Prije mjesec dana Ujedinjeni Arapski Emirati suočili su se sa štrajkom tisuća radnika zaposlenih u Arabtec Holdingu, emiratskoj građevinskoj tvrtki, ogorčenih neisplatom plaća i nehumanim radnim uvjetima. Većinu radnika čine imigranti iz raznih dijelova Azije, tako da su već po početku štrajka 43 radnika deportirana.
Ovaj potez osudila je organizacija Human Rights Watch, napominjući kako je 'skandalozna činjenica da emiratske vlasti deportiraju radnike koji su se hrabro zauzeli za svoja osnovna prava'. Također napominju kako je ovaj štrajk samo još jedan podsjetnik na nemar vlasti i nedostatak volje da se ispravi ovakav eksploatatorski sistem rada. Sličan slučaj dogodio se i početkom 2011. godine kad su vlasti deportirale 70 radnika imigranata koji su stupili u štrajk zbog neisplate plaće.
Arabtec je predvodnik konzorcija koji je bio zadužen za izgradnju zgrade Burj Khalifa u Dubaiju - najviše zgrade na svijetu. Također, dobili su i ugovor o gradnji Louvre muzeja u Abu Dhabiju, investicije vrijedne 654 milijuna dolara, protiv koje su se pobunili francuski umjetnici upravo zbog eksploatiranja imigranata kao jeftine radne snage.Arabtec pak tvrdi kako je štrajk rezultat akcije nekolicine radnika koji će snositi posljedice za to, te da su problem uspješno riješili u dogovoru s ministarstvom rada, policijom i ostalim službenim tijelima.
Podsjetimo, u UAE ne postoje sindikati, štrajkovi su zabranjeni, a vlada nema utjecaja na određivanje minimalne plaće. Emiratske vlasti su već godinama kritizirane zbog nehumanog tretmana kojim su podvrgnuti milijuni radnika iz inozemstva, a koji je oličenje modernog robovlasništva.
Robovi Dubaija
Velik dio ekonomskog uspjeha zbog kojih su Emirati jedno od najbogatijih svjetskih gospodarstava, leži na leđima ogromnog broja jeftine radne snage. Najveći dio radne snage čine imigranti kojima je to bio pokušaj bijega od siromaštva u vlastitim zemljama, pa se tako među radnom populacijom nalazi oko 1,75 milijuna Indijaca, 1,25 milijuna Pakistanaca, do 2 milijuna radnika iz ostalih dijelova Azije te oko 500 000 Europljana i Afrikanaca. Prosječna mjesečna plaća iznosi jedva 200 dolara koje šalju svojim obiteljima.
Syed Khaled, radnik iz Bangladeša ovako opisuje svoj posao koji radi već 9 godina jer mu vlasti ne odobravaju odlazak iz zemlje: 'Živim s petoricom muškaraca u maloj sobi. Oko 40 ili 50 nas dijeli istu kupaonicu, ispred koje je stoga svako jutro prije posla ogroman red. Tvrtka za koju radimo je okrutna prema nama i zato podupirem ideju štrajka. Ovdje zarađujem oko 102 dolara mjesečno. Kod kuće bih zaradio više, do 200 dolara, no taj posao mi je bio daleko od kuće i nije bio stalan – vjerojatno bih radio mjesec dana, pa dva mjeseca ništa.'
Radnici zaposleni na građevinskim projektima često rade i po 12 sati dnevno, 6 dana u tjednu, u uvjetima ekstremnih vrućina. Kada nisu na poslu, borave u potpunoj izolaciji od sjaja i raskoša blistavih zgrada u čijoj su izgradnji sudjelovali. Kampovi u kojima borave ne zadovoljavaju ni minimalne higijenske uvjete, a sobe u kojima boravi više radnika krcate su jer fizički nisu opremljene za toliki broj ljudi. Sonapur je naziv za jedan takav poznati kompleks identičnih betonskih zgrada u kojima boravi oko 300 000 ljudi.
Ovakvi uvjeti doveli su do velikog broja samoubojstava među radnicima. Tako je samoubojstvo Athiraman Kannana, 32-godišnjeg Indijca koji se bacio sa 147. kata Burj Khalifa nakon što su mu odbili zahtjev za povratkom u domovinu, bilo već 26. registrirano samoubojstvo u prvoj polovici 2011. godine. Godine prije zabilježeno je u prosjeku po jedno samoubojstvo od strane imigrantskih radnika svaka tri dana. 'Athiraman nije usamljen slučaj. Ovdje u kampovima mnogo je nas koji se borimo s istim problemima', izjavio je njegov kolega. Ubrzo nakon Athiramana, ubio se i on, skočivši s vrha zgrade u kojoj je boravio.
Vice tv: "Slaves of Dubai"
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
