Prije stvaranja moderne civilizacije čovjek je bio nomad, svoju sreću, zapravo više egzistenciju nego sreću, tražio je uzduž i poprijeko ove lijepe planete vodeći se zvijezdama koje su mu obasjavale put, godišnjim dobima koja su se mijenjala i poticala ga da krene dalje, hranom koja je također kretala na put...
Iako danas živimo neke sasvim druge živote i izgledamo gotovo neprepoznatljivi u usporedbi s našim nomadskim pred-civilizacijskim precima, štošta je ostalo s nama i čini se kako mileniji evolucije ne diraju neke naše osnovne nagone i želje kao što su potraga za hranom, traženje utočišta od opasnosti i želja za potomstvom. Dakako, zadovoljivši iste razvili smo ogroman niz novih želja koje našem pretku nisu padale na pamet.
Danas želimo razne stvari, od materijalnih do emotivnih. Cilj nam nije samo eliminirati glad, želimo jesti kvalitetno, raznovrsno i egzotično. Isto vrijedi i za nagon za razmnožavanjem - danas želimo više od toga, partnerstvo, ljubav, komunikaciju...
Popis želja obično nam se povećava u trenutku kada uspijemo zadovoljiti prethodnu, ili pak odustanemo od nje. Predak se nije morao zamarati odveć time. Čim bi se dobro najeo došlo je vrijeme za novi lov, i tako u krug, gotovo beskonačno. No, zahvaljujući njegovoj pronicljivosti već tada, a možda i podsvjesnoj želji da se otarasi života koji se samo ponavlja u krug, uspio je postići izuzetne stvari te je u konačnici stvorio i civilizaciju u kojoj su mu sve potrebe bile lakše dostupne kako bi se mogao posvetiti drugim interesima.
Takav je bio naš predak, a ni mi zapravo nismo odveć drugačiji. No, postoji problem s našim željama. Naime, zadovoljavajući jednu pronalazimo drugu, a ako ne dosegnemo tu iduću naći ćemo se u opakoj borbi s jednom emocijom za koju naš predak nije imao previše vremena - nezadovoljstvom.
Dio tog nezadovoljstva dakako proizlazi iz umjetno stvorene potrebe, odnosno putem moderne oglašivačke industrije koje je naučila da se potreba najbolje stvara ako potencijalnog kupca prvo učinite nezadovoljnim i nesretnim, nudeći mu u isto vrijeme rješenje za sve probleme u vidu kupnje novog proizvoda.
Predak nam je, čini se, bio podosta fokusiran na izlazak iz začaranog kruga, a mi, kao direktni potomci također osjećamo isto. Naime, za njega je prekid teškog nomadskog života bio vrlo sretan trenutak, no, mi, moderni ljudi, svakako još uvijek u sebi nosimo te "nomadske gene" i ideja lutanja, istraživanja, na neki način nas posebno pokreće. Dakako, ne lutanje svijetom koje nas može doći glave već neka sigurnija varijanta.
Danas se vraćaju nomadi, i ponovno lutaju svijetom, ali na jedan sasvim drugačiji način. Živimo u eri pojave tzv. digitalnih nomada. Tko su oni? Riječ je o ljudima koji sve svoje poslove obavljaju putem prijenosnih uređaja, primarno laptopa, i samim time nisu vezani uz fizičku lokaciju zbog čega su slobodni da lutaju svijetom u potrazi za srećom.
Zvuči uzbudljivo, itekako, no nije baš lako tek tako postati digitalnim nomadom. Naime, kako i znamo, lutanje po svijetu, naročito ako želite standard na razinu svog permanentnog doma, ili i viši, može biti relativno skup hobi. No, za digitalne nomade to i nije hobi, to je posao i stil života.
Biti nomad danas nije jednostavno, no sve veći broj počinje razmišljati o tome osjećajući kako je, možda, upravo to ono nešto što će im pomoći da se ponovno osjećaju živima - da "slome" taj začarani krug o kojem govorimo i od kojeg je i naš predak gledao kako pobjeći.
Većina ljudi danas radi od "9 do 17", no većina ih također ne voli svoj posao (oko 60% prema pojedinim istraživanjima) Naravno, nije teško živjeti u začaranom krugu lijepog i udobnog života, ali to nažalost nisu "krugovi" u kojima se vrte većina ljudi danas. Krug svagdašnji je onaj koji se beskonačno ponavlja od 9 do 17 sati. Zbog činjenice da nismo odveć otporni na način života koji nam se servira kao optimalan, zakopali smo se duboko u svoje rutine, opterećeni dugovima, obvezama, gubeći polagano, iz godine u godinu, i entuzijazam i želju za nečim drugačijim.
No, velika većina ljudi voljela bi izbiti van iz tog kruga. Ne vole svoj posao, pa samim time ni svoje živote. Žele se "trgnuti", poslati sve dovraga, spakirati torbu, otarasiti se svih nesigurnosti i krenuti na veličanstveni put u nepoznato - prema krasnim pješčanim plažama, egzotičnim prostranstvima, zvjezdanim noćima i nedoživljenim pustolovinama!
I? Ili će se ubrzo otrijezniti od tih "suludih" ideja ili će, u najbolju ruku, priuštiti si kakvo vikend putovanje (koje si zapravo ni ne mogu priuštiti što pak znači da će beskonačni maraton u periodu od 9 do 17 biti zbog dodatnih dugova još i teži).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
