Kada se serija Twin Peaks prvi puta pojavila na malim ekranima (tada su još zaista i bili mali) u proljeće 1990., bilo je to nešto još neviđeno u kontekstu televizijske serije.
Naizgled obična radnja, tipična za fuziju sapunice i krimi-drame, misterij ubijene djevojke u malom gradiću negdje na prostoru američke savezne države Washington, bio je samo gornji plašt jedne dublje priče koju možemo promatrati iz više kuteva.
Je li u konačnici Twin Peaks samo dobra misterija, šira kritika društva i čovjeka općenito ili pak nadrealno umjetničko djelo upakirano u medij masovne kulture, televiziju? Vjerojatno je sve troje u jednom.
Riječ je o seriji koju su stvorili i režirali kultni duo - Mark Frost i David Lynch. Prvi je prizemljen i iskusni producent televizijskih serija (policijska drama "Hill Street Blues"), netko kome će produkcijska kuća vjerovati, netko kome će povjeriti novac za proizvodnju znajući da će ovaj imati na umu ekonomske aspekte ovog biznisa. Drugi je pak... David Lynch, osoba čije ime često govori više od bilo kojeg dodatnog opisa.
Lynch je uistinu renesansna osoba našeg doba - slikar, producent, glazbenik, fotograf... "Najvažniji režiser naše ere" kako ga neki nazivaju. Kada se na sceni pojavio njegov prvi film, Eraserhead iz 1977. - publika je bila šokirana dok je ljubitelje nadrealizma vjerojatno šokirala činjenica da je ovo čovjek iz Philadelphije, Amerikanac.
Takvi filmovi se, u pravilu, nisu stvarali u Americi, Europa je bila zadužena za čudno i drugačije. Lynchev film Eraserhead ni do današnjih dana nije izgubio na svojoj bizarnosti ni elementu šoka - publika će i dalje osjećati intenzivne emocije koje možda jure direktno iz njihove zabačene podsvijesti (naročito ako su mlađi muškarac pred životnom prekretnicom vezanom uz postajanje roditeljom).
Njegov "Elephant Man" iz 1980. donio mu je širu popularnost, "Dune" iz 1984. spoznaju da treba ostati ono što jest i da mainstream blockbustere ostavi drugima, a "Plavim baršunom" (Blue Velvet) iz 1986. ponovno pomiče granice konvencionalnog i ulazi u sferu koja će utjecati i na Twin Peaks i na gotovo sve drugo što je radio nakon - od savršenog "Mullholand Drivea" iz 2001. do zadnjeg, nemogućeg za pohvatati, "Inland Empirea" iz 2006.
Odrastanje po siromašnim četvrtima Philadelphije ostavilo je traga na Davida Lyncha, moralo je, a on je svoja zapažanja savršeno pretvorio u umjetnička djela. U suštini riječ je o uvijek nesavršenom, intimidirajućem, pa i ružnom, što se krije negdje sasvim blizu naizgled idealne površine.
Ne čudi stoga da je Lynch često za svoje motive uzimao 50-e godine SAD-a. Bilo je to vrijeme koje je uistinu izgledalo "bajkovito" mnogima - dotjerana žena, marljivi muž, pristojna djeca, nasmiješeni pas, novi auto u garaži, bijela idilična ograda, savršeno podšišana travica, susretljivi susjedi i optimizam kojem se ne nazire rok trajanja.
Lynch je rođen 20. siječnja 1946., dakle upravo u tom vremenu. Nije se libio zaviriti ispod te površine, ili je ono od ispod došlo k njemu i bez poziva, a to će kasnije postati njegova centralna tema i inspiracija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
