Trans-atlantsko pripremanje Ukrajine za poraz: Utjecajni WP i Spiegel su predstavili novu verziju priče oko uništenja Sjevernog toka, a ista zvuči kao da je pisana s ciljem pronalaženja idealnog krivca

Tko je raznio ruski plinovod Sjeverni tok? Je li uopće bitno i dalje pričati o tome? Očito jest jer upravo je objavljena poprilično opširna studija koju su proveli američki The Washington Post i njemački Der Spiegel. Dakako, riječ je o respektabilnim izvorima, možda i vodećim s ove i one strane Atlantika, ali i u tandemu i samostalno oba zastupaju vrlo predvidljivu politiku, naročito kad je riječ o ratu prema Ukrajini. Njemački Der Spiegel čak i prednjači u određenim fazama u kontekstu novog njemačkog militarizma koji ima popriličan otpor unutar same Njemačke, od strane njemačkog naroda. Nije ni tajna da se određenim strukturama nimalo ne sviđa ta jedna tiha tolerancija na Rusiju koja i dalje postoji na njemačkom istoku, jasno, i zbog povijesnih epizoda, ali i zbog moderne ironije gdje ih više ne povezuju ideje socijalističkog jedinstva već konzervativnih stavova.

Washington Post s druge strane Atlantika slovi kao list koji se trudi pokriti i nekoliko strana jedne te iste priče, od liberalne do konzervativnije, ali kad je riječ o Ukrajini to malo znači jer se strane preklapaju. Onu pak "radikalniju", koja bi išla kontra daljnjem slanju potpore za Ukrajinu, WP preskače i neće joj dati medijskog prostora već će izvijestiti o opasnostima današnjeg "MAGA ekstremizma" u SAD-u.

Iz te perspektive WP i Der Spiegel skoro pa savršen geopolitički spoj koji bi mogao dati unificiranu verziju događaja o uništenju plinovoda Sjeverni tok - ali to ne znači da će ista biti točna.

Podsjetimo, u rujnu prošle godine izvedeni su podmorski napadi na plinovode Sjeverni tok 1 i 2 koji spajaju Rusiju i Njemačku ispod Baltičkog mora. Riječ je o infrastrukturnim projektima koji su trebali biti temelj suradnje bliske budućnosti između Rusije i Europe (naročito Njemačke, ali ne samo Njemačke). Plinovodi su mogli produljiti njemački status industrijske velesile, a Rusiju potvrditi kao provjerenog dobavljača energenata. Jasno, SAD je od početka bio snažno protiv te su na brojne načine pokušavali spriječiti izgradnju projekta nerijetko vršeći pritisak na dugogodišnju njemačku kancelarku Angelu Merkel.

Plinovod Sjeverni tok 2, koji je trebao udvostručiti kapacitet izvoza, na kraju je ipak završen, ali je 26. rujna 2022. dignut u zrak kako bi se permanentno slomila ideja na temelju koje će se Europa razvijati uz jeftiniju rusku energiju. Ideja je učinkovito slomljena uz buku rata u Ukrajini i od onda Europa mora pronaći alternativne izvore, svakako i one skupe iz SAD-a.

Uzimajući u obzir sve posljedice, ovo svakako izgleda kao operacija koju bi mogao izvesti SAD, jer njima bi daleko najviše odgovaralo da se plinovodi razbiju. Do tog zaključka je u svojoj opširnoj analizi došao i Pulitzerom nagrađivani istraživački novinar Seymour Hersh koji je vrlo direktno optužio SAD za sabotažu ruskog plinovoda (vidi: Prvo plinovod onda svijet: Jedan od najvećih istraživačkih novinara Seymour Hersh otkriva tko je raznio Sjeverni tok).

Ali Seymour Hersh nije netko čije će se višedesetljetno iskustvo previše vrednovati u današnjim medijima jer govorimo o čovjeku koji je pokazao da je u stanju biti disident u potrazi za istinom još kad je objavio svoja velika istraživanja o vrlo sumnjivim kemijskim napadima u Siriji (te zaključio da ih nije izvela sirijska vojska već militanti povezani s Turskom).

"Problem" s analizom Hersha, koji se još uvijek itekako može snaći s gomilom izvora koji su voljni ispričati mu dijelove istine kako bi ih on sklopio u jednu, je taj što ona ne odgovara geopolitičkim narativima.

Jer ako je SAD raznio plinovode, to je točka trajne eskalacije između Washingtona i Moskve, skoro pa nepopravljive eskalacije. A takva istina, pomalo ironično, ne odgovara ni Washingtonu ni Moskvi. Zašto? Zato jer jednog dana će biti potrebno ponovno stabilizirati odnose, bar donekle, barem ovoliko koliko sad u srijedu planiraju Biden i Xi u San Franciscu.

Bilo bi "bolje" kad bi se za napad na Sjeverni tok okrivilo nekog aktera koji je potrošan, a u današnjem svijetu rata i mira možda nema potrošnijeg aktera od trenutačne ukrajinske administracije na čelu s predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.