Izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 svakako je američki geopolitički poraz pošto su na neki način sami ga promaknuli u to. Naime, sve to vršenje pritiska na Njemačku i europske energetske kompanije koje su sudjelovale u projektu predstavljalo je zadnjih godina ekvivalent onoj Obaminoj mantri "mora otići" (čime je najavljivao padove bliskoistočnih moćnika). U toj komparaciji Sjeverni tok 2 je nešto poput sirijskog predsjednika Bashara al-Assada koji je obilježen s "mora otići" da na kraju ne bi otišao.
Jasno, Njemačka je morala na kraju SAD-u obećati da neće dozvoliti da se ovaj plinovod koristi na način da bi Rusija njime vršila pritisak na pojedine europske zemlje, prije svega Ukrajinu, ali obećanje Njemačke vrijedi koliko vrijedi - ono što je SAD htio umjesto toga je da Sjeverni tok 2 nikada ne zaživi, da se zadnje cijevi nikada ne spoje, ali u tom naumu nisu uspjeli.
U tom pogledu, slično kao i kod nedavnog povlačenja iz Afganistana, SAD ponovno svog saveznika ostavlja na cjedilu, u ovom slučaju Ukrajinu kojoj je na neki način obećavano da će se SAD "pobrinuti" za to da Sjeverni tok 2 ne postane stvarnost... Moglo bi to dovesti do određenih rošada u ukrajinskoj strukturi moći u narednom periodu. I dalje će Kijev biti orijentiran prema Zapadu, ali pitanje je koliko zapadno promatraju svijet - preko granice ili preko oceana.
Ne tako davno (2014.) Victoria Nuland, zamjenica tadašnjeg američkog državnog tajnika, u telefonskom razgovoru s američkim ambasadorom u Kijevu (razgovoru koji je kasnije "iscurio" online) komentira tko bi trebao biti postavljen za novu ukrajinsku vlast nakon rušenja prethodne. Cilj im je postaviti nekog tko bi bio lojalan SAD-u i američkim interesima, a ne europskim. Pikirali su Arsenija Jatsenjuka, a u jednom segmentu razgovora Nuland poručuje ambasadoru Geoffreyu Pyattu: "Jeb*š EU".
Otprilike na valu te "mantre" je i stasala post-Janukovič Ukrajina te kao takva egzistira do danas. Na sličnim osnovama je pak egzistirao i Afganistana s pro-američkim vlastima u Kabulu. Kad se pročulo da se američka vojska povlači talibani su preplavili zemlju. U slučaju Ukrajine američko "povlačenje" već je na horizontu. Naravno, Ukrajinu neće preplaviti militatni, a ni pobunjenici iz Donbasa (osim ako se nešto jako ne promijeni u planovima Moskve), ali pro-američka garnitura mogla bi biti zamijenjena jednom koja je više pro-europska što bi bilo prirodnije i razumnije.
Zašto se Ukrajina pak tako boji plinovoda Sjeverni tok 2? Zato što bi mogla biti marginalizirana od strane Rusije. Naime, kroz Ukrajinu prolazi jedan od ključnih "krakova" ruskog plina te ide dalje do Europe. Dakako, Rusija mora Ukrajini plaćati za taj tranzit, a to je poprilična svota od oko 7 milijardi USD godišnje. Jasno, ako sad potreban plin poteče preko Baltičkog mora do Njemačke, Rusija bi mogla jednostavno obustaviti ili znatno smanjiti dostavu preko Ukrajine. U takvom scenariju, tvrdi se, Njemačka bi morala preuzeti na sebe moralnu odgovornost te zaustaviti i svoje tokove te na taj način "kazniti" Rusiju. U teoriji to zvuči izvedivo, no pitanje je kako bi to izgledalo u praksi. Teško je očekivati da bi Njemačka zbog spašavanja ukrajinskog BDP-a odlučila samu sebe smrzavati.
Jasno, nije teško vidjeti zašto je Ukrajina ljuta na svoje zapadne saveznike jer čini joj se da iza retorike ne stoji previše, što je vjerojatno točna percepcija.
No, njemačka kancelarka na odlasku Angela Merkel ima riječi utjehe za kolegu iz Kijeva. Naime, ona i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sastali su se krajem prošlog mjeseca u Kijevu. Naravno, Merkel je posjetila Kijev odmah dan nakon što je bila u posjeti kod Putina u Moskvi - da se zatim nije pojavila u Kijevu u sklopu svoje "oproštajne turneje" stvar bi izgledala pomalo sumnjivo.
Dakle, kakve to "riječi utjehe" ima Merkel za Zelenskog? Poručila mu je da ne treba brinuti jer, kako tvrdi, za 25 godina Europi više neće ni trebati ruski plin. Kolika je to utjeha Kijevu dalo bi se diskutirati, a četvrt stoljeća i nije baš tako kratak period... Zelenski joj je to pokušao objasniti ističući kako je Sjeverni tok 2 "opasno geopolitičko oružje Kremlja".
Možda takav stav ima i sama Merkel, ali polazi od pretpostavke da to "opasno oružje" nije usmjereno protiv Njemačke, štoviše, Njemačka svakako želi osigurati svoj pristup ruskom plinu u izobilju, barem tijekom idućih 25 godina (!).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
