Sporazum kao noćna mora za Netanyahua i njegove desničare: IDF-u hitno treba ovaj predah, jer podzemlje prijeti, ali izraelska politička klasa je ljutito pukla pod američkim pritiskom znajući da bi se možda mogla ponoviti 1973.

Potvrđeno je kako je postignut dogovor između Hamasa i Izraela uz posredništvo Katara i SAD-a, no oko konkretnih detalja nema baš preciznih informacija. Hoće li primirje trajati 3 dana? 5 dana? Sve varira od izvora do izvora, no ono što je vjerojatno sigurno je to da Hamas planira osloboditi 50-ak civila od preko 200 koliko su zarobili u napadu na južni Izrael 7. listopada.

No, ako se rat zaustavi, barem na nekoliko dana, kome će to ići na ruku? Naizgled bi se moglo zaključiti da prekid vatre svakako ide na ruku Hamasu jer Izrael je taj koji silovito udara na Pojas Gaze te su njihove trupe već duboko u samom gradu Gazi te je jasno vidljivo da Izrael djeluje s daleko većim kapacitetima.

Neki se pak pitaju koliko još dugo Izrael može održavati aktualnu kampanju bombardiranja Pojasa Gaze. Jer prošlo je već skoro 50 dana. Izrael je u tom periodu neprestano vršio bombardiranja trošeći i svoj arsenal. Prema trenutačnim informacijama ministarstva zdravstva u Gazi ubijeno je preko 14.000 ljudi, od toga velika većina civila, a skupina koja najviše stradava su žene i djeca. Zanimljivo je pritom spomenuti kako prema ovotjednoj UN-ovoj procjeni je u Ukrajini - gdje rat traje već 637 dana - ubijeno "preko 10.000 civila". U oba izvješća se spekulira da su stvarne brojke zasigurno veće, no svejedno, ovo govori o zastrašujućem intenzitetu izraelskih napada na najgušće naseljenom dijelu svijeta.

Izraelu možda ponestaje bombi, no to nije nešto što bi ih trebalo zabrinjavati jer imaju saveznika na kojeg mogu uvijek računati u ovakvim situacijama. SAD je uvijek bio uz Izrael, naročito u vrijeme vojnih iskušenja. Kada je Izrael 1973. godine - dok su simultano ratovali protiv Sirije, Egipta i drugih arapskih zemalja - bio na rubu da ostane bez oružja, SAD je pokrenuo najveću zračnu logističku operaciju u povijesti "Nickel Grass" kojom su Izraelu dnevno avionima donosili gotovo 1000 tona oružja i municije, preko 22.000 tona kroz dvadesetak dana.

SAD zna da moraju biti ponovno spremni na takvu ulogu te su već krenuli s dostavom oružja putem C-17 zrakoplova tijekom zadnja dva tjedna. Oružje se iskrcava u Ben Gurion zračnu luku u Tel Avivu te u zračnu vojnu bazu Nevatim u pustinji Negev. Očekivano, velika većina američkih zrakoplova dolazi do Izraela iz njemačke zračne vojne baze Ramstein gdje SAD ima skladištene velike količine oružja, između ostalog upravo i za ovakve situacije.

Prema nekim vojnim stručnjacima Izrael je sad u Gazi, ali i u sukobu s Hezbollahom na izraelsko-libanonskoj granici, pa i u rušenju dronova i raketa koje na njih ispaljuju jemenske Houthi snage, potrošio popriličan dio svog arsenala. U tom smislu odgovarat će im nekoliko dana pauze, da se organiziraju logistički i da zatraže od SAD-a da pojača dostave.

Izraelu također treba pauza da naprave temeljitu procjenu situacije s kojom su se suočili unutar Gaze. Što je s Hamasovim tunelima? Što su tamo otkrili? Koliko ih je stvarna situacija zatekla i koliko je slična s onom koju poznaju samo u teoriji, pošto nastoje nadzirati te tunele godinama (opširnije o ovoj temi: Labirint ispod razrušene Gaze: Kako izraelska vojska planira voditi rat u Hamasovom podzemnom svijetu?).

