SAD vrše pritisak na države Europe zahtijevajući od njih da odustanu od izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2, jer žele prodavati Europi vlastiti ukapljeni plin, te lišiti Rusiju značajnih izvoznih prihoda izbacujući iz igre konkurentski 'Gazprom'. Motivi Washingtona su, dakako, ekonomski i politički. Baš kao i motivi Moskve, koja želi da plinovod bude izgrađen. Kao i obično, u svemu tome najteže je razlučiti što su zajednički ekonomski i politički interesi Europe.
Američki Senat izglasao je 15. lipnja proširene i pojačane sankcije protiv ruskih tvrtki, te je dodao nova ograničenja posebice u vezi s projektima za distribuciju nafte i plina. Najistaknutija meta američkih sankcija svakako je Sjeverni tok 2, koji bi 2019. trebao postati operativnim. Republikanski senator Mike Crapo, koji je koautor restriktivnog amandmana, objasnio je da se 'sankcionira one koji investiraju ili podržavaju izgradnju ruskih energetskih cjevovoda'.
Američki otpor plinovodu, za koji kažu da je geopolitička snaga Gazproma (Rusije), mogao bi biti veliki problem za europske partnere projekta – Shell, Engie, OMV, Wintershall i Uniper, koji su prihvatili na sebe polovicu od 9,5 milijardi eura troškova izgradnje Sjevernog toka 2. Dužnosnici ovih tvrtki, govoreći pod uvjetom anonimnosti rekli su za Financial Times da razmatraju pravni okvir za izbjegavanje sankcija SAD-a.
Odluka Senata postat će važećom ukoliko bude potvrđena u zastupničkom domu (Kongresu), a u tom slučaju zakomplicirali bi se odnosi Njemačke i Austrije s SAD-om. Naime, Berlin i Beč priopćili su kako bi nove kaznene mjere mogle pogoditi europske tvrtke koje posluju u Rusiji, kao i one uključene u projekt Sjeverni tok 2. Američki Senat priopćio je da će se SAD nastaviti suprotstavljati Sjevernom toku 2, jer bi taj projekt imao štetan utjecaj na energetsku sigurnost Europske unije, na razvoj tržišta plina u srednjoj i istočnoj Europi, te na energetske reforme u Ukrajini.
S obzirom na to da planirana trasa Sjevernog toka 2 vodi od Viborga u Rusiji do Greifswalda u Njemačkoj preko Baltičkog mora (kao i postojeći Sjeverni tok) i zaobilazi Ukrajinu, jasno je da je američki Senat podjednako potkopao interese Rusije i Njemačke. To su potvrdile i odvojene izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina i njemačke kancelarke Angele Merkel, koji su insistirali na tvrdnji da je Sjeverni tok 2 ekonomski, a ne politički projekt. Još direktniji bili su njemački MVP Sigmar Gabriel i austrijski kancelar Christian Kern, koji su u zajedničkoj izjavi naveli kako je 'opskrba Europe energijom stvar Europe, a ne SAD-a'.
Istodobno Europskoj komisiji u Bruxellesu pripala je uloga medijatora između država koje se zalažu za projekt i onih koje su protiv njega. Angela Merkel rekla je nakon odluke Senata kako ne vidi potrebu za posebnim mandatom od Komisije da bi pregovarala s Rusijom o Sjevernom toku 2. 'Mislim da treba razjasniti neka pravna pitanja u vezi sa Sjevernim tokom 2. To je ekonomski projekt i ne mislim da nam je potreban dodatni mandat', rekla je Merkel.
Vladimir Putin sastao se prošlog tjedna s izvršnim direktorom Shella Ben van Beardenom i tom prilikom je izjavio kako vjeruje da Sjeverni tok 2 ima sve šanse za uspjeh. 'Uvijek sam naglašavao da je ovo čisto komercijalni projekt', rekao je Putin, dodajući da Sjeverni tok 2 nije uperen ni protiv koga, već da pridonosi razvoju tržišta energije. S druge strane, ukrajinski ministar energetike Jurij Vitrenko rekao je da je planirana izgradnja plinovoda 'politički motiviran projekt koji prijeti energetskoj sigurnosti Europe', te da je 'protiv interesa Ukrajine', čiji bi proračun izgubio milijardu godišnje. Među državama EU, najglasniji otpor plinovodu pružaju Poljska i Švedska.
