Zadnja dva desetljeća Kina je sprovela radikalne ekonomske politike koje su joj omogućile gospodarski rast bez presedana. S ekonomskom snagom rastao je i politički utjecaj te je službeni Peking danas postao globalni igrač koji je u stanju uspješno parirati Zapadu u brojnim međunarodnim pitanjima.
Mnogi političari i stručnjaci smatraju da ukoliko Kina ima ambiciju postati velesila, potrebno je da uz tvrdu ojača i svoju meku silu.
Naime, gledano iz perspektive vanjske politike, svaka zemlja utječe na međunarodne odnose oslanjajući se na niz instrumenata. I dok pristup 'tvrde sile' predviđa vojnu snagu, ekonomski utjecaj, investicije i stranu pomoć te diplomaciju kako bi se utjecalo, često pritiscima i agresijom (ne nužno vojnom), na međunarodne aktere, pristup meke sile uključuje ostvarivanje ciljeva putem suradnje s drugim zemljama, nudeći privlačnost temeljenu na određenim vrijednostima, političkoj kulturi, ekonomskoj snazi itd. U kontekstu međunarodnih odnosa, Europska unija je jedan od najboljih primjera meke sile.
SAD s druge strane kombinira oba pristupa. Tvrda sila se manifestira u vojnoj agresiji i ekonomskim pritiscima koje Amerika koristi kako bi progurala svoje interese.
Meka sila se pak očituje u činjenici da je kapitalizam, ne samo kao ekonomski model već i kao način razmišljanja, postao dominantan u većini svijeta. Silikonska dolina u Kaliforniji je također dobar primjer meke sile jedne države koja putem ekonomskih i kulturoloških vrijednosti privlači znanstvenike i poduzetnike iz cijeloga svijeta. Za kraj tu je i Hollywood koji je milijunima ljudi prenio američke vrijednosti i način života.
Postavlja se pitanje sto je Kina učinila po tom pitanju.
Uspješna meka sila bi poboljšala međunarodnu reputaciju i sliku o Kini i privukla druge međunarodne aktere kineskoj kulturi i načina života. Već 2007. godine kineski predsjednik Hu Jintao je izjavio da će "veliko pomlađivanje kineske nacije svakako biti popraćeno prosperitetom kineske kulture". U novije vrijeme, 2014. predsjednik Xi Jinping je komentirao: "Trebamo povećati kinesku moć, dati dobru kinesku narativu i bolje komunicirati kinesku poruku svijetu." Jedan od Xi-ovih vanjskopolitičkih pristupa, "Kineski San", bio je predložen kao svojevrsna korelacija ili alternativa američkom snu. Sve je to dio strategije s kojom vlasti u Pekingu nastoje razviti svoju meku silu i za očekivati je da će se takvi napori intenzivirati u godinama koje dolaze, pogotovo u svjetlu događaja na nedavnom 19. Nacionalnom Kongresu Kineske Komunističke Partije.
Međutim, konsenzus među analitičarima je da, unatoč naporima u razvoju meke snage tijekom posljednjih godina, Kina nije uspjela znatno poboljšati svoju sliku i učiniti je privlačnijom u očima zapadne i globalne javnosti. Po mišljenju mnogih međunarodnih promatrača, privlačnost Kine se nije povećala već se, naprotiv, smanjila. Kao primjer se navodi da kineska pop kultura nije atraktivna ili sveprisutna kao američka pop kultura.
Jedan problem na kojeg neki analitičari upućuju je kontradiktornost između propagande i realnosti. Tu se posebno ističe nedavna smrt Liu Xiaoboa nobelovca i borca za ljudska prava, koji je preminuo u bolnici (mjesec dana prije smrti je pušten iz zatvora zbog lošeg zdravstvenog stanja). Nadalje, mnogi nisu uvjereni da su kineske građevinske (civilne i vojne) aktivnosti u Južnoj Kini i stjecanje strateške infrastrukture u zemljama kao što su Malezija i Šri Lanka "dobronamjerni".
Drugi primjeri uključuju medije, koje Kina koristi (kao i svaka druga sila) kao instrument za promicanje svoje meke moći. Niz utjecajnih medija u posljednjim je godinama došlo u ruke kineskog vlasništva uključujući South China Morning Post u Hong Kongu.
Uz to, potrebno je spomenuti i širenje državnih medija Xinhua i CGTN (nekadašnjeg CCTV) širom svijeta. Svi oni se nalaze na udaru kritike da promiču kinesku propagandu i potiskuju kritičke glasove o Kini.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
