Transformacija samo što nije kompletirana: Dani u kojima je Republikanska stranka postala Trumpova stranka - do kraja godine će mijenjati Ameriku i svijet? Hoće li establišment to dozvoliti?

Američka politička scena toliko se promijenila u svega nekoliko tjedana da je to zapravo potvrda koliko fluidna politika u kritičnim trenucima može biti. Toliki su isticali, nadajući se da će to pomoći njihovom kandidatu, kako su ovo "najvažniji izbori ikad" za Ameriku. To je pak dovelo do toga da je jedna strana silovito krenula prema naprijed dok je druga "izgorjela".

Upravo traje republikanska nacionalna konvencija i tamo se dogodilo nešto zapanjujuće iako donekle očekivano - Republikanska stranka postala je "Trumpova stranka". Ovo je velika promjena za razliku od situacije prije 8 godina kada je Trump više upao kao neočekivani element koji je brzo pomeo sve druge konkurente za vrijeme borbe za republikansku nominaciju. Nominaciju je tada i dobio, a na izborima je porazio demokratsku favoritkinju Hillary Clinton. Ipak, sama stranka uvelike ga je smatrala autsajderom, čak i dok je bio u Bijeloj kući (!).

Na razne načine nastojalo se Trumpa "držati pod kontrolom". Sama stranka je uspješno orkestrirala operaciju eliminacije bliskih Trumpovih suradnika postavljajući na njihovo mjesto stranačke lojaliste kao što su bili Mike Pence, Mike Pompeo i drugi. Može se reći da je u prvom mandatu Trump protiv sebe imao demokratsku opoziciju, ali i republikanski establišment koji nikako nije bio zadovoljan činjenicom da kontrolu preuzima netko tko nije "njihov čovjek".

Osim u situacijama kad su njegove odluke bile potpuno usklađene sa stranačkim establišmentom, Trump je za vrijeme svog prvog mandata često bio pod pritiskom. Primjerice, kad je htio povući vojsku iz Sirije - tada se našao na udaru obje stranke. Ili pak kad je htio realizirati mir sa Sjevernom Korejom. U brojnim geopolitičkim slučajevima, naročito ako su njegove ideje bile mirovne, Trumpu se podmetalo i blokiralo ga se na sve načine. Tamo gdje je pak eskalirao, recimo kod razbijanja nuklearnog sporazuma s Iranom, dobio je republikansku podršku.

Naravno, Trumpovo "mirotvorstvo" uvijek je imalo svoje razloge i teško da je dolazilo iz pacifističkih pobuda. Njegov najširi plan uvijek je bio fokusirati sve snage i resurse na američko rivalstvo s Kinom, a u tom pogledu svi drugi sukobi, uključujući sraz s Rusijom, samo su smetnja. Zapravo naročito sraz s Rusijom! Naime, Trumpu (i političkoj frakciji koju on predstavlja i koju sad dovodi sve bliže čvrstoj vlasti) je jasno da Amerika geostrateški od ovog sukobljavanja s Rusijom nema ništa, odnosno da ima samo štetu jer će to dovesti do znatnog zbližavanja Rusije i Kine (što se i događa, ubrzano nakon izbijanja rata u Ukrajini). Zato Trump želi okončati rat u Ukrajini, ne bi li na neki način i Rusiju izvadio iz ovog zagrljaja s Kinom. Dakako, veliko je pitanje hoće li u tome uspjeti, možda ako bi Moskvi dao baš velike ustupke, ali pitanje je koliko to može proći - stranka je "njegova", ali i to ima svoje granice.

Ali ako se Trump toliko zalaže protiv sukoba ne bi li se fokusirao na onaj najveći, s Kinom, otkud onda eskalacija s Iranom i ona njegova politika "maksimalnog pritiska", ali i atentat na generala Qassema Soleimanija? Iran je druga priča, jer je vezana uz Izrael, a Trump je pokazao u više navrata da se Izrael nalazi iznad njegovih geopolitičkih uvjerenja. Malo je reći da se Netanyahu i ostali desničari jako vesele njegovom potencijalnom povratku na vlast.

Izgleda da mogu polako početi slaviti jer ono što gledamo zadnjih nekoliko dana u sklopu republikanske nacionalne konvencije u Milwaukeeu je transformacija stranke u nešto što će biti vrlo lojalno Donaldu Trumpu. Ako izbori drugi mandat vrlo vjerojatno ćemo gledati Trumpa sa znatno većom razinom kontrole nego što je imao ranije.

