Prije mjesec dana Ujedinjeni Arapski Emirati suočili su se sa štrajkom tisuća radnika zaposlenih u Arabtec Holdingu, emiratskoj građevinskoj tvrtki, ogorčenih neisplatom plaća i nehumanim radnim uvjetima. Većinu radnika čine imigranti iz raznih dijelova Azije, tako da su već po početku štrajka 43 radnika deportirana.
Ovaj potez osudila je organizacija Human Rights Watch, napominjući kako je 'skandalozna činjenica da emiratske vlasti deportiraju radnike koji su se hrabro zauzeli za svoja osnovna prava'. Također napominju kako je ovaj štrajk samo još jedan podsjetnik na nemar vlasti i nedostatak volje da se ispravi ovakav eksploatatorski sistem rada. Sličan slučaj dogodio se i početkom 2011. godine kad su vlasti deportirale 70 radnika imigranata koji su stupili u štrajk zbog neisplate plaće.
Arabtec je predvodnik konzorcija koji je bio zadužen za izgradnju zgrade Burj Khalifa u Dubaiju - najviše zgrade na svijetu. Također, dobili su i ugovor o gradnji Louvre muzeja u Abu Dhabiju, investicije vrijedne 654 milijuna dolara, protiv koje su se pobunili francuski umjetnici upravo zbog eksploatiranja imigranata kao jeftine radne snage.Arabtec pak tvrdi kako je štrajk rezultat akcije nekolicine radnika koji će snositi posljedice za to, te da su problem uspješno riješili u dogovoru s ministarstvom rada, policijom i ostalim službenim tijelima.
Podsjetimo, u UAE ne postoje sindikati, štrajkovi su zabranjeni, a vlada nema utjecaja na određivanje minimalne plaće. Emiratske vlasti su već godinama kritizirane zbog nehumanog tretmana kojim su podvrgnuti milijuni radnika iz inozemstva, a koji je oličenje modernog robovlasništva.
Robovi Dubaija
Velik dio ekonomskog uspjeha zbog kojih su Emirati jedno od najbogatijih svjetskih gospodarstava, leži na leđima ogromnog broja jeftine radne snage. Najveći dio radne snage čine imigranti kojima je to bio pokušaj bijega od siromaštva u vlastitim zemljama, pa se tako među radnom populacijom nalazi oko 1,75 milijuna Indijaca, 1,25 milijuna Pakistanaca, do 2 milijuna radnika iz ostalih dijelova Azije te oko 500 000 Europljana i Afrikanaca. Prosječna mjesečna plaća iznosi jedva 200 dolara koje šalju svojim obiteljima.
Syed Khaled, radnik iz Bangladeša ovako opisuje svoj posao koji radi već 9 godina jer mu vlasti ne odobravaju odlazak iz zemlje: 'Živim s petoricom muškaraca u maloj sobi. Oko 40 ili 50 nas dijeli istu kupaonicu, ispred koje je stoga svako jutro prije posla ogroman red. Tvrtka za koju radimo je okrutna prema nama i zato podupirem ideju štrajka. Ovdje zarađujem oko 102 dolara mjesečno. Kod kuće bih zaradio više, do 200 dolara, no taj posao mi je bio daleko od kuće i nije bio stalan – vjerojatno bih radio mjesec dana, pa dva mjeseca ništa.'
Radnici zaposleni na građevinskim projektima često rade i po 12 sati dnevno, 6 dana u tjednu, u uvjetima ekstremnih vrućina. Kada nisu na poslu, borave u potpunoj izolaciji od sjaja i raskoša blistavih zgrada u čijoj su izgradnji sudjelovali. Kampovi u kojima borave ne zadovoljavaju ni minimalne higijenske uvjete, a sobe u kojima boravi više radnika krcate su jer fizički nisu opremljene za toliki broj ljudi. Sonapur je naziv za jedan takav poznati kompleks identičnih betonskih zgrada u kojima boravi oko 300 000 ljudi.
Ovakvi uvjeti doveli su do velikog broja samoubojstava među radnicima. Tako je samoubojstvo Athiraman Kannana, 32-godišnjeg Indijca koji se bacio sa 147. kata Burj Khalifa nakon što su mu odbili zahtjev za povratkom u domovinu, bilo već 26. registrirano samoubojstvo u prvoj polovici 2011. godine. Godine prije zabilježeno je u prosjeku po jedno samoubojstvo od strane imigrantskih radnika svaka tri dana. 'Athiraman nije usamljen slučaj. Ovdje u kampovima mnogo je nas koji se borimo s istim problemima', izjavio je njegov kolega. Ubrzo nakon Athiramana, ubio se i on, skočivši s vrha zgrade u kojoj je boravio.
Vice tv: "Slaves of Dubai"
'Kako bi te navukli, kunu ti se da je Dubai raj – da bi potom došao i otkrio da si stigao u pakao'
Kako uopće radnici u Indiji i Bangladešu i ostalim zemljama dođu do UAE? Sahinal Monir, mladić u kasnim 20-ima godinama opisuje kako u selo najprije dođe agent za zapošljavanje i objasni im kako postoji mjesto gdje mogu zaraditi 600 dolara mjesečno na građevinskim projektima, uz rad od 9 ujutro do 5 sati popodne. Također, obećaje, osigurani su i kvalitetan smještaj i hrana. Sve što treba učiniti jest unaprijed platititi 3 500 dolara za radnu dozvolu – ovi novci će im se povratiti tijekom prvih 6 mjeseci rada. Sahinal je prodao obiteljsku zemlju i uz to se još zadužio kako bi pokrio početne troškove. Svi koji su se odlučili zaposliti u UAE, morali su predati svoje putovnice tvrtki koja ih je zaposlila i dovela ovdje. Sahinal od svog dolaska nije vidio svoju putovnicu.
Po dolasku otkriva kako će po nesnošljivoj vrućini raditi preko 11 sati dnevno – inače, turistima se savjetuje da na takve vrućine po mogućnosti uopće ne izlaze, zbog štetnosti za zdravlje. Također otkriva kako će za taj rad dobivati jednu četvrtinu obećanog iznosa. 'Ukoliko ti se ne sviđa, vrati se kući, rečeno mi je. No, kako da se vratim kući kad nemam putovnicu? E, onda se bolje vrati na posao. Bio sam u panici – moja obitelj doma očekuje novce, uzbuđeni su jer sam napokon uspio', tvrdi Sahinal. No, sada će prvo morati raditi dvije godine samo da pokrije troškove svog dolaska.
U 'svojoj' sobi živi s još 11 muškaraca. Soba smrdi jer je u blizini wc-a, točnije, rupe u zemlji oko koje leti čitav oblak muha. 'Nemamo klimu, a vrućine su neizdržive. Po noći ni ne spavam, samo ležim, znojim se i češem.'
'Posao je najgori na svijetu. Nosimo po 50 kila cigli po ovoj vrućini. Ovakvu vrućinu niste nigdje doživjeli – znojiš se toliko da nekad prođe i po nekoliko dana a da jednostavno nisi otišao na wc. Kao da sva tekućina prođe kroz tvoju kožu van – smrdiš sam sebi, vrti ti se, osjećaš se bolesno, a ne dopuštaju ti da zastaneš. Ovdje nitko ne pokazuje bijes. Jednostavno je zabranjeno. Štrajkove razbijaju fizičkim maltretiranjem.... Nedostaje mi moja domovina, obitelj i zemlja. U Bangladešu barem možeš posaditi hranu. A ovdje, ovdje ništa ne raste. Osim nafte i zgrada.'
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
