palestinaca, ističući da su oni često zanemareni, ali jednako važni kao vojni i geopolitički aspekti. Ipak, autor odbacuje redukcionističku, previše jednostavnu ideju da je Izrael motiviran zadržati svoju okupaciju isključivo gospodarskim čimbenicima. Stvarnost je doduše puno složenija i puno faktora je u igri. Inzistira na tome da ni isključivo ekonomska dobit ni isključivo sigurnosni problem, ne može objasniti više od pola stoljeća dugu okupaciju.
Ono što je u knjizi ponavljajuća tema je ekonomska nejednakost. Hever naglašava da iako "određeni palestinski poslovni ljudi i političari stoje ekonomski puno bolje od pojedinih Izraelaca nižih društveno-ekonomskih klasa", nejednakost na štetu palestinskog stanovništva je itekako vidljiva. Akutno siromaštvo je rasprostranjeno na okupiranim teritorijima, a palestinsko gospodarstvo, u sklopu šireg procesa izraelske eksploatacije i podčinjavanja, je sustavno spriječeno u razvoju.
Također, Hever ne gubi iz vida činjenicu da piše o dijelu svijeta koji, premda vrlo mali, predstavlja fokus globalne pozornosti. Izrael je, kao što je opće poznato, primatelj ogromne količine američke potpore u inozemstvu, dok je međunarodna pomoć druge vrste esencijalna za mnoge siromašne Palestince. Izraelska politika prema Gazi "je bila da je se neprestano drži na granici humanitarne katastrofe", kao namjerne politike usmjerene na suzbijanje otpora i samoorganizacije. No, Hever također naglašava stalne i suštinski iracionalne proturječnosti u izraelskoj politici, koje oblikuju proturječnosti i iracionalnost kapitalizma u cjelini i posebnosti okupacije.
Na primjer, iako je okupacija zasigurno neekonomična sa stajališta šireg izraelskog gospodarstva i društva, specifični vojni i poslovni interesi imaju od nje itekako velike koristi. Iz drugih razloga, Izrael je povremeno dopustio povećanje standarda življenja Palestinaca kako bi ih "pospješio", no onda je pokrenuo "brutalne napade koji uništavaju infrastrukturu potrebnu za opstanak palestinskog stanovništva ”. Izrael je pozdravio međunarodnu pomoć okupiranim Palestincima, budući da ga to oslobađa do jedne mjere vlastite odgovornosti. S druge strane, službeni Jeruzalem konstantno podiže razne prepreke kako bi opstruirao dolazak humanitarne pomoći onima kojima je namijenjena.
Hever također izbjegava tretiranje ekonomije okupacije kao povijesne i nepromjenjive. Upravo suprotno: izvršio je multilevel analizu na temu kako su se gospodarski odnosi odvijali i razvijali tijekom četrdeset godina.
Naime, nakon 1967. godine postojalo je razdoblje relativnog prosperiteta, kada su izraelske vlasti preferirale stimulirati suradnju umjesto vojnog podčinjenja . U toj fazi, suglasnost je bila važnija od prisile. Ipak, Izrael je spriječio razvoj održivog i nezavisnog palestinskog gospodarstva, osiguravajući da okupirana populacija uvelike ovisi o izraelskom uvozu, izraelskim financijskim institucijama i zapošljavanju izraelskih tvrtki.
Autor pritom dodaje: "budući da su lokalni izvori prihoda bili potisnuti od strane izraelske vlasti, glavni izvor prihoda Palestincima je postala financijska pomoć palestinskih radnika koji žive u Izraelu, židovskim naseljima u okupiranim palestinskim teritorijima i u zemljama Zaljeva".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
