Ovih dana, naročito u kontekstu aktualne pandemije, jako često se spominje znanost, koliko je potrebno vjerovati u znanost i zašto je to jako važno. Dakako, iznimno je važno, ali moramo prvo definirati što znači znanost i na koju znanost točno mislimo jer reći da je potrebno "vjerovati u znanost", a misleći pritom na korporativnu znanost, je isto kao i reći da je potrebno "vjerovati u krupni kapital" pošto su ova dva pojma isprepletena, odnosno jedan je progutao drugi i podredio ga potpuno sebi.
Kapitalizam danas nije kompatibilan za znanošću i on je sistematski uništava, transfomira u nešto sasvim drugo od onog u što bismo, zaista, "morali vjerovati". Dakako, nije uvijek tako bilo, zasluge treba dati tamo gdje su zaslužene. Kada se kapitalizam pojavio (prije nekoliko stotina godina, počeci su mu u sjeverozapadnoj Europi tijekom 16. i 17. stoljeća) svakako je bio velika odskočna daska za puno toga, ostvaren je ogroman progres na svim frontovima pa tako i u znanosti, no danas živimo u jednom puno drugačijem svijetu.
Iako bi mnogi zaključili drugačije, znanstveno istraživanje je danas često neizvedivo samim time što je neisplativo. Osnovnoj znanosti kronično nedostaje resursa. Znanstveno istraživanje o kojem nam danas ili sutra može ovisiti i sam opstanak na Zemlji uopće se ne provodi. Ako nema osnovnog kapitalističkog motiva - profita - znanost stagnira i nazaduje.
Nemojmo zaboraviti da su sveučilišta postojala i prije zore kapitalizma i bilo je vremena kada su se opirala diktatu kapitalističkog tržišta radeći isključivo za istinu i znanje, a ne za profit. No, kapitalizam je neumoljiva pojava koja proždire sve pred sobom i sve će, prije ili kasnije, svesti na svoje osnovne motive, a motiv u kapitalizmu je uvijek samo jedan - profit.
Sveučilišta danas, sve više, moraju se podrediti diktatu tržišta, moraju prihvatiti imperative konkurencije, akumulacije, potjeru za stvaranje maksimalnog profita i beskonačnog povećanja radničke produktivnosti. Akademija bez financiranja može gladovati, a otkad ne mogu (naročito u "razvijenim" kapitalističkim zemljama) računati na javno financiranje moraju igrati po pravilima privatnog sektora.
Kapitalizam, unatoč grandioznim izjavama, postao je iznimno štetan za znanost, a pojasnit ćemo i kako.
Kao prvo, jednostavna je činjenica da brojna znanstvena istraživanja jednostavno nisu profitabilna i samim time se posve zanemaruju od strane kapitalizma koji odbacuje sve što ne donosi profit. To samo po sebi već je jako loše, ali situacija postaje još i gora kada se umjesto pravog znanstvenog rada počnu tražiti profitabilne alternative. Ta potraga za profitom može u konačnici biti i vrlo opasna.
Uzmimo primjer iz medicine - antibiotici su idealan primjer. Antibiotici su lijekovi koji se koriste kod liječenja bakterijskih zaraznih bolesti, ali mogu biti učinkoviti samo ako se koriste poprilično oskudno, u posebnim slučajevima, a onda kada se i koriste to treba biti u ograničenom vremenskom periodu. Antibiotici su grandiozan poduhvat znanosti i izuzetno su unaprijedili ljudsku civilizaciju. No, zbog načina korištenja isti jednostavno nisu kompatibilni s ranije opisanim motivima kapitalizma.
Privatnim farmaceutskim kompanijama se jednostavno ne isplati proizvoditi lijekove koji bi se trebali koristiti u iznimnim situacijama i oskudno. Daleko veći profit se može ostvariti u prodaji tretmana za kronične bolesti, a ti lijekovi se zatim prodaju korisniku dok je živ.
Mnogi ne idu za tim, ali ishod ovakvog pristupa je katastrofalan. Naime, antibiotici - zbog svoje niže profitabilne isplativosti - više se gotovo uopće ne istražuju. To je vrlo zabrinjavajuće jer bakterije evoluiraju i postaju otporne na postojeće antibiotike. Povrh toga antibiotike se vjerojatno prepisuje i prečesto jer jedino tako proizvodnja istih može biti opravdana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
