Transatlantski poremećaj bez presedana: Europske političke elite se odjednom panično boje i Donalda Trumpa i Joea Bidena

Do nedavno se većina američkih NATO saveznika bojala Donalda Trumpa i njegovog potencijalnog povratka pošto nisu sigurni kakav će on stav zauzeti prema brojnim ključnim pitanjima koja su relevantna za ovaj vojni savez - hoće li nastaviti podupirati Ukrajinu? Hoće li inzistirati na još većom izdvajanju za vojsku u postotku BDP-a? Kad je prije četiri godine na izborima pobijedio Joe Biden mnogi od njih su odahnuli jer dolaskom Bidena došlo je do povratka na prepoznatljivi obrazac transatlantskih odnosa. No, sad je situacija eskalirala do toga da ti isti američki saveznici se boje i Bidena i Trumpa.

Do nedavno su šutjeli o onom što je mnogima već bilo jasno - da Biden nije u dobrom kognitivnom (i generalnom) stanju te da možda već u ovom trenutku nije sposoban voditi zemlju kamoli još 4 godine i to ako bi mogao pobijediti Trumpa na izborima u studenom što izgleda sve manje vjerojatno.

Izgleda da bi ti NATO saveznici - koji su se okupili ovaj tjedan u SAD-u na NATO summitu u Washingtonu, gdje se obilježava 75. obljetnica od osnutka ovog vojnog saveza - najviše htjeli da se Biden ponaša "razumno" te da što prije odstupi od ideje da će se kandidirati za predsjednika i da odmah preda tu ulogu nekom drugom, recimo potpredsjednici Kamali Harris.

Harris i sama vrlo loše stoji u anketama kad je riječ o rejtingu, odnosno popularnosti, no mnogi vjeruju da je se može dovoljno medijski progurati da se od nje kreira adekvatna konkurencija Donaldu Trumpu. Nadalje, Harris bi bila vrlo siguran izbor. Sve ono što američki NATO saveznici žele, sva ta transatlantska predvidljivost, sve to bi im mogla dati potencijalna predsjednica Kamala Harris.

Ali taj plan je sad zapeo i ovi akteri su, kako neimenovani izvori potvrđuju već danima, zapravo potpuno prestravljeni onim što vide da dolazi od strane Bidena i njegove kampanje. Šokirani su vrlo upornim Bidenovim odbijanjem da siđe s vlasti.

Zašto nešto nisu rekli ranije? Izvori navode da su američki saveznici još za vrijeme G7 sastanka u Italiji itekako dobro i iz prve ruke vidjeli da s Bidenom "nešto ne štima". Zapravo mnogi od njih vidjeli su i znali za to i puno ranije, možda već i nekoliko godina. Šutjeli su i nije ih to smetalo jer ankete su sugerirale da Biden ima šanse poraziti Trumpa u studenom. Jedino to im je bilo bitno - samo da se održi transatlantski status quo. Taj pak status quo podrazumijeva toliko toga, od kontinuirane potpore za rat u Ukrajini, suradnja američkog i europskog vojno-industrijskog kompleksa, održavanje liberalne centrističke dominacije u društvenom, političkom i ekonomskom smislu.

Pojednostavljeno - europskim političkim elitama je ekstremno važno da u SAD-u na vlasti bude struktura slična njima jer ih ista onda drži i osigurava im poziciju vlasti. Taman da i jesu u podređenom položaju, nikoga to u Europi od trenutačnih vlasti previše ne smeta jer u isto vrijeme dobivaju jako puno zauzvrat, prije svega u financijskom smislu.

Kad bi došlo do promjene u SAD-u te promjene bi vrlo brzo zapljusnule i Europu koja već jest na rubu jednog velikog političkog preokreta. Na vlast bi počele dolaziti politički snage koje su više nalik Trumpu i njegovoj političkoj eliti koja s njim i preko njega želi ponovno ući u Bijelu kuću.

Dakle, za europsku elitu ovo je sad točka velika nervoze jer se plaše obojice kandidata. Ovo je bez presedana u transatlantskim odnosima. Da Europa pred američke izbore toliko strepi.

Naravno, ne bi imali ništa protiv da Biden osvoji još jedan mandat i da nastavi vladati Amerikom, čak i dementan, onesposobljen - pokazali su već ranije da im je to posve nebitno i da samog Joea Bidena doživljavaju više kao ceremonijalnu figuru iza koje stoje zgusnuti redovi tzv. "duboke države" sastavljeni od prednjih dužnosnika (čija su imena poznata) i od onih stražnjih koji možda i u većoj mjeri definiraju američku politiku (čija imena nisu nužno poznata - to su utjecajni donatori, savjetnici, razne moćne interesne skupine).

Ali ako Biden ostane u utrci možda Trumpu servira sigurnu pobjedu. Jer jednostavno je nemoguće da će demokratska strana uspjeti Bidena sve do 5. studenog držati samo u "sterilnim" medijskim uvjetima gdje Biden čita pripremljene govore ili ga se pak stavlja u intervjue gdje je sve zapravo namješteno da ispadne što bolje.

Za američku javnost, odnosno velik dio iste, cijela ova priča oko kognitivno posrnulog Bidena došla je kao poprilično iznenađenje i šok. Zašto? Zato što je američka javnost vrlo oštro kondicionirana da prati samo medije i izvore koji im serviraju ono što bi ovi željeli čuti. Tako su pro-demokratski glasači mjesecima slušali o tome kako je Biden u super stanju, da nema nikakvih problema, da su to sve samo laži zločestih Trumpovaca, Rusa i teoretičara zavjere - dok se njihov predsjednik na kraju nije pojavio na CNN-ovoj debati s Trumpom i tamo je za mnoge uslijedio prvi okrutni susret sa stvarnošću.

Europski NATO lideri se pak jako boje Bidena i njegovih lojalista jer vide da bi ovaj mogao tvrdoglavo ostati u utrci, a onda vrlo vjerojatno stiže Trump. Njega se pak panično boje jer u njegovom prvom mandatu to je još bilo samo "uhodavanje", kako za njega tako i za američke saveznike. U međuvremenu Trump se radikalizirao, a ovi drugi su prihvatili u potpunosti narativ da je Trump opasan za demokraciju, kako u Americi tako i šire. Između ta dva svijeta sad je jednostavno previše animoziteta da bi se mogla zamisliti neka korektna suradnja.

Nadalje, ako se Trump zaista vrati na vlast, bit će to vrlo drugačije od njegovog prvog mandata u kojem se nisu snašli najbolje ni on ni njegovi suparnici. Ovog puta Trump bi mogao zacementirati temelje jedne vrlo drugačije Amerike koju se više neće moći tek tako vratiti na ovaj postojeći status quo transatlantizma. Jer i Republikanska stranka se duboko mijenja iznutra zbog njegovog dolaska na samu političku scenu. Demokratska stranka postala je desničarska stranka (naročito ako se gleda ekonomska stajališta), a republikanska još i više.

Europa je svjesna da bi dolazak Trumpa mogao biti trenutak kada kreće promjena iz temelja. Ne, ne bi to bio kraj demokracije, ali bi bio kraj jedne uglavljene politike koja je jako dugo dominirala. S Trumpom bi došli novi akteri kojima bi u Europi to bio vjetar u leđa, a sretni bi bili i neki stari (recimo Viktor Orban).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.