Tresu se europske bankarske planine i "sistemski važne financijske institucije": Je li Deutsche Bank novi Credit Suisse? Hoće li početi propadati i "preveliki da bi propali"?
Bankarska kriza još nije gotova. Dionice njemačke Deutsche Bank dosta su pale tijekom današnjeg dana dok se i dalje širi strah kod investitora po pitanju stabilnosti europskih banaka. Podsjetimo, kriza je počela u Americi s propašću banke Silicon Valley. Nakon toga je u duboku krizu upala švicarska banka Credit Suisse koju je nedugo zatim preuzeo švicarski rival UBS uz pomoć države.
Dionice Deutsche Banka danas su pale za skoro 15% - i to nakon što je banka izgubila više od petinu svoje vrijednosti od početka mjeseca. U svega tjedan dana Deutsche Bank je izgubio oko 2.8 milijardi eura u tržišnoj vrijednosti.
Ovo je svakako nova epizoda velike krize koja traje već neko vrijeme. Naime, Deutsche Bank je najveća banka u Njemačkoj. Djeluje multinacionalno te je ujedno i 21. banka po veličini na svijetu. Osnovana je 1870. godine. Sjedište joj je u Frankfurtu, a njene dionice kotiraju na dvije burze - frankfurtskoj i onoj u New Yorku.
Makroekonomist iz Equiti Capitala, Stuart Cole, rekao je danas nešto što bi moglo poprilično proširiti nervozu - "Deutsche Bank je već neko vrijeme u središtu pozornosti, na sličan način kao što je bio Credit Suisse. Banka je prošla kroz različita restrukturiranja i promjene vodstva u pokušajima da se vrati na čvrste temelje, ali do sada se čini da nijedan od tih pokušaja nije uspio", rekao je Cole.
Unatoč turbulencijama, promatrači tržišta ističu da su europski regulatori i centralne banke ponovili svoju namjeru da održe tržišta stabilnima, te da su same banke snažnije kapitalizirane i regulirane nego što su bile 2007. neposredno prije globalne financijske krize.
"Nemamo zabrinutosti oko održivosti Deutschea ili vrijednosti imovine. Da budemo kristalno jasni - Deutsche NIJE sljedeći Credit Suisse", izvješće Autonomousa, neovisne istraživačke grupe.
Jasno, čim se kreće s velikim izjavama to nije dobro. Za očekivati je da će mnogi tvrditi kako Deutsche Bank i Credit Suisse nisu jedno te isto, no sama činjenica da se dvije banke spominju u istom kontekstu već je popriličan razlog za nervozu, u Europi i svijetu.
Stuart Cole pak spominje ono što je zaista bila glavna tema vezana uz Credit Suisse i prije ovog iznenadnog kolapsa - da se banka unatoč svim pokušajima "ne uspijeva vratiti" tamo gdje je bila. U prijevodu to znači da više nije u stanju vratiti se na razine profitabilnosti od ranije. Razumljivo, imajući u vidu da su sve ove priče zapravo spojene - mada ih se prezentira odvojeno - energetska i sigurnosna kriza u Europi eskalirala je inflaciju, to je dovelo do oštrih poteza centralnih banaka koje su digle kamatne stope, a komercijalne banke, čak i one najveće, uskoro su vidjele da tako jednostavno ne mogu poslovati.
To nam svakako puno govori i o suštini poslovanja gigantskih banaka koje, unatoč enormnim zaradama, ne mogu opstati čim se počinje spominjati mogućnosti da bi na neko vrijeme zarade mogle biti manje. Naravno, to ne znači nužno da će sutra osvanuti naslovnice da se Deutsche Bank raspada, a ako se to i dogodi možemo biti sigurni da nećemo naići na ruševine ove banke već samo na planove za njeno hitno spašavanje.
Deutsche Bank je, dakako, jedna od tzv- "sistemski važnih financijskih institucija". Što je pak to? To može biti banka, osiguravajuća kuća ili bilo koja druga financijska institucija čija propast bi mogla potaknuti financijsku krizu (uz veliku vjerojatnost da bi se posljedice osjetile globalno). Drugim riječima - to su banke i institucije koje su proglašene "prevelike da bi propale".
Ali zar se to ne kosi s osnovnim dogmama slobodnog tržišta? Neće li te banke, znajući da su praktički neuništive, postati ohole, gramzljive i zle? Naravno da hoće, zato i propadaju - odnosno bivaju spašavane. Posrnuli Credit Suisse isto datira iz 19. stoljeća. Neki (mora da su sve redom pristojni građani!) tuguju zbog ovakvog ishoda, ali pritom zaboravljaju spomenuti kako je Credit Suisse bila nakrcana skandalima - od toga da su prisluškivali vlastite zaposlenike do toga da su omogućavali narko-dilerima da peru novac preko njih.
Sve su to tipična ponašanja za banke koje jednog dana bivaju proglašene prevelikima da bi propale.
Kad je pak nastao taj popis? Ne tako davno, 2011. godine Vijeće za financijsku stabilnost (osnovano od strane G20 skupine) počelo je objavljivati redovni popis "sistemski važnih financijskih institucija".
Riječ je o 30 banaka - 13 u Europi, 8 u SAD-u, 4 u Kini, 3 u Japanu i 2 u Kanadi, evo i njihovog pregleda:
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
