Sva etablirana europska vlast juri prema ropotarnici povijesti: Slom njemačke koalicije i Macronova laž o suverenoj Europi nagovještaj su procesa koji se više ne može zaustaviti

Američki predsjednički izbori toliko su preoteli medijski fokus da je skoro kao tek sekundarna vijest prošao raspad njemačke vladajuće koalicije. Pobjeda Trumpa u Americi imat će svakako velike posljedice po Europu, ali ovo što se trenutačno događa u Njemačkoj imat će možda još i veće.

Krah vladajuće koalicije poseban je trenutak za Njemačku, zemlju poznatu po stabilnim vladama. To se dogodilo samo dva puta u 75 godina od osnivanja modernog njemačkog državnog entiteta. No, jučerašnji spektakularni razlaz od strane trostruke koalicije kancelara Olafa Scholza bio je očekivan od većine i dočekan s odobravanjem mnogih.

Naime, nedavna nacionalna anketa pokazala je da većina Nijemaca želi kraj ove "semafor" koalicije , nazvane po bojama stranaka koje su je činile - crvenoj za Socijaldemokratsku stranku, žutoj za liberalnu Slobodnu demokratsku stranku i zelenoj za Zeleno stranku. Brojke su zaista fascinantne i potpuno poražavajuće za Scholza - prema istoj nacionalnoj anketi samo 14% ispitanika i dalje ima povjerenja u koaliciju!

Znači Njemačka ide na prijevremene izbore? Tako je. Ali izgleda da će Scholz maksimalno odugovlačiti s time. Oporba ga, jasno, poziva da okonča Vladu što prije, no kako stvari danas stoje do prijevremenih izbora doći će tek u ožujku. Neki će reći da je to brzo, neki da nije, ovisno koga se pita i iz koje perspektive gledamo - iz njemačke interne ili vanjske situacije? Jer njemački interni problemi se gomilaju, a mnogi bi htjeli što bržu promjenu, no tu je i vanjska situacija, činjenica da je Njemačka, nakon SAD, najveći podupiratelj Ukrajine kroz slanje oružja i financijske pomoći.

Za Ukrajinu je ovo bio "tjedan iz pakla" jer mogao bi nagovijestiti gubitak ključnih saveznika s obje strane Atlantika. Ako izgube Sholza od velikih pobornika nastavka rata, barem od EU sila, ostaje im samo Emmanuel Macron, a on je upravo tipični politički akter koji je predodređen za idući veliki pad. Zapravo Macron se jedva održava na vlasti nakon zadnjih izbora kad su morali pribjeći velikim i kompleksnim shemama ne bi li spriječili daljnji uspon Nacionalnog skupa na čelu s Marine le Pen. Pritom je uspio izigrati i ljevičare Jeana Luca Melanchona koji su u nemogućoj situaciji spriječili trijumf desničara samo da bi produžili politički život Macronu i na kraju sami ostali skoro bez ičega.

Macron se pak ponaša kao netko s opako snažnim mandatom iako je svima jasno da to nema veze s političkom stvarnošću. Nakon pobjede Trumpa krenuo je pričati o "biljojedima i mesojedima" tvrdeći na današnjem skupu EU lidera u Budimpešti kako će Europa propasti ako ostane "biljojed" te bi umjesto toga morala hitno postati "svejed".

Potpuno je jasno što se krije iza ovih njegovih dosjetki i tko su prema njegovom mišljenju "mesojedi" koji će, kako tvrdi, "pojesti Europu".

Malo toga u Europi toliko je isprazno i licemjerno kao Macronova zabrinutost za opstanak Starog kontinenta. Pošto je to nešto o čemu slušamo već godinama danas možemo jasno razaznati da u tome nema nikakve supstance. Naime, Macronova zabrinutost se budi, kojeg li čuda, odmah nakon Trumpove izborne pobjede. Tako je bilo i zadnji put kad je dramatično vikao kako je NATO "na samrti" da bi odmah povjerovao u veliko uskrsnuće vojnog saveza čim je Joe Biden osvojio vlast.

Macronova retorika o suverenoj i snažnoj Europi prokazana je kao velika laž, a tamo gdje misli ozbiljno zapravo misli opasno. Njegova je ideja da bi Europa trebala preuzeti štafetu imperijalizma i hegemonije dok se Amerika od toga odmara kroz period izolacionizma kojeg zagovara Trump. To ne bi bila stvarno suverena Europa nego nasilna Europa koja bi žrtvovala svoje resurse, građane i sva svoja dostignuća boreći se na temeljima minulih hladnoratovskih ideja kontra novog koncepta multipolarnosti oko kojeg se okupljaju Rusija, Kina, Indija i brojne druge zemlje svijeta.

Taj isti Macron jednog dana u bližoj ili daljoj budućnosti vrlo rado bi ponovno predao Europu natrag na kontrolu Washingtonu, baš kao što je napravio i odmah nakon Bidenove pobjede 2020.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.