Slučaj Reznikov: Raspada li se iluzija o ukrajinskom jedinstvu u jednom od najtežih trenutaka od početka rata?

Izvori u Ukrajini tvrde da se Rusija sprema na novu veliku ofenzivu, no u isto vrijeme pojavljuju se interni problemi u možda najgorem trenutku po ukrajinsku obranu. Naime, pitanje ostavke ministra obrane Alekseja Reznikova sada se nameće kao najveći dosadašnji unutarnji razdor od početka rata.

Mora se priznati da su Zelenski i njegov tim - a taj tim vjerojatno čine i neki od stručnjaka za komunikaciju iz redova njegovih zapadnih saveznika - uspjeli skoro pa godinu dana zadržati dojam potpune usklađenosti, besprijekorne suradnje i jedinstvenosti. Takav imidž bio im je prijekopotreban za čvrsti nastup prema stranim saveznicima u potrazi za vojnom i financijskom pomoći.

Jer čak i da je ta pomoć već ionako bila zagarantirana, i ti saveznici trebaju vlastitoj javnosti predočiti priču o ujedinjenoj Ukrajini koja se bez ikakvih internih trzavica opire ruskoj invaziji te svojom jedinstvenošću ostavlja dojam zemlje i vodstva koje je spremno na pobjedu, skoro pa na "vojno čudo".

I zaista, u određenim segmentima se i činilo kao da ukrajinska strana može dostaviti takvo čudo. U jednom trenutku izgledalo je da Zelenski samo "puno priča", da iza toga ne stoji ništa konkretno, ali onda je uslijedio Harkov, pa Herson... Čak i ovaj još uvijek vrlo aktivan otpor ukrajinske vojske u Bahmutu polako se počinje interpretirati kao "ukrajinsko čudo", čudo proizašlo iz ukrajinskog jedinstva koje kao takva djeluje neslomljivo i savršeno se uklapa u potreban narativ o "dobru i zlu".

To jedinstvo predstavlja se kao puno veće i od vremena kad je cijela ova priča i počela, na Majdanu 2013. i 2014. godine. Tada su brzo isplivale frakcijske borbe. Nije dugo trajala iluzija o ukrajinskom anti-ruskom jedinstvu, ali ipak se strukturu uspjelo zadržati na okupu pod znatnim i budnim upraviteljstvom SAD-a. Onaj famozni "jeb*š EU" komentar Victorije Nuland ostat će zapamćen zbog pogrešnog razloga - ključan je kontekst u kojem dolazi, a tiče se američkog određivanja tko će voditi post-majdansku Ukrajinu.

U tom smislu potpora predstavljanju i održavanju slike ukrajinskog jedinstva za SAD je bila podjednako važna kao i organizacija slanja oružja, što vlastitog, što onog od bloka kojeg je Nuland u veljači 2014. u privatnom razgovoru s tadašnjim američkim ambasadorom u Kijevu tako direktno oslovila.

Ali iluzije prije ili kasnije počnu pucati, ako su iluzije. Prije ako ih se ne može zamaskirati, ako je sama priroda iluzije neodrživa u sudaru sa stvarnošću. Malo kasnije pak ako je iluzija takva da je se može, uz pomno praćenje svih aktera, održavati na sceni kroz neko vrijeme.

Od početka rata u Ukrajini ruše se iluzije, više njih.

Prva iluzija koja je pala definitivno je ona koja se tiče ruske vojne moći. Da, konvencionalni ratovi su teški. Čak i američka vojska, koja je znatno veća od ruske, imala je velikih problema na ranijim bliskoistočnim bojišnicama u Iraku i Afganistanu. Ipak, još od Majdana svi su spremno prihvaćali iluziju da je ruska vojska u stanju "pregaziti" Ukrajinu ako bi tako odlučila. Očito je da nije. Možda još na kraju i učini to, ali uz zastrašujuće žrtve.

Ona pak dulje održavana iluzija je ona koja se pak tiče ukrajinskog političkog jedinstva. Možda jednostavno zemlja nakon godinu dana rata počinje zaboravljati da je jedinstvo ono što joj možda jedino može osigurati opstanak, ali ne čini se da je to ovdje slučaj. Više se čini da su Zelenski i njegov tim imali problema jedni s drugima već dugo vremena, a sad se više te stvari ne mogu zadržati ni iza kulisa ni ispod tepiha.

Jer da se nešto vrlo kaotično događa vidimo upravo na primjeru jednog od ključnih ljudi, u kontekstu rata možda i najvažnijem. Ministar obrane Aleksej Reznikov jučer je otpušten sa svoje funkcije i prebačen u drugo ministarstvo, ministarstvo strateških industrija. Tako je barem izgledalo jučer... David Arahamija, šef parlamentarnog bloka stranke Zelenskog, poručio je da će mladi Kirilo Budanov (37), dosadašnji šef vojne obavještajne službe, preuzeti funkciju ministra obrane.

Kirilo Budanov Ali onda se dogodilo nešto čudno. Zelenski je ušutio. Bez komentara. Kao da ne zna na koju stranu će karta pasti. Oglasio se pak Reznikov rekavši da "nije čuo" ništa o svojoj smjeni - iako svi drugi jesu.

I tako danas, a tko zna što će biti sutra, imamo situaciju, čini se, gdje je Reznikov i dalje ministar obrane. A zašto ne bi bio? Zbog ozbiljnog i vrlo neugodnog skandala. Naime, ministarstvo obrane je optuženo da se hrana za vojnike nabavljala po previsokim cijenama. Drugim riječima, neki akteri su profitirali od činjenice da se zemlja nalazi u ratu i da na fronti ginu tisuće, deseci tisuća... Je li Reznikov odgovoran? Neki kažu da jest, drugi da nije znao, ali većina se slaže da bi morao odgovarati za svoj resor.

Zelenski je dozvolio da se poruše određeni akteri, što dužnosnici, što tajkuni, kako bi pred dolazak EU vodstva pokazali da u Ukrajini, bez obzira na rat, postoji i borba protiv korupcija, ne bi li na taj način eventualno osigurali brži pristup Europskoj uniji. Podsjetimo što smo rekli ranije - zapadni saveznici trebaju i vlastitoj javnosti pokazati nešto konkretno. Ursula von der Leyen mora se vratiti iz Kijeva s tvrdnjom da se tamo vodi obračun s korupcijom. Snage sigurnosti moraju barem upasti u kuću Ihora Kolomojskog itd.

Ali nije lako selektivno izvoditi takve stvari, ni za predstavu ni za stvarno. Iluzija je da rat ujedinjuje, možda na kratko, ali brzo se interesi rasporede i frakcijske borbe se nastavljaju.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.