Društvene znanstvenike dugo zanimaju ključni prediktori političkog sudjelovanja, barem djelomično zato što ljudi za koje je vjerojatnije da će sudjelovati mogu prenijeti svoje stavove donositeljima odluka i imati veći utjecaj na javnu politiku. Većina znanstvenog rada na ovu temu usredotočena je na sudjelovanje usmjereno na elitu, ili aktivnosti usmjerene na utjecaj na vladu, te su korištene teorije sudjelovanja temeljene na resursima kako bi se objasnilo zašto je vjerojatnije da će neki ljudi sudjelovati od drugih. Ipak, repertoari političkog sudjelovanja s vremenom su se proširili kako bi uključili djela koja izazivaju elitu, kao i različite oblike politike životnog stila, koji ciljaju na aktere osim države, brišu granice između javne i privatne sfere i uvelike se oslanjaju na digitalne medije.
Ovo je pitanje važno za djela kao što su politički konzumerizam ili korištenje nečije kupovne moći za izražavanje političkih stavova i utjecaj na promjene na tržištu. Kao politički potrošači, ljudi mogu bojkotirati proizvode, tvrtke ili usluge zbog nepoželjnih praksi. Oni također mogu koristiti sheme označavanja i vodiče za kupovinu kako bi namjerno ne kupovali ili kupovali proizvode ili usluge koji su u skladu s njihovim stavovima. Politički konzumerizam odnosi se na korištenje tržišta kao arene za politiku kako bi se promijenile institucionalne ili tržišne prakse za koje se utvrdi da su etički, ekološki ili politički nepoželjne ili da bi se tvrtke nagradile za povoljne prakse. Ljudi mogu bojkotirati (ili izbjegavati kupnju) proizvoda ili robnih marki kako bi kaznili tvrtke za nepoželjnu politiku ili poslovnu praksu. Alternativno, ljudi mogu namjerno kupovati proizvode ili usluge kako bi nagradili tvrtke ili robne marke za povoljne poslovne prakse. Na primjer, ljudi mogu odlučiti bojkotirati Nike jer je tvrtka kontroverznog bivšeg beka za San Francisco 49ers (američku nogometnu reprezentaciju) Colina Kaepernicka učinila licem svoje kampanje ‘Just Do It’. S druge strane, ljudi koji podržavaju Nikeovu odluku mogu namjerno kupiti Nike proizvode.
Politički konzumerizam popularan je oblik sudjelovanja. U SAD-u se oko 35% Amerikanaca bavi političkim konzumerizmom. Podaci iz Europskog socijalnog istraživanja iz 2016. pokazuju da su stope političkog konzumerizma u Danskoj (oko 36%), Finskoj (oko 37%) i Francuskoj (oko 32%) usporedive s onima u SAD-u. U devet afričkih zemalja, oko 27% ljudi sudjeluje ili bi moglo biti uključeno u bojkot potrošača. U Brazilu oko 19% ljudi sudjeluje u bojkotima ili otkupima. Ove brojke govore o globalnoj privlačnosti korištenja kupovne moći za utjecaj na političke promjene. Bojkoti i buycotts često se konceptualiziraju kao oblici životne politike. Politika životnog stila odnosi se na politizaciju svakodnevnog života, uključujući etičke, moralne ili politički nadahnute odluke. Ljudi koji se bave životnom politikom na svakodnevne odluke gledaju kao na političke izjave. Na primjer, ljudi mogu smanjiti potrošnju energije, koristiti javni prijevoz ili odabrati vegetarijanski način života iz političkih razloga. Na taj način politika stila života briše granice između javne i privatne sfere. Teorije politike stilova života temelje se na raspravama o modernizaciji, individualizaciji i promjeni vrijednosti. Prema tim teorijama, široke društvene promjene, uključujući globalizaciju, dovele su do sloma tradicionalnih institucija i dovele do novootkrivenog naglaska na samorefleksivnosti i političkom izražavanju.
Vjerojatnije je da će ljudi sudjelovati u politici ako imaju resurse, kao što su vrijeme, novac i građanske vještine. Obrazovanje je vrijedan resurs jer pruža mogućnosti za razvoj građanskih vještina, koje su važne jer ljudi koji mogu dobro govoriti i pisati – kao i sudjelovati na sastancima ili organizirati ih – osjećaju se sigurnije u poduzimanje političkih akcija. Obrazovanje je također važno jer pomaže ljudima da razviju mreže koje povećavaju šansu da budu pozvani za sudjelovanje u politici. Više razine obrazovanja trebale bi biti povezane sa sudjelovanjem u političkom konzumerizmu. Istraživači tvrde da su obrazovni učinci jači za djela koja izazivaju elitu jer zahtijevaju višu razinu političke sofisticiranosti.
