Zbog mogućeg i najavljenog povlačenja SAD-a iz Pariškog dogovora oko klimatskih promjena, kineski stručnjaci smatraju da će Kina i Europska unija biti novi predvodnici borbe protiv tih nedaća. Kina i EU su zajednički dali izjavu o klimatskim promjenama u Bruxellesu, gdje se kineski premijer Li Keqiang susreo s čelnicima Unije u trodnevnom posjetu Europi. Ova izjava je prva takve vrste između Kine i EU, a uključuje zajednički stav u smanjivanju korištenja fosilnih goriva, razvoj zelene tehnologije i pomoć u sakupljanju sto milijardi dolara do 2020. za pomoć siromašnijim zemljama koje bi trebale smanjivati emisije ugljikovodičnih plinova.
I dalje jedan od najgorih zagađivača okoliša na svijetu, Kina je ipak spoznala da se putem čiste energije može približiti Europi. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova je potvrdilo da će Kina postrožiti svoje mjere u borbi protiv klimatskih promjena, bez obzira što će učiniti druge države, što se najviše tiče SAD-a. Kina će također u tom segmentu ojačati komunikacije i suradnju s EU. Sa svojim stabilnim političkim pa i gospodarskim okruženjem i odlučnošću Komunističke partije Kine u smanjivanju emisija, od Kine se očekuje više proaktivna uloga u zaustavljanju nepogodnih promjena, a osobito nakon što se Amerikanci povuku iz te priče. U siječnju je Kina javno izdala sveobuhvatni plan o smanjivanju emisija od 2016. do 2020., a mjere uključuju smanjivanje konzumacije ugljena, kontrola konzumacije energije i pojačana kontrola emisija štetnih plinova.
Nakon nekoliko pokušaja kineskog približavanja Europi, konačno je pronađen dobar recept – borba protiv klimatskih promjena. Mogućnost takvog zbližavanja stigla je nakon što je američki predsjednik Donald Trump počeo provoditi svoja predizborna obećanja o protekcionizmu, rušenju transpacifičkih i transatlantskih gospodarskih veza, 'America first' ideja itd. Kina je to iskoristila, stvorila krilaticu 'World first' te se pokušava prikazati predvodnikom slobodne trgovine i otvorenosti. Kako jenjava transatlantska suradnja, tako Peking želi ispuniti prazni prostor. Kako to izgleda moglo se vidjeti u Davosu gdje je kineski predsjednik Xi Jinping bio glavni podupiratelj globalizacije. U Europi su već pomalo zasićeni stalnim kineskim suficitom u EU-kineskoj trgovini, a Kina je već postala drugim najvećim trgovačkim partnerom i prijeti da će preuzeti prvo mjesto od Amerikanaca. S druge strane, europski blok je najveći trgovački partner Pekingu.
Kina u Europi vidi kraj svog modernog Puta svile, kopnene infrastrukturne mreže koja pokriva kineske zapadne provincije, srednjoazijske zemlje, Bliski istok, Rusiju i Crnomorje. Zapravo, inicijativa Tri mora, koja okuplja Baltik, Jadran i Crno more, ima veliku potporu kineske financijske i bankarske mašinerije, dok su se Amerikanci povukli iz takvih shema. Hrvatska predsjednica i njezini poljski i rumunjski kolege tako su postali prvim pokusom većih kinesko-europskih inicijativa, a nedavni slabo zabilježen posjet kineske delegacije Luci Rijeka sa sobom je donijela i planove o rekonstruiranju Rijeke kao jedne od najvažnijih luka u tzv. Pomorskom putu svile. Prošle godine je Kina uložila u zemlje članice EU 35 milijardi eura, što je 77 posto više nego 2015.
Najnovija kineska turneja po Europi nije započela u Bruxellesu, već u Berlinu. Ne radi se ovdje o geografski bližoj europskoj prijestolnici, već o posjetu središtu prave europske moći. Kina i Njemačka sada vode mnogobrojne zajedničke rasprave u međunarodnim institucijama (osim onih debata koje se tiču same Kine, kao što je situacija u Južnom kineskom moru), pa sve do unilateralnih akcija u kojima se vidi da Peking i Berlin imaju sve sličniji stav prema Americi i Trumpu, barem kada se radi o trgovačkoj ravnoteži ili valutnim ratovima. I dok se Kinezi mogu složiti s Rusima da se NATO valja oslabiti i podijeliti, Kinezi smatraju da se europska integracija mora ojačati i poticati, graditi do razine da Europa postane samosvojna multipolarna sila koja bi onda bila suprotstavljena Americi.
