"Tajno oružje" u izbornoj godini: Taylor Swift fenomen i kako će isti utjecati na američku političku budućnost

Bez obzira kakvu glazbu voljeli, neke trendove jednostavno je nemoguće zaobići jer su toliko glomazni. Apsolutno najveća zvijezda današnjice je bez dvojbe američka 34-godišnja pjevačica Taylor Swift. Brojke govore za sebe - ova glazbenica, koja se inicijalno proslavila više country stilom, a kasnije visoko produciranim popom, iza sebe ima preko 270 milijuna prodanih albuma. Time se svrstala u redove najuspješnijih glazbenika svih vremena. To je negdje u rangu Elvisa Presleya, možda i Beatlesa (baš precizne brojke glede prodanih albuma nije baš jednostavno sastaviti, ali okvirno gledajući nema prevelike razlike između nje i najvećih zvijezda glazbe uopće).

Ali Taylor je još uvijek zvijezda u usponu koje potencijalno stigne toliko nadmašiti sve druge da bi mogla, barem što se brojki tiče, postati zaista najuspješnija glazbenica svih vremena. Već sad dominira u jednom vrlo važnom području, koncertnim turnejama. Njena aktualna turneja "The Eras Tour", koja je započela u ožujku prošle godine i nastavit će se sve do prosinca ove godine, oborila je apsolutno sve rekorde. Njezina turneja prva je koja je (i to samo do sad) zaradila preko 1 milijardu USD.

Do karata za njene koncerte jako je teško doći. Obožavatelji nerijetko plaćaju i tisuće dolara kako bi vidjeli Taylor uživo.

Sve ovo spominjemo s vrlo jasnim ciljem - bitno je shvatiti količinu utjecaja koji posjeduje Taylor Swift, jer govorimo o fenomenu jedne sasvim nove magnitude. Kroz svaku sezonu ili dvije viđamo zvijezde koje dođu i prođu, mijenjaju se kao na tekućoj traci i bivaju relativno brzo zaboravljene. Taylor Swift je ipak jedna posebnija kategorija. Na sceni je već poprilično, 20 godina. Jasno, na samom početku nije bila ni približno popularna kao danas, ali očito ima ono nešto što bi se u i u političkom i u poslovnom svijetu moglo nazvati "staying power" (u slobodnom prijevodu: kapacitet da ostane relevantna kroz godine).

Koja je njezina "tajna"? Koji je njezin "faktor X" da je uspjela postići sve ovo dok druge zvijezde, očito također talentirane, nisu u stanju doći niti blizu njenog statusa? Izazov je dati objektivne razloge jer glazbeni ukus sam po sebi je vrlo subjektivan. Glazba koju stvara Swift je vrlo komercijalnog zvuka i nešto što bi se jako teško našlo na mojoj playlisti. Čak i ako govorimo o "popularnim" glazbenicima koji se probijaju prema vrhovima top-ljestvica i sredinama, osobno smatram da u toj nekoj široj kategoriji glazbenice koje same stvaraju svoje pjesme, bilo da same pišu tekst ili i glazbu, jer Taylor u principu radi oboje, odnosno kanatautorica je (iako samu produkciju u "slojevima" rade vrhunski producenti po narudžbi), daleko zanimljivije - opet, u osobnoj preferenci - su mi jedna Lana Del Ray, pa čak i mlada Billie Eilish, a veliko iznenađenje je i Miley Cyrus koja ostavlja bez daha kad joj se da priliku da se pokaže u svojem rock izdanju (njene dvije obrade, "Heart of Glass" i "Zombie" svakako vrijedi poslušati).

Kad je u jesen 2022. izašao album "Midnights" Taylor Swift oko istog se podigla tolika velika medijska prašina da ga je vrijedilo poslušati barem iz kurioziteta. Bez ikakve agende slušao sam ga nekoliko dana, skoro pa po nekoj želji da mi se svidi, odnosno da pokušam dešifrirati što je to točno što je u stanju očarati milijune ljudi diljem svijeta do te mjere da se Taylor Swift tretira kao izuzeće od ostatka glazbene konkurencije, kao nedodirljivu ikonu. Jer to je recimo kao da vam ne leže Beatlesi, ali cijeli život slušate o tome da je to možda i najveći i najvažniji bend koji je ikad postojao, jednostavno znatiželja će vas odvući da im date šansu. Možda je to neka podsvjesna psihološka žudnja, potreba da "pripadamo", da budemo u stanju shvatiti što je to drugima toliko privlačno i da bi samim time, vjerojatno, trebalo biti i nama. Dakako, uz napomenu "podsvjesna" žudnja jer svjesna ljepota je možda i najveća upravo u užicima mimo glavne struje, bilo da je riječ o glazbi ili bilo kojem drugom umjetničkom izričaju.

Pritom isto valja reći kako se posve solidariziram s njenom borbom za prava nad njenim autorskim pjesmama. Kao i brojni drugi glazbenici i ona je prošla kroz jako težak period gdje su joj diskografske kuće pokušale uzeti sav njen kreativni proizvod. Tome je kasnije doskočila na način da je odlučila iznova snimiti sve svoje ranije albume što se pak, pošto ima toliku vojsku fanova, pokazalo i kao financijski vrlo unosan potez.

No, i nakon nekoliko dana slušanja njenog albuma "Midnights" Taylor mi jednostavno nije "sjedala". Kroz skoro svaku pjesmu proteže se dojam da je to narativ jedne tinejdžerice (iako Taylor ima 34) koja sjedi u svojoj sobi i na gitari sklada pjesme o svojim dojmovima, životu, ljubavima, nadanjima... U isto vrijeme doima se da je potrebno vjerojatno i biti takva tinejdžerica, ili što bliže njoj, da bi se u takvoj glazbi istinski uživalo.

Znači li to da su tekstovi prejednostavni i "obični"? Ne nužno, iako tu nema ni neke dubine. Njeni fanovi se oko toga nikako ne bi složili i vatreno je brane po mrežama, ali to je možda više pokazatelj njihovog relativno uskog poznavanja glazbe. Dobro, možda netko u isto vrijeme obožava i Boba Dylana, Nicka Cavea i Taylor Swift, ali ne tako često.

I ne, ne može se reći da je problem u jednostavnim tekstovima (koji ni nisu tako jednostavni kod nje), jer što bismo onda mogli reći za rane uspješnice spomenutih Beatlesa poput "Love Me Do" ili "I Wanna Hold Your Hand"?

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.