Reagirao je i zamjenik izvršnog direktora Gasproma Aleksandar Medvedev, koji je prokomentirao kako predložene ekonomske sankcije SAD-a ciljaju na povećanje izvoza tekućeg prirodnog plina (LNG) iz Amerike u Europu. 'Što se tiče provedbe sankcija, neskriveno je da treba da osiguraju izvoz američkog LNG-a u Europu', naveo je Medvedev. On je rekao kako je Gazprom već primio milijardu eura od svojih europskih partnera za izgradnju plinovoda.
Na europskom tržištu u principu ne postoje tehničke zapreke za uvoz američkog plina, jer su u više država (uglavnom na jugu kontinenta) izgrađeni terminali i ostala potrebna infrastruktura za skrbljenje LNG, no cijena ruskog plina je niža, te ekonomska logika nalaže da se Europa primarno treba snabdijevati plinom iz Rusije. Tu nadolazimo na političku komponentu, ove u biti ekonomske priče, jer SAD praktički testira Europu je li spremna žrtvovati vlastite ekonomske interese zarad američkih geopolitičkih ciljeva.
Rusija bi ipak izgubila najviše. Ako se zna da je planirani godišnji kapacitet plinovoda 55 milijardi kubnih metara plina, te da je trenutačna cijena ruskog plina na tržištu EU oko 165 eura za 1.000 kubika, onda ispada da bi Rusija mogla prihodovati više od devet milijardi eura samo od ovog cjevovoda po današnjim cijenama. Jasno je da bi za SAD bilo vrlo unosno ukoliko bi za sebe osigurali taj prihod, a istodobno ga uskratili Rusiji.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nije tek tako rekao da nove američke sankcije 'ozbiljno prijete ukupnim odnosima' između Moskve i Washingtona, te da i bez njih odnosi dvije zemlje prolaze kroz težak period. 'Ove mjere su još jedan uzaludan pokušaj da se izvrši pritisak na Rusiju', kazao je Lavrov.
Čak i prije nego je Kongres potvrdio odluku Senata, a glasanje je odgođeno iz proceduralnih razloga, burza je reagirala padom dionica najveće ruske Sberbanke i Rosnjefta, najvećeg proizvođača nafte. 'Tijekom kampanje (američki predsjednik) Donald Trump je izrazio sasvim drugačiji pristup razvoju odnosa s Rusijom', rekao je Igor Sečin, izvršni direktor Rosnefta. 'Ali čim je postao predsjednik, počeli su ga pritiskati. Oni koji su nametali sankcije počeli su postavljati uvjete', istaknuo je Sečin.
Osim što su naciljane protiv interesa Rusije i Europe, sankcije koje je izglasao Senat, dodatno su umanjile mogućnosti Trumpove administracije da eventualno krene u normaliziranje odnosa s Moskvom. Može se reći da je Senat vezao ruke američkom predsjedniku, i to gotovo jednoglasno, jer su samo dvojica senatora glasali protiv - Rand Paul i Bernie Sanders, dok su svih ostalih 98 bili za. Službeno, kaznene mjere su izglasane zbog miješanja Rusije u američke izbore prošle godine, zbog pripajanja Krima, te zbog potpore sirijskoj vladi. Ukoliko Kongres bude potvrdio odluku Senata, onda Trumpu ne bi preostalo drugo nego da tu odluku potpiše, čime bi ona postala zakonita (u Americi).
Europa se još jednom faktički našla pred izborom između vlastitog i tuđeg interesa, a kada je riječ o cjevovodima može se govoriti o povijesti takvog izbora. Najsvježiji primjer je Južni tok, koji je EU otkazala prije dvije godine iz političkih razloga, no može se reći da je Južni tok potopljen kako ne bi pravio konkurenciju Sjevernom toku. Vratimo li se u 2000. onda trebamo spomenuti projekt naftovoda Burgas – Alexandroupoli koji nije realiziran zbog američkog protivljenja.
No, u povijesti ima i drukčijih primjera. Kada je početkom osamdesetih godina izgrađen prvi plinovod iz Sovjetskog Saveza u zapadnu Europu (Urengoj-Pomari-Užgorod) projekt je financiran europskim novcem, usprkos snažnom protivljenju tadašnje američke administracije Ronalda Reagana. Mnogi tadašnji argumenti Washingtona su bili vrlo slični današnjim, ali su Zapadna Njemačka i Francuska zategle odnose sa SAD-om i izgurale taj projekt. Dakle, povijest nas uči da izbor ipak postoji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
