Na izborima 2015. godine premijer Benjamin Netanyahu upotrijebio je taktiku zastrašivanja kako bi motivirao svoje pristaše na izbore. "Desničarska vlada je u opasnosti", tvrdio je. "Arapski birači kreću na glasačka mjesta", rekao je na dan izbora. Na izborima 2019. godine, Netanyahu i Likud pokušali su uplašiti arapske birače naizgled kriminalnim planom postavljanja 1.300 skrivenih kamera na biračkim mjestima u arapskim područjima kako bi ih odvratili od prakticiranja osnovnog građanskog prava - glasovanja. Mnogi Arapi stoga nisu krenuli na birališta. Neki aktivisti arapskih stranaka zahtijevaju novo glasovanje u arapskim zajednicama, tvrdeći kako im je njihovo zastrašivanje kamerama oduzelo njihove glasove. Drugi pak tvrde da je zavjera otkrivena na početku izbornog dana, pa je upitno je li izvještavanje o postojanju kamera imalo utjecaja na odaziv. Jedna stvar je, međutim, jasna: otvoreno kazivanje vjerskih cionističkih aktivista dokazuje koliko je poticanje straha od premijera prema arapskim građanima, koje se ne provodi tajno ili javno, postalo utjecajno i sveprisutno. Sada se može vidjeti točno ono što Arapi svakodnevno doživljavaju u Državi Izrael, i što se može očekivati u nadolazećim godinama.
Stranka Likud predvođena premijerom Benjaminom Netanyahuom pobijedila je na prijevremenim izborima 2019. za izraelski parlament Knesset. Rezultati potencijalnih koalicijskih partnera omogućit će premijeru da zadrži sadašnju vladu sa sličnim sastavom. Također jača Netanyahua, koji se sučeljava s optužbama za korupciju, ali može zahtijevati značajne političke ustupke kako bi ostao na vlasti.
Likud je dobio većinu glasova, što mu jamči 35 mjesta. To je malo nadmašilo oporbeni centar desnog bloka "Plavo i bijelo" (na čelu s Benjaminom Gantzom i Yairom Lapidom), koji je postigao isti broj mjesta. Vjerske stranke Judaizam i Shas Ujedinjena Tora imale su dobre rezultate, osvojivši ukupno oko 16 mjesta. Isto tako su izborni prag prešli prethodni članovi Likudove koalicije Yisrael Beiteinu i Kulanu, kao i Ujedinjena desnica, koji predstavlja doseljenike i ekstremnu desnicu. Rezultat izraelske ljevice bio je slab i arapske stranke također su izgubile neka mjesta.
Najbolji rezultati Likuda od 2003. godine ojačavaju Netanyahua kao lidera stranke, a izborni uspjeh desnog krila omogućuje mu da ostane premijer - peti put. Većina stranaka iz sadašnje koalicije preporučuje njegovu kandidaturu (u skladu s ustavnim zakonom) za predsjednika. Obnovljeni mandat jača Netanyahua jer se suočava s naprednim postupcima vezanim za optužbe za korupciju. Zadržavanje desničarske koalicije Netanyahuu daje najbolje šanse da zadrži vlast, čak i ako postoji formalna optužnica. Neki budući partneri (npr. vjerske stranke), na temelju svojih prethodnih izjava, mogu se suzdržati od pokušaja potkopavanja premijera do konačne sudske presude, što je dugoročna perspektiva. Istodobno, oni će koristiti Netanyahuove poteškoće da povećaju svoje zahtjeve u prioritetnim područjima, kao što su pregovori o ministarskim resorima.
Kada su napetosti duž granice s Pojasom Gaze eskalirale početkom ožujka, vodstvo Plavo-bijele stranke otputovalo je u grad Ašdod na jugu kako bi poduprlo njegovu potporu za smjenu vladajuće stranke s vlasti. Videozapisi s te kampanje pokazali su predsjednika stranke general-potpukovnika Benny Gantza, zajedno s još dvoje kolega, general pukovnikom Moshe Ya'alona i general-potpukovnikom Gabi Ashkenazija, koje su toplo su dočekali lokalni stanovnici. Bez obzira na toplu dobrodošlicu, posjet očito nije uvjerio stanovnike Ašdoda da glasaju za stranku Plavo i bijelo, kao i u brojnim drugim gradovima. Vladajuća stranka Likud ostala je dominantna politička snaga u lučkom gradu, osvojivši gotovo 34 posto glasova. Samo 16 posto je otišlo za Plavo i bijelo. Rezultati u svim udaljenim područjima u južnom i sjevernom dijelu zemlje bili su slični, a Likud je znatno nadmašio svog novog suparnika.
