Sirija kroz XX. stoljeće
Dvadeset i prvi je siječanj, godina 1994. Trebao je to biti sasvim obični petak, dan kada se blaguje i kada su trgovine većinom zatvorene, a promet rjeđi no inače. U Damasku je počinjao vikend. U rano jutro jedan je Mercedes izlazio iz grada i jurio brzinom većom od dopuštene. Odredište je bio aerodrom na kojemu je spreman bio let za Njemačku. Magla je smanjivala vidljivost i kumovala prometnoj nesreći koja će pogoditi cijelu naciju. Mercedes se zabio u kružni tok, a vozač, koji nije bio vezan, umro je na licu mjesta. Taj vozač bio je najstariji sin predsjednika Hafeza al- Assada, Basil. Njegov rođak, na suvozačevom mjestu prošao je s teškim ozljedama, a službeni vozač, koji je tom prilikom sjedio na stražnjem sjedalu, bio je neozlijeđen.
Poslije vijesti o Basilovoj smrti Sirija je utonula u nacionalno tugovanje i oplakivanje. Ispred bolnice u kojoj je ležalo njegovo tijelo, počeli su se okupljati građani. U cijeloj zemlji oglasila su se crkvena zvona, a barovi su prestali posluživati alkohol.
Otkazan je regularni televizijski program te je umjesto njega emitirano čitanje Kurana u džamijama u Damasku.
TV voditeljica, obično odjevena po zadnjoj europskoj modi, pojavila se u crnini, noseći crni šal preko kose. Gotovo cijeli program bio je posvećen Basilu al-Assadu, njegovoj vojnoj vještini, obrazovanju i trijumfima. Umro je nasljednik predsjedničke pozicije.
Slobodno možemo reći kako je to prijelomni trenutak u životu Bashara al Assada, po starosti drugog sina tadašnjeg predsjednika Hafeza. On je živio i radio u Londonu gdje je specijalizirao oftalmologiju. Tamo je i upoznao svoju sadašnju ženu Asmu, Britanku sirijskih korijena.
Ubrzo poslije bratove smrti Bashar dobiva poziv i odlazi u Siriju na odsluženje vojnog roka. Bio je to početak pripreme njega za budućeg predsjednika. Umjesto građanskog života u Londonu, kakvog je mislio živjeti, sudbina mu je namijenila nešto sasvim drugačije.
Sirija je bila oblijepljena posterima i grafitima koji prikazuju predsjednika Hafeza i poginulog mu sina Basila. Već sljedeće godine, 1995.,poznatoj dvojici, na portretima se pridružio i Bashar.
U intervjuu za Time, 1992, upitan o nasljedniku, predsjednik Hafez daje sljedeći odgovor:
'Nemam nasljednika. Nasljednika će odabrati sve institucije, državne i ustavne organizacije isto kao i partijske. One imaju duboko korijenje i iskustvo i mogu se nositi s tom odlukom.'
U lipnju 2000. od zastoja srca umire Hafez al-Assad. Institucije koje trebaju odabrati nasljednika već imaju pripremljen scenario. Bashar al-Assad postaje generalnim tajnikom sirijske frakcije Baasističke stranke te ubrzo biva izabran predsjednikom. Na referendumu za predsjednika, Asad nije imao suparnika, te je dobio 97,2% glasova. Također 2007. na referendumu dobiva 97,6% glasova.
Pod Basharom al-Assadom, gospodarstvo Sirije se liberalizira, ali država i dalje ima veliki udio u vlasništvu. Predsjednik uvodi internet, poboljšava životni standard svojih građana. Sirija je socijalna država, školstvo i zdravstvo za građane su besplatni, a dug prema Međunarodnom monetarnom fondu ne postoji. Važno je spomenuti da Sirija samu sebe prehranjuje, štoviše, hrana se izvozi u susjedne zemlje.
Predsjednik Bashar al-Assad naslijedio je autokratski režim, ali u očima svjetske političke elite viđen je kao reformator i osvježenje koje će donijeti promjene. Sa strane Baas režima, dominiranog alavitskom manjinom, bilo je teško očekivati pokretanje demokratizacije, tijekom koje bi sunitski ekstremi mogli preuzeti vlast i zbog svojeg negativnog stava prema alavitima, dovesti njihovu zajednicu u nezavidan pa i potlačen položaj. Na snazi je bio tihi savez alavitske vojske i sunitske civilne buržoazije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