Jasno, to ne znači da je ovo kraj političke napetosti i nestabilnosti u SAD-u. Pokušaj atentata na njega prije pet dana sad se prikazuje kao bizaran napad politički i društveno vrlo zbunjenog 20-godišnjaka. Veliko je pitanje je li sve zaista onako kako se prezentira. Mnogima je jasno da će biti teško doći do prave istine. Jesu li određene strukture znale da je Thomas Matthew Crooks namjeravao pucati u Trumpa pa su mu dale "priliku"? Naravno da je to teorija zavjere, bez dokaza ni ne može biti više od toga, ali ideja da se sve ovo događa skoro pa "slučajno" baš u trenutku dok Bidenove šanse za pobjedom na izborima naglo padaju (zbog loše debate)... nekako je teško u to povjerovati.

Danas govorimo o Trumpu koji "preuzima stranku", koji naglo juriša prema Bijeloj kući, ali ne treba misliti da će sve dalje biti glatki proces. Određene strukture (možda iz obje stranke!) uložile su velik trud da Trump ne dođe na vlast, da ne dođe do transformacije jedne od dvije američke političke stranke. Sad izgleda kao da su svi ti planovi i pokušaji propali, ali do izbora je ipak ostalo još nekoliko mjeseci. Nadalje, ova transformacija stranke događa se oko jednog čovjeka, oko Trumpa po pitanju kojeg se počinje stvarati kult ličnosti. To može biti učinkovito u vođenju stranke, ali i opasno po opstojnost kad su moć i percepcija moći koncentrirane na jednog čovjeka.

Što ako se Trumpu nešto dogodi? Što ako Crooks nije bio zadnji potencijalni atentator? Što će se dogoditi s "njegovom" Republikanskom strankom? Na sinoćnjem izdanju konvencije vidjeli smo njegove sinove i šire pripadnike obitelji Trump kako ga veličaju, ali nitko od njih ne raspolaže ni s približno karizme kao Donald. Drugim riječima, transformirana Republikanska stranka brzo bi se urušila i vratila na svoje "originalne postavke" da se Donaldu Trumpu nešto dogodi. Kod Demokratske stranke to pak nije slučaj. Oni možda na kraju ipak zbace Bidena i gurnu u prvi plan Kamalu Harris ili nekog drugog, a na temeljnu strukturu stranke to neće imati nikakav utjecaj.

Biden je samo sredstvo i tolerira ga se dok ankete pokazuju da ima šanse poraziti Trumpa. Sad kad ankete počinju pokazivati drugačije svi će ga se odreći i vjerojatno na kraju neće ni imati drugog izbora nego povući se.

Što se Trumpa tiče, da, kad bi bio eliminiran sad to bi eliminiralo i ovaj proces transformacije stranke. No, to se odnosi na sad, ne i na blisku budućnost. Jer ako se dogodi njegov drugi mandat isti će biti posvećen na stvaranje temelja te transformacije, kroz ljude kao što je JD Vance i neke druge koji će možda tek doći.

Ali ovakav Trump i ovakva stranka potpuno su volja birača, to nitko ne može osporiti. Establišment republikanci rado bi se riješili Trumpa, dok su mogli, ali biračka baza toliko snažno želi snažnog lidera da je to bilo nemoguće. Tako da je oko Trumpa izgrađen kult, zapravo i snažniji nego u vrijeme Ronalda Reagana.

U isto vrijeme imamo Bidenovu kampanju koja kao da je izgorjela zadnjih nekoliko dana. Iz Bijele kuće su poručili da je povrh svega toga se zarazio i covidom te će zbog toga provesti nekoliko dana u svom rodnom Delawareu. Možda Biden ima covid, a možda je i ta priča prigodno predstavljena kao uvod u njegovo povlačenje iz utrke. Sve će biti puno jasnije kroz koji dan, možda već i do početka idućeg tjedna.

Sad se još čeka samo onaj republikanski finale - Trumpov govor (kasno noćas po našem vremenu). On i njegovi bliski suradnici već su najavili da će to biti vrlo drugačiji govor od ranije planiranog, nešto pomirljivo i prikladno nakon pokušaja atentata, ali i u skladu s potrebom da sad privuče maksimalni broj glasača.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.