Modeli političke participacije temeljeni na resursima također naglašavaju važnost prihoda ili novca za sudjelovanje. Međutim, odnos između prihoda i sudjelovanja je nijansiran jer je prihod važniji za neka djela od drugih. Na primjer, prihod kućanstva najjači je prediktor doprinosa kampanjama. Za ostale oblike sudjelovanja obrazovanje je najvažniji prediktor, a slijedi ga politički interes. Istraživači su podijeljeni o tome jesu li financijska sredstva važna za životnu politiku općenito, kao i za politički konzumerizam posebno. Iako neki istraživači tvrde da politički konzumerizam ovisi o financijskim resursima, drugi tvrde da je prihod važniji za kupnju nego za bojkot jer proizvodi koji su u skladu s nečijim vrijednostima mogu biti skuplji.
Odnos između dobi i političkog sudjelovanja ima tendenciju da bude krivolinijski s povećanjem sudjelovanja tijekom životnog ciklusa sve dok ne padne među najstarije generacije. Ljudi srednje dobi vjerojatnije će biti aktivni u politici jer imaju više sredstava za sudjelovanje. Sudjelovanje u radnoj snazi i obiteljskom životu također privlači ljude srednjih godina u politiku. Istodobno, odnos između dobi i sudjelovanja nije dosljedan u različitim političkim djelima. Dok je povećanje dobi povezano s glasovanjem na izborima i sudjelovanjem u kampanji, mlađi građani vjerojatnije će sudjelovati u izravnim ili izazovnim činovima, kao i u online oblicima sudjelovanja. Osim toga, životna politika pretpostavlja da su mlađe generacije dobro obrazovanih građana postale sve aktivnije u oblicima sudjelovanja koje izazivaju elitu jer je vjerojatnije da će preferirati izražajnije, netradicionalne oblike sudjelovanja, kao što je bojkot. Istovremeno je vjerojatnije da će starije generacije raditi kroz tradicionalne političke institucije, dok su mlađe generacije više razočarane izbornom politikom i vjerojatnije će svoje svakodnevne čine gledati kao političke izjave.
Viša razina političkog interesa također bi trebala biti povezana s političkim konzumerizmom. Ljudi koji su više zainteresirani za politiku skloni su je pomnije pratiti i više brinu o političkim ishodima. Stoga nije iznenađujuće da politički interes snažno korelira sa sudjelovanjem u politici. Teorije o životnoj politici tvrde da politički interes pokreće sudjelovanje u aktivnostima koje ciljaju na druge aktere osim države i brišu granice između javne i privatne sfere. Politički interes važan je za politički konzumerizam jer političke vrijednosti motiviraju sudjelovanje u bojkotima i otkupima. Naime, politički potrošači biraju proizvode, proizvođače i usluge više na temelju politike proizvoda nego proizvoda kao materijalnog objekta per se. Bez političke motivacije za takvo ponašanje, kupovni izbori bili bi puka potrošnja.
Politika životnog stila postavlja da bi ljudi koji sudjeluju u izravnim oblicima djelovanja trebali imati manju vjerojatnost da se identificiraju s političkim strankama jer su skeptični prema tradicionalnim političkim institucijama. Nestranačke osobe su među najvjerojatnijim sudionicima u različitim oblicima izravne akcije jer imaju veću sposobnost samostalnog donošenja informiranih političkih izbora, bez stranačkih simbola. Posljedično, snaga stranaka nije bitna za životnu politiku. No, ideološka snaga je važna za politički konzumerizam. Vjerojatnije je da će ljudi koji su predani nekom pitanju ili određenom skupu uvjerenja sudjelovati u politici.
Politički konzumerizam jedinstven je oblik sudjelovanja u svojoj sposobnosti da utječe na tržišne prakse, kao i da posredno utječe na vladu signalizirajući vrijednosti građana i identificirajući područja koja mogu zahtijevati vladinu intervenciju i regulaciju. Nedavni primjer prosvjeda vezanih uz predsjednika Trumpa i brend obitelji Trump (npr. linija odjeće Ivanke Trump) također signalizira da granice između političke i ekonomske sfere nisu jasne. Politički potrošači gledaju na tržište kao na arenu za politiku i koriste svoju kupovnu moć da signaliziraju potrebu za institucionalnom promjenom. U globaliziranom svijetu u kojem su građani sve više frustrirani tradicionalnim institucijama, rasprostranjenost političkog konzumerizma će se stoga neizmjerno povećati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
