Taoizam i Wu Wei: Drevna kineska filozofija naučit će nas da poput rijeke plovimo pored svih problema, anksioznosti i izazova, da s lakoćom i bez napora pronalazimo put u potpunom skladu s prirodom čak i uz svu našu modernu tehnologiju

Može biti veliki kuriozitet, može biti potraga za "smislom", ali ono što danas u modernom svijetu možda i najviše dovodi pojedinca do toga da odjednom želi istraživati filozofiju, stara znanja i mudra učenja je njegova ili njezina ogromna želja i potreba da sa svojih leđa ukloni gomilajuću patnju, stres i pojačani prodor anksioznosti. Jer uz sve moderne metode, manje ili više uspješne, mnogi nekako instinktivno osjećaju da rješenja ne moraju nužno biti beskonačno komplicirana, da je možda osnovni problem samo u našem načinu razmišljanja, odnosno da je spas "tu negdje", blizu, ali ga jednostavno ne možemo spoznati isključivo preslagivanjem vlastitih misli.

Točno je da modernog čovjeka more brojne brige. Kao da stalno dolaze nove, a stare nisu riješene. Često nam malo znače pompozne tvrdnje ekonomista i statističara koji nas uporno uvjeravaju da "živimo bolje no ikad". Svjesni smo svih životnih olakšica, činjenice da na raspolaganju imamo životni vijek o kakvom su naši preci prije sto ili više godina mogli samo sanjati, ali cinično je i vrlo pogrešno tvrditi da zato moderan čovjek "mora" biti sretan. Svaka osoba dosta dobro zna što je čini nezadovoljnom, koji su glavni razlozi zbog kojih loše spava po noći (ili sate provodi gledajući u mrak u nemogućnosti da odagna katastrofiziranje).

Ali svi oni kojima je patnja upalila alarm i potakla potrebu za izlazom iz tog naizgled bezizlaznog stanja na jako su dobrom putu. Filozofija može i bila je izlaz tisućama godina, ali potrebno joj je otvoriti vrata, naročito danas kad u svijetu imamo dramatičan porast "permanentnog rješenja za privremene probleme" (suicid).

No, filozofija je poput švedskog stola, a mi smo svi u svojoj osnovi toliko različiti. Nekome će pod ruku doći Friedrich Nietzsche i u njegovim idejama će spoznati ogromnu moć i snagu. Druga osoba će se dohvatiti iste knjige i pasti u duboku depresiju čitajući ovog giganta dok drsko objavljuje: "Bog je mrtav. Bog ostaje mrtav. A mi smo ga ubili".

Malo toga može biti tako lijepo poput učenja o najvećim misliocima ljudske vrste, to je kao da učimo i o vlastitom beskonačnom mentalnom potencijalu, no svakako valja reći da nije svaka filozofija za svakoga. Sve je dobro znati, svako znanje nas obogaćuje, ali to nipošto ne znači, jasno, da se sa svakim znanjem trebamo poistovjećivati.

Rekavši to, ono o kojem ćemo danas govoriti itekako u brojnim aspektima vrijedi prigrliti. Jer kada govorimo o patnji samog postojanja, našoj muci s neostvarenim ciljevima, našim osjećajima da se stvari ne odvijaju ni po planu ni dobro po nas, teško je, skoro pa nemoguće, pronaći filozofiju koja na tako lak i graciozan način odnosi naše brige ako joj damo šansu. Dobrodošli u taoizam.

Za početak jedna mala pretpostavka. Ako vas je ikad za života put odveo prema istraživanju istočnjačkih filozofija, religija i učenja, velika je šansa da ste prvo "nabasali" na najveću, budizam. Možda vam se i svidio, pogotovo kad ste shvatili da budizam zapravo i nije religija, naročito ne u onom smislu kako mi na Zapadu poimamo religiju. Kako i ne bi - to je jedna od najljepših priča ikad ispričanih. Mladi princ Siddhartha Gautama otkrio je jedan dan da svijet uopće nije onakav kakav je njemu izgledao s dvorske palače. Ludo se iscrpio u traganju za istinom i učenjem koje bi mu pomoglo da se nosi s patnjom koja je svuda oko nas. Probao je sve... gladovati, iscrpljivati svoje tijelo i um, pričati s najvećim učenjacima svog doba, da bi na kraju nakon godina traganja iznemogao zaspao pod smokvom te se probudio kao istinski "probuđen", prosvjetljen, odnosno kao "Buda", shvativši da cilj nije ni gladovanje ni prejedanje, ni velika sreća ni velika nesreća, ni potpuna neimaština ni veliko bogatstvo - cilj je "sredina", umjerenost u svemu.

Prvi kontakt s osnovnim učenjima budizma zasigurno vas je fascinirao. Ali budist nije baš posve zadovoljan samo s tim otkrićem... on stremi za uzvišenijim, želi ići dalje, prema još većoj spoznaji, još većem prosvjetljenju, skroz do ultimativnog stanja koje naziva nirvana.

I dalje to sve zvuči fascinantno, ali... možda i malo previše za "preuzeti" odjednom? Jer vi ste došli da si malo olakšate svakodnevnicu, da se lakše nosite sa životnim izazovima. Sad odjednom mudrost koja vas je toliko inicijalno oduševila sugerirati da ćete se morati baš jako puno posvetiti svemu tome, da je ovo tek početak, da idući koraci tek slijede. Povrh toga, sad trebate početi polako razmišljati i o reinkarnaciji, "skupljanju" bodova Karme... Da, budizam nije religija, učite o Budi, ali ga ne štujete kao boga. Ipak... možda je sve ovo nekako malo prekomplicirano i ti svi koraci, odredbe, kao da ponovno bude neki novi val anksioznosti u vama. U tom slučaju budizam možda "nije za vas", ili ne još, ali bit ćete podjednako oduševljeni, možda i trajno, ako istu energiju proučavanja posvetite taoizmu.

Daoizam ili taoizam (ista stvar, prvo slovo se razlikuje ovisno o tome piše li se starijim ili modernijim kineskim pismom - taoizam je češća verzija pa ćemo koristiti nju) je drevno kinesko učenje koje je nastalo negdje između 6. i 4. stoljeća prije Nove ere, u vrijeme velikih previranja i fascinantnog perioda "Sto škola misli" - zapravo otprilike u isto vrijeme kad je nastao i konfucionizam (tako da za povijesni kontekst Kine u to doba svakako pročitajte i prethodni tekst o Konfuciju jer tamo smo opisali brojne značajke tog perioda: Ovo je Konfucije, tvorac nezaustavljivog Istoka).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.