Tijekom današnjeg dana SAD i njihovi saveznici predstavili su u Vilniusu, u sklopu NATO summita, nove sigurnosne garancije za Ukrajinu. Po čemu su iste drugačije od trenutačne potpore? Ističe se kako je cilj "dugoročno ojačati obrambene kapacitete" Ukrajine u borbi protiv Rusije, odnosno NATO se ovime obvezuje da će Ukrajinu podupirati koliko god bude trebalo.
No, to je mantra koja je već i ranije ustanovljena. Jedina je razlika u tome, kako se čini, da se NATO ovdje priprema na činjenicu da će ovo biti rat koji će trajati možda i godinama. To sad već pomalo zvuči i kao one ruske tvrdnje da će se Zapad "boriti protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca".
Pitanje je pak što o svemu misli Kijev. Naime, ove novo-deklarirane sigurnosne obveze koje NATO nudi Ukrajini dolaze dan nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručio kako je "apsurdno" što je NATO odbio dati Ukrajinu pozivnicu ili barem vremenski okvir za ulazak u vojni savez.
Ali "vremenski okvir", u neku ruku, Zelenski je i dobio iako mu se isti ne sviđa. Ključne članice NATO-a jasno su poručile da će Ukrajina biti dobrodošla u NATO tek nakon što se rat s Rusijom završi jer sve drugo bio bi početak nuklearnog sukoba. Zašto onda Zelenski nije zadovoljan? Zar je je mislio da će NATO primiti Ukrajinu dok se znatni dijelovi njenog istoka i juga nalaze pod ruskom kontrolom? Ne, toliko nije mogao očekivati, ali možda je mislio da će mu u Vilniusu reći "čim porazite Rusiju, to je to, postajete članica". Ali nije dobio ni to. Umjesto toga rečeno je da Ukrajina i dalje mora provesti određene političke i sigurnosne reforme.
To se ne sviđa Zelenskom jer nije baš nešto s čime bi se doma mogao pohvaliti. Jer ovako ispada da kad bi ukrajinska vojska nekim čudom i uspjela potpuno osloboditi sav teritorij Ukrajine to i dalje ne bi značilo da bi se Ukrajina približila tzv. euro-atlantskim integracijama. Jer u Ukrajini svakako ima onih koji se počinju pomalo osvrtati na ruske tvrdnje da njihovi zapadni saveznici žele prije svega rat protiv Rusije, a da je Ukrajina tu samo tragičan posrednik - bez obzira što je Rusija ta koja je započela rat!
I ta tvrdnja NATO-a danas, da su spremni davati Ukrajini potporu koliko god bude potrebno, ali nisu spremni dati joj ništa više zauzvrat, to također ide u prilog tvrdnji da je NATO-u glavni cilj ratovati protiv Rusije, odnosno maksimalno oslabiti Rusiju. Obrana Ukrajine tu više dolazi kao nusproizvod te želje.
Tu je i posebna deklaracija G7 skupine gdje se ističe kako će Ukrajina od njih dobivati vojnu i financijsku pomoć, obavještajne informacije i sve drugo potrebno za borbu protiv Rusije, a i buduću borbu ako slučajno Rusija ponovno napadne Ukrajinu nakon što se jednog dana ovaj rat završi.
"Naša potpora će trajati dugo u budućnost. To je moćna izjava koja potvrđuje našu predanost Ukrajini", poručio je danas američki predsjednik Joe Biden za vrijeme sastanka s G7 liderima gdje je nazočan bio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
Volodimir Zelenski i Joe Biden, sastanak u Vilniusu, 12. srpnja 2023. (izvor: AP Photo/Susan Walsh/Guliver Image)Opet, ovo su samo prigodne izjave, ali ništa konkretno. Zelenski zna što je jedino konkretno u ovoj priči, a to je Članak 5 povelje NATO saveza, onaj koji kaže da ako je jedna zemlja članica napadnuta to je kao da je automatski napadnut cijeli savez i cijeli savez ima obvezu vojno braniti napadnutu zemlju članice. To je moćna obveza zbog koje se primjerice bivše sovjetske baltičke republike danas osjećaju vrlo sigurno. Možda ih malo brinu neke potencijalne asimetrične prijetnje (Wagner u Bjelorusiji i sl.), ali generalno znaju da im se nikako ne može dogoditi ono što se dogodilo Ukrajini 24. veljače 2022.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