Zbog toga su Kinezi bili vrlo neskloni Brexitu, osobito jer su u londonskim krugovima bili zadovoljni otvorenošću trgovini i financijskom poslovanju Citya, ali u tome donekle griješe jer će London uvijek biti sklon transatlantskim i anglosaksonskim vezama. Bez Londona, EU bi doista mogla osamostaliti svoje djelovanje u svijetu, pod uvjetom da stekne dovoljno gospodarske i financijske snage u cjelini. Ako uspije u toj makijavelističkoj maestralnosti, Europa bi mogla postati multipolarnom silom, pa je stoga premijer Li Keqiang i rekao u nekoliko navrata da Kina podupire europsku integraciju i očekuje da će EU ostati nepodijeljena, stabilna i uspješna. Nije dugo trebalo da Kinezi svoj fokus presele iz Londona u Berlin, odnosno u Frankfurt gdje se nalazi središte eurozone.
Utopija da bi EU, sa svojim golemim poteškoćama neusklađenog rasta, prekobrojnih migracija, Brexita i drugih exita, terorizmom i nesposobnim rješavanjem problema bliskog susjedstva mogla biti ozbiljan geopolitički igrač je ipak dobro poznata u Pekingu i malo tko doista očekuje da bi mogao nastati kinesko-europski blok kao protuteža američkom utjecaju u svijetu. Sve što Peking sada očekuje jest zaustavljanje američkog vodstva u globalnoj trgovini i zaustavljanje europske zabrinutosti i samopropitivanja, barem do razine da ne postane problem većih razmjera.
Europi je Kina zasigurno privlačna. Sve veća gospodarska moć i produktivno upravljanje daju Kini povijesnu mogućnost da postane jednim od glavnih igrača u modernim međunarodnim odnosima. Zbog toga bi se u Bruxellesu mogla stvoriti zainteresiranost za aktivnim uključivanjem Kine u pitanja svjetske sigurnosti. Kinesko stalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a daje mogućnost da se prikaže u svijetu kao odgovorna sila, posebno u onim zemljama Afrike i Bliskog istoka s kojima zapadne države imaju napete odnose. Dobri odnosi npr sa Sudanom ili Iranom daju Pekingu mogućnost medijacije i smirivanja stanja. Kina je već to jednom dokazala pomaganjem UN-u u slanju mirovnih snaga u Darfur nakon udara sudanske vlade na manjinske skupine u toj pokrajini.
Zbog tih iskustava, Kina je počela širiti i svoje međunarodne vojne aktivnosti u mirovnim misijama po Africi, istočnoj Europi, Indokini, Bliskom istoku. Kako Kina jača kao velika sila, a kineske kompanije povećavaju svoja ulaganja u zemljama unutar Puta svile, Peking će povećati svoju ulogu u mirovnim operacijama kako bi osigurao mir i stabilnost u tim područjima. Stabilnost glavnih komunikacijskih puteva od Dalekog istoka do Bliskog istoka, Afrike i Europe dati će kineskoj vladi mogućnost aktualiziranja cjelokupnog projekta koji je dobio svoju velebnu početnicu u Pekingu u svibnju ove godine. Nakon što je Kina po prvi puta poslala svoj bataljun u UN-ovu misiju u Južnom Sudanu 2014, čime se promijenila tradicionalna pozicija kineske vlade oko sudjelovanja vojnika u operacijama izvan države, za Kinu nema povratka na staro.
S druge strane, Europa je također zainteresirana u jačanju kineske uloge, u slanju više trupa u UN-ove mirovne operacije zbog kvalitete i kvantitete kineskih vojnika. I UN je nekoliko puta posebno cijenio kineske mirovnjake za profesionalan rad tijekom mirovnih operacija. Ovdje Kina pokazuje velike razine suradnje s europskim zemljama, a otvorila je i nekoliko centara za obučavanje kako bi se poboljšale vještine kineskih, ali i stranih mirovnih snaga. I dok zapadne snage smanjuju broj svojih vojnika u takvim misijama, Kina može preuzeti snažnu inicijativu i ispuniti prazni prostor, što će pomoći Pekingu u održavanju stabilnosti u afričkim i bliskoistočnim zemljama u kojima Kina ima gospodarski interes. Ujedno će kineska vojska dobiti veće iskustvo i održati taktičku učinkovitost. A ako netko u Europi nije razmišljao o učenju kineskog jezika, sada je najbolje vrijeme da svladaju mandarinski.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