Gotovo polovica (49 posto) stanovnika sjevernog pograničnog grada Kiryat Shmona, na primjer, glasovala je za Likud i samo 11 posto glasova otišlo je Gantzu i njegovim generalima. Čak i neugodan događaj u listopadu 2018. godine tijekom kojeg je premijer Benjamin Netanyahu uvrijedio žitelja Kiryat Shmone koji mu se požalio zbog loših zdravstvenih usluga u gradu nije pogodio popularnost njegove stranke Likud. Netanyahu je također uzeo 55 posto glasova u istočnom gradu Beit She'an, s tim da su Gantz i njegovi jedva dobili 5,2 posto. Likud je osvojio pobjedu u južnom graničnom gradu Sderot, kojeg su godinama gađali raketama Qassam iz Gaze, s oko 43 posto glasova. Isti se obrazac pojavio opetovano: Stanovnici manjih i udaljenih gradova, od kojih su mnogi godinama trpjeli posljedice odmazde Hamasa zbog izraelske politike prema Gazi i koji su se žalili da ih je vlada napustila, ponovno su vjerovali u Netanyahua i Likud. Na prosperitetnijim, centralno lociranim područjima, Plavo i Bijelo su preuzeli prvo mjesto, pružajući zrcalni odraz rezultata u ostatku zemlje. U Tel Avivu su, primjerice, Plavi i bijeli osvojili su 45 posto glasova, ostavljajući Likud daleko iza sebe sa 19 posto. Preko 55 posto birača u gradu Ramat Hasharonu u predgrađu grada Tel Aviva podržalo je Plavo i bijelo, u usporedbi s 17 posto Likudu. Gotovo polovica (48 posto) birača u susjednom gradu Herzliyi glasovali su za generale, a samo 23 posto za veterana Likuda. U obližnjem gradu Hod Hasharon, koji je također dio područja podzemne željeznice u Tel Avivu, 53 posto glasovalo je za Plavo i bijelo i samo oko 20 posto za Likud.
Ovaj obrazac glasanja nije nov. Rezultati ne odražavaju ništa više od tradicionalne potpore koju je Likud uživao desetljećima na geografskoj periferiji. Vodstvo stranke Plavo i bijelo očekivali su da će neki glasači Likuda dati glas njima. Ishod nije bio ni blizu tom scenariju. Likud je postigao nevjerojatnu pobjedu, zbog dugogodišnjih Netanyahuovih bliskih veza s njegovim izbornim tijelom. Ne samo da kaznene istrage i moguće optužnice, u očekivanju saslušanja na temelju optužbi za korupciju, nisu povrijedile Netanyahua, one su pojačale potporu koju je uživao otkako je prvi put ušao u politiku krajem 1980-ih i kandidirao se za listu Likuda za Knesset nakon što je služio kao izraelski veleposlanik u Ujedinjenim narodima.
Netanyahuova vlada će nastaviti svoju trenutnu političku liniju. To uključuje pokušaje da se ograniče ovlasti Vrhovnog suda, da se smanje troškovi života u Izraelu, ili da se privilegira položaj židovske većine u odnosu na većinom arapsku manjinu. Donošenje zakona kojim se vojna služba provodi u ultra-ortodoksnom stanovništvu može izazvati sporove unutar koalicije, a nedostatak kompromisa po tom pitanju bio je službeni izgovor za skraćivanje prethodnog mandata. Netanyahu, međutim, poriče te namjere i može inicirati zakonodavstvo kako bi poboljšao svoju pravnu situaciju, uključujući zakon koji osigurava imunitet sadašnjem premijeru. Takav potez ocjenjuje se vrlo kontroverznim, osobito ako je retroaktivan, i možda neće naići na podršku među svim koalicijskim partnerima.
U vanjskoj politici očekuje se da će Izrael zadržati kontinuitet. Ministarstvo vanjskih poslova najvjerojatnije će zadržati u koalicijskim pregovorima Likud. Intenzivirat će se diplomatski napori za uspostavu stranih diplomatskih misija u Jeruzalemu i priznanje izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni. Sastav nove koalicije, posebno sudjelovanje radikalnih stranaka, učvrstit će izraelsku poziciju tijekom reaktivacije mirovnog procesa, kojeg provodi američka administracija (najavljena za postizborno razdoblje u Izraelu). Ostaje pitanje hoće li Netanyahu, zbog pritiska njegove koalicije, doista provesti izjave iz kampanje glede pripajanja židovskih naselja na Zapadnoj obali Izraelu. Takav potez značio bi slom u odnosima s Palestincima i rezultirao otvorenim sukobom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
