Čak i za vrijeme sastanka Biden-Putin u Ženevi jedna od tema bili su humanitarni koridori u Siriji. Zapravo riječ je o jednom, Bab al-Hawa graničnom prijelazu koji ide iz Turske direktno u Idlib. Podsjetimo, riječ je sjeverozapadnoj sirijskoj regiji koja se nalazi pod kontrolom raznih ekstremističkih skupina, a neke od njih i međunarodno su deklarirane kao terorističke skupine. Nadalje, kontrolu ovdje ilegalno drži i turska vojska koja aktivno pomaže militante.
Taj koridor, odobren od strane UN Vijeća sigurnosti, ističe idućeg mjeseca. SAD želi pod svaku cijenu produljenje aktivnosti ovog koridora - drugim riječima, žele da se isti odobri i u narednom periodu od strane UNVS-a.
No, Rusija prijeti vetom, a mogla bi joj se (kao i inače) pridružiti i Kina. Zašto bi stavili veto na jedan "humanitarni koridor"? Nije li to zapravo "nehumano"? Ako do toga dođe tako će se svakako i predstaviti, bez sumnje. No, priča ima i drugu stranu.
Kao prvo, Damask, odnosno sirijske vlasti, argumentiraju da UN humanitarna pomoć mora ići isključivo preko njih pošto je bilo kakav drugi aranžman direktno kršenje njihovog suvereniteta. Jasno, može se argumentirati da to nije najsretnije rješenje pošto teško da bi se Damasku "žurilo" s prosljeđivanjem humanitarne pomoći za Idlib. Odnosno uskraćivanje humanitarne pomoći mogli bi koristiti za vršenje pritiska na jednu od zadnjih zona koja se ne nalazi pod njihovom kontrolom - ne računajući kurdske teritorije na istoku zemlje gdje i dalje traje simbioza s američkom vojskom, ali tamo barem (iako se ništa ne može posve isključiti) nema direktnog dosluha sa skupinama kao što su Al-Qaeda što se nikako ne može reći za Idlib.
Kratki podsjetnik - kad je sirijska vojska napokon ojačala i krenula u veliko oslobađanje zemlje (opet, sve izuzev istoka), malo koja bitka je bila "konačna". Najveća uporišta ekstremista jesu oslobođena, ali sami ekstremisti nikad nisu (do kraja) eliminirani. Bitke su se uvelike završavale tako da bi sirijska vojska militantima osiguravala sigurni koridor kroz koji su isti mogli pobjeći vodeći sa sobom i članove obitelji (a vjerojatno i stanovništvo koje se nije mirilo sa sudbinom da ponovno budu pod kontrolom Assada) - svi ti koridori vodili su na jedno mjesto, do Idliba (grad i istoimena provincija na sjeverozapadu Sirije, na turskoj granici).
Kroz te slobodne koridore prošlo je "sve i svašta", moralo je, jer uskoro se Idlib našao pod kontrolom najekstremnijih frakcija. Trajali su tamo i međusobni sukobi između istih, a sirijska vojska, uz snažnu podršku Rusije, pokušala je istima zadati završni udarac. Nisu uspjeli, uvelike zbog činjenice da se još snažnije angažirala Turska koja je ušla sa svojim trupama u Idlib. Daljnji sukob postao je gotovo nemoguć jer bi isti, da je nastavio eskalirati, vodio ravno u direktan vojni konflikt između Rusije i Turske, a to je, da podsjetimo, vojni konflikt između Rusije i NATO-a.
U međuvremenu situacija se donekle smirila, Putin i Erdogan uspjeli su još jednom dogovoriti kvazi-suradnju proglašenjem tzv. "de-eskalacijske zone" na prostoru Idliba, a zaživile su i njihove zajedničke patrole nad ključnim prometnicama... Ipak, Idlib sve ovo vrijeme izgleda kao ono što i jest - nedovršena priča.
Eskalacija je uvijek moguća i sporadično se i događa, primjerice u vidu ruskih zračnih napada na položaje terorističkih skupina, odnosno one koje čak i Turska, iako nevoljko, mora priznati kao teroriste.
No, vratimo se na humanitarni koridor preko graničnog prijelaza Bab al-Hawa. I generalni tajnik UN-a Antonio Guterres oštro urgira za obnovom trajanja koridora ističući kako bi ukidanje istog značilo veliku humanitarnu krizu za stanovnike Idliba - a tamo se u ovom trenutku, prema procjenama, nalazi oko 3.4 milijuna ljudi.
Pogledajmo što o tome ima za reći druga strana, sirijska vladina strana. Sirijski ministar vanjskih poslova, Faisal Mekdad, dao je intervju za ruski RT te se pritom konkretno osvrnuo na ovo aktualno pitanje. On smatra kako je američko urgiranje za ovaj koridor "čisto licemjerje". Zašto? Tvrdi: "Njihov pokušaj da održe granični prijelaz operativnim je samo još jedan pokušaj da se pomogne teroristima kako bi ih se opskrbilo s nužnim materijalima da bi se prolongirao teroristički rat protiv Sirije koji traje još od 2011. godine. Prekogranične aktivnosti SAD-a i Turske su direktna kršenja suvereniteta naše zemlje. Oružje se šalje militantima u sklopu tzv. 'humanitarne pomoći'. Prisutnost u Idlibu ima Jabhat al-Nusra, ogranak Al-Qaede u Siriji".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