Izgleda kao da su izraelske snage relativno brzo napredovale u gradu Gazi, naročito pošto su se probili do bolnice Al-Shifa, koja je u blizini obale, ali dosta daleko od izraelske granice (u kontekstu malog zemljopisnog prostora Pojasa Gaze, dakako, oko možda 7 kilometara). U isto vrijeme taj napredak nije bio bez izazova. Prošlog tjedna četvero izraelskih komandosa je ubijeno u eksploziji improvizirane naprave kada su pokušali otvoriti jedan ulaz u tunel. To sve pokazuje da je izraelska vojska s relativnom lakoćom ušla koliko se i očekivalo da će ući, ali bitka u podzemlju nešto je sasvim drugo, nešto što će tek uslijediti ako se Izrael bude držao namjere da im je glavni cilj eliminirati Hamas.

Prije nekoliko dana, neimenovani izraelski časnik u razgovoru s novinarima priznao je: "Ne želimo ići tamo dolje. Znamo da su nam ostavili dosta bombi". Londonski tjednik The Jewish Chronicle izvijestio je pak 16. studenog da su naredbe vojnicima vrlo jasne: "Nikome nije dopušteno ući u tunele".

Izraelske snage također moraju ispitati učinkovitost svoje navodno sofisticirane i specijalizirane obuke. Neke od pretpostavki o simulaciji temeljenih na upadima u Gazu 2009. i 2014. pokazale su se neprimjenjivima u 2023. Također će morati analizirati zašto je toliko tenkova Merkava, za koje se vjeruje da su gotovo nepobjedivi, onesposobljeno. Pouzdana izvješća pokazuju da ih je do 30 uništeno ili krajnje onesposobljeno.

Izraelske snage na sjeveru Pojasa Gaze, 22. studenog 2023. (izvor: Reuters

Imajući sve to u vidu jasno je da će vojska pozdraviti nekoliko dana pauze, možda čak i navijati za to da to budu barem 5 dana, a ne 3 koliko neki izvori sugeriraju. S druge strane, izraelska politička klasa situaciju vidi dosta drugačijom.

Netanyahu i njegovi "jastrebovi" iz desničarske koalicije odlučno su se protivili bilo kakvoj pauzi, pa kad je sada prihvate, javnost će to vidjeti kao njihovu slabost, bez obzira na to kako pokušavali opravdati popuštanje međunarodnom pritisku. Činjenica da je američki predsjednik Joe Biden, teoretski najbliži izraelski saveznik, dao sve od sebe kako bi osigurao prekid, sigurno neće sjesti premijeru Netanyahuu.

Podsjetimo, do prije nekoliko dana Netanyahu je eksplicitno tvrdio da nema šanse da će doći do prekida vatre osim u slučaju da Hamas oslobodi sve taoce, odnosno njih preko 200. Sad znamo da se to ipak neće dogoditi.

Kako će to Netanyahu opravdati? Teško, nikako zapravo. Ali nije mogao beskonačno ponašati se kao da SAD nije u stanju odrediti neke stvari. Itekako je svjestan da na kraju ipak ovisi o SAD-u. Ako stvar zagusti morat će ponovno nadati se američkoj pomoći kao i 1973. Jer stvari se mogu radikalno promijeniti. Izrael se u ovoj situaciji ne može osjećati opušteno kao u ranijim napadima na Gazu. Pritisak se pojačava. I iz Libanona, Sirije, Jemena, a mogu se dogoditi i nepredvidljive stvari. Primjerice, iz Jordana su danas upozorili da bi svaki pokušaj protjerivanja Palestinaca iz Zapadne obale preko rijeke Jordan smatrali "objavom rata".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.