Rat u Ukrajini je nepredvidiv, to je postalo jasno i onima koji su do nedavno sa sigurnošću tvrdili da "znaju" njegovu putanju. Nepredvidivost potvrđuje se još jednom u epilogu pada Avdivke, grada na istoku Ukrajine oko kojeg su se ruska i ukrajinska vojska najžešće i najteže sukobili. Bio je simbol ukrajinske obrane godinama, ali na kraju je ipak ruska vojska izvojevala tešku pobjedu. Činjenica da je strateški grad pao u trenutku kad su se po Ukrajinu zaredale loše vijesti (blokada američke pomoći u Kongresu, otpor široj mobilizaciji u samom ukrajinskom parlamentu, smjena šefa ukrajinske vojske...) upućivala je na to da će Rusija možda većom brzinom krenuti u osvajački pohod te se brzo probiti do strateških vojnih čvorišta i naseljenih centara.
No, prošlo je više od tri tjedna otkako je Avdivka pala. Ruski prodor od kojeg su Kijev i njihovi saveznici strahovali ipak se nije dogodio. Da, u danima nakon pada grada došlo je do značajnog napretka, ali nakon dolaska do tri naselja uslijedio je zastoj. Nekoliko je razloga za to. Na prvom mjestu imamo teren koji nije nikako pogodan za brzi napredak vojske. Kao drugo, ruska vojska, iako je u stanju brže obnavljati svoje redove od ukrajinske, ipak je iscrpljena nakon višemjesečnog nastojanja da zauzmu Avdivku. Nakon što su konačno ostvarili cilj nije ostalo previše snage za novi juriš. Kao treće, ukrajinska vojska očito je ipak računala na to da će Avdivka pasti, da se tamo više brani simbolika ukrajinske obrane nego što bi se sam grad zaista mogao zadržati. Cilj je bio natjerati Ruse u Pirovu pobjedu. Na kraju to nisu uspjeli, prije svega zbog činjenice da su i ukrajinski gubici bili golemi, ali su uspjeli organizirati iduću liniju obrane do koje je ruska vojska sad došla i tu se nalazi.
Može li Kijev odahnuti? Je li najgore prošlo? Nije. Pitanje je do kad će ukrajinska obrana izdržati. Neki vojni stručnjaci smatraju da je ukrajinska vojska snažno pogođena blokadom američke vojne potpore - iako sama činjenica da su već ovdje zaustavili (barem za sad) rusku vojsku to ne ide u prilog tim tvrdnjama. Nemojmo zaboraviti da je EU paket pomoći Ukrajini prošao još početkom godine nakon što je Mađarska povukla svoj veto, a i puno oružja stiže u Ukrajinu i mimo velikih objava.
Jako je teško reći koliko ova linija obrane može zadržati rusku vojsku i što se nalazi iza nje. Rat je takav da bi iza svakog "zida" moglo biti "otvoreno polje" koje bi dovelo do jako brze promjene situacije na bojišnici. Stvar je sad utoliko drugačija što se zna tko kuca na taj zid, ruska vojska, iako se čini da se rat vratio na dinamiku koja je obilježila skoro cijelu prošlu godinu - borbe koje se vode naprijed-nazad bez velikih pomaka.
Nakon pada Avdivke ruske snage su naglo napredovale i zauzele sav prostor do iduće linije obrane. Točno takav scenarij mogao bi ponovno uslijediti ako iduća linija padne jer jasno da iza ove postoji određen prazan prostor kroz koji će ukrajinske snage samo pobjeći do idućeg obrambenog položaja. Neposredno nakon pada Avdivke ruske snage su brzo zauzele oko 20 kvadratnih kilometara prostora. No, prema dostupnim informacijama, u zadnjih 10-ak dana zauzeli su samo 2 km2. To znači da je inicijativa i dalje na njihovoj strani, ali je poprilično usporena.
A gdje je danas fronta? Tri naselja treba imati u fokusu - Berdiči, Orlivka i Tonenke. To su tri lokacije gdje ukrajinske snage trenutačno sprečavaju ruski daljnji proboj. Između njih se nalazi i naselje Semenivka koje će vjerojatno uskoro isto biti na prvoj liniji fronte, ali još uvijek nije.
Sva 4 naselja možemo vidjeti na donjoj karti na kojoj je također ucrtan prostor ruske kontrole u crvenoj boji:
Ali nije tajna da je Ukrajina poslala neke od svojih najboljih boraca (i najbolje naoružanih) u obrani Avdivke i sad prostora zapadno od nje. To je i snaga, ali i veliki vojni trošak za Ukrajinu. Ove borce nikako ne može nadoknaditi. Tu su, između ostalog, i 47. brigada koju je SAD obučavao i naoružao prošle godine. 47. brigada trenutačno brani naselje Berdiči. Ako naselje padne pod rusku kontrolu to bi značilo i da je 47. brigada razbijena ili se u svojim ostacima morala povući. To je brigada koja se bori s američkim naprednim Abrams tenkovima. Drugim riječima, ako Rusi probiju ovakvu liniju obrane svjesni da "široko polje" koje se nalazi iza možda predstavlja manji izazov jer i ona iduća linija nije branjena toliko kvalitetnim snagama.
Sama činjenica da Ukrajina šalje toliko snažne skupine da brane prostor zapadno od Avdivke zapravo pokazuje i do koje mjere se boje - u političkom i psihološkom smislu - ruskog proboja. Jer Kijev ima veliki izazov u održavanju entuzijazma kod svojih zapadnih partnera. Ako ovi vide da se ukrajinske obrambene linije ruše počet će se priklanjati papi Franji i zazivati "bijele zastave". Za Kijev je imperativ da pokažu da rat nije ni izgubljen niti gotov i da još uvijek ima smisla slati im oružje. No, to će biti ogroman izazov. Uspjeli su znatno usporiti ruski prodor, ali u isto vrijeme na društvenim mrežama sve se češće zadnjih dana pojavljuju američki Abrams tenkovi u plamenu.
Ali svi ti gubici, iz ukrajinske perspektive, itekako imaju smisla. Zašto? Jer svaki dan stagnacije na fronti daje Ukrajini priliku da osnaži onu iduću liniju obrane koja će se morati držati ako Rusi probiju ovu. Jasno, to i nije neki plan kako dobiti rat, jer tim tempom, iako sporijim, Ukrajina zapravo stalno gubi i ide polako prema neminovnom porazu. Ipak, u situaciji kakvoj jest svaki dan im je važan, što zbog pripremanja daljnje obrane što zbog iščekivanja nekakvog velikog preokreta koji bi eventualno mogao doći sa Zapada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
