Što je to austrijska škola ekonomije? Tamo gdje brojke i matematičke analize više nisu dovoljne otvara se prostor za radikalniju interpretaciju

Jeste li primjetili do koje mjere ekonomisti stavljaju naglasak na brojke, izvještaje i matematičke analize? Sve je vrlo egzaktno kad pričamo o ekonomiji, ili se tako barem nastoji tako predstaviti. I zaista, mnoge stvari mogu se dosta precizno izračunati, ali kako to da onda opet imamo tolike nepoznanice po pitanju budućnosti? Kako je moguće da ne možemo s većom preciznošću prognozirati, recimo, hoćemo li u idućem kvartalu imati rast ili pad BDP-a? Zašto ne možemo znati do kad će ova inflacija trajati? A što je tek s pričom vezanom uz troškove proizvodnje, potrošnjom korisnika i državnim subvencijama?

Prije ili kasnije, propadajući sve dublje u "zečju rupu" ekonomije uočit ćete da same brojke možda nisu dovoljne, kao da "nešto" nedostaje, nešto što bi se možda bolje moglo opisati riječima, tko zna, možda čak i osjećajima? Dobrodošli u austrijsku školu ekonomije.

Ali polako, nemojte se odmah poveseliti ako ste pomislili da ste napokon nabasali na pristup koji će vam olakšati shvaćanje kompleksnosti moderne ekonomije jer naglasak više nije samo na šturim izračunima. Da, ima nešto "veselja" u austrijskoj školi, ali kako to obično i biva u ovakvim slučajevima, morali biste si dozvoliti i određenu dozu dogme, kao što ćemo i vidjeti, no dosta s enigmatičnim uvodima, krenimo putem Beča.

Sigurno ste do sad čuli da postoje razne "škole ekonomije", pritom ne mislimo, naravno, na fizička mjesta već ne skup ideja i pristupa koje kolektivno nazivamo "školom". U tom smislu tih "škola misli" imamo koliko hoćemo... klasična politička ekonomija, Georgizam, neo-marksistička ekonomija, kejnezijanizam, francuska liberalna škola, islamska ekonomija, rikardijanski socijalizam... Mogli bismo tako u nedogled. Dobro, ne baš u "nedogled", ali zasigurno bismo mogli spomenuti kojih 30-ak raznih "škola" koje sve imaju neki svoj specifičan način interpretacije ekonomije.

Sve te razne ideje u većoj ili manjoj mjeri utječu na interpretaciju (i vođenje) današnje ekonomije diljem svijeta. Ima li koja da je dominantna? Svakako, to bi bila neoklasična škola, ali ostavimo nju za neki drugi dan.

Dakle, austrijska škola ekonomije, jedna od "škola", svakako utjecajna i danas i, moglo bi se reći, pod stalnom evolucijom (od generacije do generacije). Ako znate tek malo o njoj vjerojatno ste načuli da je donekle, u nedostatku bolje riječi, opskurna? Ili možda više paše - kontroverzna? Jedan je vodeći razlog tome, kako smo već i sugerirali, većina ekonomista je fokusirana na brojke i matematiku, a samim time isti su poprilično skeptični kad im netko kaže da bi se ekonomiju trebalo interpretirati na jednoj drugoj razini, recimo na društvenim fenomenima koji proizlaze iz motivacija i poteza samih pojedinaca.

"Ozbiljan" ekonomist će takav pristup doživjeti gotovo kao uvredu ili poziv na svađu jer kako nešto interpretirati u ekonomiji ako iza toga ne stoje brojke?! Ali "austrijanci" će reći da upravo u tim "ozbiljnim" ekonomistima i leži problem jer nisu uopće u stanju razmišljati izvan dostavljenih i projiciranih brojki pa samim time, dok su udubljeni u svoje kalkulacije, ne vide santu leda prema kojoj jurimo, a primjetili bi je kad bi samo "podigli pogled".

Kao i brojne druge utjecajne škole i ova je, u pravom smislu, nastala polovicom 19. stoljeća. Nećemo ići u detalje s imenima, ali ako nekog zanima ovo su ključna imena austrijske škole: Carl Menger, Eugen von Böhm-Bawerk, Ludwig von Mises, i Friedrich Hayek.

Carl Menger Tko je "glavni" od četvorice navedenih? To bi bio Carl Menger koji je 1871. objavio knjigu ne baš uzbudljivog naslova - "Osnove ekonomije" - ali svakako uzbudljivog sadržaja. Naime, Menger je, u modernom smislu, postavio temelj nečeg zaista bitnog i revolucionarnog - teoriju granične korisnosti.

Ne zvuči baš nešto naročito jednostavno, zar ne? Nemojte da vas kompleksni naziv zavara - evo alternativnog: zakon opadajuće granične - odnosno marginalne - korisnosti. Nije bolje, zar ne? Dobro, šalu na stranu, evo o čemu je ovdje zapravo riječ. To je iznimno jednostavna teorija koja nam kazuje da "korisnost" nečega počinje opadati kad se količina tog nečeg povećava. Evo i odličnog primjera - ljeto je, vrućine i sparine, ne bi li vam sad pasala jedna lijepa kuglica hladnog sladoleda? Već od same pomisli osjećate je na jeziku, a nemate je (dobra ideja za nakon čitanja ovog teksta?)... dobro, nabavit ćete je lako (pitajte za cijenu prije kupnje na nekim od razvikanih jadranskih destinacija!). Ali to je jedna kuglica sladoleda. A biste li htjeli dvije? O da, super ideja, dvije bi baš prijale! A tri? Četiri?... Dobro, možda zaista jako volite sladoled i nemate mjeru, ali priznajte, u ovom trenutku ipak vas najviše mami ova prva koju, pretpostavimo, tenutačno nemate. Svaka iduća više i nije toliki užitak, ma i želja je sve manja i manja.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.