Sredinom lipnja ove godine objavili smo tekst pod naslovom "Vojno-industrijski kompleks stvorio je najopasnijeg čovjeka na svijetu: Trump mora srušiti Boltona prije nego bude prekasno" - srećom, još nije prekasno, a opasnost zvana John Bolton eliminirana je: američki predsjednik Donald Trump danas je potvrdio kako je dao ostavku (Bolton pak tvrdi kako ju je on sam dao) svom savjetniku za nacionalnu sigurnost te je pritom također istaknuo (što je poprilično bitno) kako se "intenzivno nije slagao" s njegovim prijedlozima.
Prije nego proanaliziramo što ovaj potez znači, zašto je donijet i kako će se odraziti na američku vanjsku politiku, potrebno je u nekoliko riječi podsjetiti tko je zapravo John Bolton. Riječ je o čovjeku koji je doslovno cijelu svoju političku karijeru - a to je vrlo dugačka karijera - podredio promoviranju stranih ratova, američkih agresija. Podržavao je još i Rat u Vijetnamu (ali je lukavo izbjegao sudjelovati u istom!), kao i sve druge američke ratove, invazije i vojne intervencije. Taj isti Bolton 2002. održao je notorni govor o "dodatnoj osovini zla" te je poručio kako se SAD mora obračunati s "još tri odmetnuta režima": Kubom, Libijom i Sirijom (George W. Bush već je odredio tri: Iran, Irak i Sjevernu Koreju).
Snažno je podupirao invaziju Iraka, a kasnije je bio i američki UN ambasador za vrijeme Busheve administracije. Podjednako žestoko podupirao je i "smjene režima" u Libiji i Siriji, hvaleći Obaminu agresiju na Libiju 2011. godine.
Zagovarao je jačanje pritiska na Rusiju i Kinu, glavni je arhitekt razbijanja INF sporazuma s Rusijom. Gotovo da nema zemlje protiv koje Bolton nije promovirao pritisak (prema saveznicima), agresiju (prema neprijateljima) ili sankcije (prema rivalima) - jedina zemlja koju Bolton nikada nije kritizirao je Izrael. Tipično je za jednog američkog vanjskopolitičkog "jastreba", a u tom jatu Bolton je bio najradikalniji, čak i više od pokojnog Johna McCaina koji bi, tu i tamo, ne baš često, imao pokoji trezveni trenutak (primjerice, zagovarao je normalizaciju odnosa s Kubom čak još dok je pokojni Fidel Castro bio na vlasti).
Nabrajati sve Boltonove grijehe bi potrajalo, spomenimo samo u kojem kontekstu se nalazila njegova najveća opasnost - riječ je o čovjeku koji je godinama, desetljećima, zagovarao američki rat protiv Irana i nasilno rušenje tamošnje vlasti. Znamo jako dobro kakvo je ovo bilo ljeto u Perzijskom zaljevu - u jednom trenutku čak smo došli na sam rub rata (kada je Iran srušio jedan američki dron). Trump tvrdi kako se "intenzivno nije slagao s Boltonovim prijedlozima" - bilo bi zanimljivo čuti koji su to prijedlozi bili (a poznavajući Trumpovu brbljavost, možda ih i otkrije), no nije teško pogoditi, a niti zamisliti scenu u kojoj Bolton "šapće" na uho predsjedniku: "Napadnimo sad, napadnimo sad".
Ako se vratimo četiri godine unatrag, u vrijeme kada su mnogi bili poprilično entuzijastični zbog pojave Trumpa na sceni, ne zbog njegove persone već zbog onog što je tada promovirao - kraj ratova, povlačenje američke vojske sa stranih ratišta, normalizaciju odnosa sa zemljama kao što je Rusija - već tada počele su kružiti informacije da opasni jastreb "oblijeće" Trumpa, već tada (prije predsjedničkih izbora u studenom 2016. godine) se provlačilo ime Johna Boltona kao čovjeka koji bi mogao "upasti" na neku jako važnu poziciju u novoj administraciji. Kao da ga je netko cijelo vrijeme njihao nad Trumpom dajući mu do znanja da ako zaista postane predsjednik, "sistem", "duboka država", "vojno-industrijski kompleks", ili kako god želimo nazivati američke dirigente iza kulisa, morat će uzeti "njihovog čovjeka".
Prva naznaka Trumpovog otpora bio je otpor prema uzimanju Boltona kojeg mu se već tada nudilo. Umjesto toga Trump je za svog savjetnika za nacionalnu sigurnost uzeo Michaela Flynna - onog Michaela Flynna koji se družio s Putinom po večerama i promovirao američko-rusku suradnju! Sjećamo se tog vremena kao perioda najžešćih napada na Trumpa iz "sveg (medijskog) oružja", izlazio je članak za člankom, kolumna za kolumnom, knjiga za knjigom... sve je vrištalo o "Putinovom čovjeku u Bijeloj kući", teoriji zavjere o ruskom dovođenju Trumpa na vlast. Tek kada je Flynn otišao, a na njegovo mjesto došao H.R. McMaster, pritisak na Trumpa je malo popustio, ali McMaster je bio samo prijelazna faza, put prema Boltonu koji dolazi na njegovo mjesto 9. travnja 2018.
Čim je stigao Bolton, osjetilo se. Normalizacija odnosa između SAD-a i Kube, koju je započeo Barack Obama, brzo se vratila na antagonizam, ponovno uvođenje sankcija i prijetnje. Stalna napetost s Venezuelom podignuta je na potpuno novu razinu, a početkom ove godine SAD je pokušao putem posrednika provesti smjenu režima u Caracasu gurajući snažno samoproglašenog "predsjednika" Juana Guaida - u cijeloj ovoj "raboti" Bolton ponovno vodi glavnu riječ (a Trump se vrlo rijetko uopće očitava). Kasnije tijekom prošle godine Trump je poručio kako želi povući u potpunosti vojsku iz Sirije, ističući kako je ISIL poražen i kako je američka misija tamo završena - uskoro Trump "mijenja odluku", gotovo sigurno na Boltonov pritisak.
Trumpov pokušaj normalizacije odnosa s Rusijom je zakočen. Trumpov pokušaj normalizacije odnosa sa Sjevernom Korejom je opstruiran. U svim ovim pričama moglo bi se uskoro pokazati da je glavna kočnica bio upravo John Bolton (ne i u Trumpovom trgovinskom ratu s Kinom - to je čisti "Trumpizam").
Naravno, kada govorimo o američkoj politici i značajnim smjenama u vrhu vlasti, uvijek je potreban oprez. Svi su slavili odlazak Georgea W. Busha i dolazak Baracka Obame pa je ovaj svejedno pokrenuo nekoliko intervencija od kojih je najgora svakako bila ona u Libiji 2011.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
